Ono što se istinski, u konačnici iz svakog rata može naučiti je kako on nikome nije ništa dobroga donio, premda ga neki slave kao veliku pobjedu, zaboravljajući pri tome kako im je taj isti rat odnio mnoge najmilije, uništio im cjelokupnu imovinu, mnoge načinio bogaljima i invalidima, dok je mnoge istinske Branitelje učinio bespomoćnima u ostvarivanju njihovih trajnih i zasluženih prava.
Mnoge posljedice svakog rata su vidljive na svakom koraku, dok se one druge skrivene, nepoznate generacijama koje dolaze i stasaju nakon svakog rata ispoljavaju tu i tamo, u određenim životnim prigodama, kada isplivaju na površinu u javnom, političkom, športskom, kulturnom i svekolikom drugom životu ljudi.
No, i tada kada se pojave u tim prigodama tzv.“nove generacije“ismijavaju, omalovažavaju i vrijeđaju sve one koje te posljedice bole, koje im ne daju mira niti sna, govoreći im upravo ovako:“j..o vas rat. Kome je do rata,ta on je bio prije 30 godina“.
Zanimljivo je kako se takvim izjavama priklanja i dobar dio njihovih roditelja koji su zasigurno direktno ili indirektno pogođeni posljedicama tog istog rata na gore navedene načine.
Jedna od najvažnijih posljedica rata koje pogađaju istinske Branitelje, a pri tome mislimo na one koji su direktno ili aktivno sudjelovali u Domovinskom ratu je najava i nastupi tzv.“srpskih cajki“na prostorima koje kontroliraju Hrvati.
Jedna takva najava je bila prije stanovitog vremena kada se u svadbenom salonu Bagušić u Posušju najavio dolazak tih srpskih cajki na Veliku Gospu dana 15.08.2023.godine što je Braniteljski portal ispratio tekstom URB HVO-a ŽZH koja je izrazila svoje ogromno nezadovoljstvo tim „muzičko-porno-neprikladnim performansom“ni 100 metara od franjevačke crkve u Posušju, nakon čega su uslijedili brojni komentari nezadovoljnih ljudi koji su tražili da se ta budalaština zabrani i onemogući u Posušju na taj dan.
I dogodilo se je upravo ono što su istinski Branitelji i hrvatski domoljubi tražili, te je taj luđački i neprimjereni performans u Posušju otkazan. Ovdje ne treba zanemariti niti aktivno sudjelovanje franjevaca iz Posušja i okolice koji su također reagirali te je taj neželjeni događaj otkazan.
Ipak da sve nije tako bajno i sjajno opet su se pobrinuli organizatori takve nakarade, neukusa, šunda i budalaštine te su taj isti neukusni događaj pomjerili za dan 09.08.2023.godine na istom mjestu.
Sada se vraćamo na početak ovog teksta koji govori o posljedicama svakog rata pa i Domovinskog rata u BiH, kada je ponajprije srpski agresor potpomognut četnicima, i ostalom srpskom bagrom pokrenuo agresiju na BiH i sve njene građane. Taj isti agresor je granatirajući, ubijajući ljude, silujući bespomoćne žene, Muslimanke i Hrvatice, te im uništavajući imovinu te njihove „pobjede“slavio uz njihova šumadijska i druga kola, puštajući zaglušujuće tonove njihovih cajki i pevaljki, koje su u istom tonu i glasu pjevali njihove ubojice ali i njihovi izvođači narodnjaci za što postoje bezbrojni materijalni dokazi.
Sjetimo se Cece Veličković i njezinih nastupa diljem okupiranih hrvatskih i muslimanskih područja, naslikavanja Lepe Brene u uniformi srpsko-crnogorskog agresora, te sudjelovanja Gorana Bregovića u biranju mis istočne Slavonije dok su srpski agresori granatirali Vukovar i ostale hrvatske gradove. Sjetimo se i drugih srpskih estradnjaka od kojih se koliko je nama poznato nitko nije u vrijeme Domovinskog rata ispričao svojim hrvatskim estradnim kolegama, zbog čega je frontman grupe Film, Jura Stublić napisao i otpjevao pjesmu“E moj druže beogradski“.
Sjetimo se također kako se nitko od tih srpskih estradnjaka nije ni nakon Domovinskog rata ispričao za zločine koje su njihovi agresori učinili u RH i BiH a dogovarali su svoje nastupe u tim državama bez imalo grižnje savjesti. Doduše neki su od njih izjavljivali nakon rata svoje uobičajene srpske fraze:“Ko nas bre zavadi“ umjesto da su se javno deklarirali protiv agresije na druge narode u vrijeme početka te agresije, što bi bilo znatno korisnije i za njih i za te narode, poglavito za Hrvatski narod koji je osjetio sve strahote od srpsko-četničkih agresora.
Upravo zbog tih činjenica istinski Hrvatski glazbeni umjetnici poput Marka Perkovića Thompsona, Miše Kovača i Olivera Dragojevića su se zavjetovali kako nikada neće gostovati u Srbiji jer je to otvaranje rana hrvatskim Braniteljima i svim hrvatskim domoljubima diljem svijeta. Zbog toga im velika i zauvijek hvala u ime svih istinskih Branitelja i domoljuba koji će uspomenu na njih čuvati i njegovati dok je svijeta i vijeka.
No, mnogi novi Hrvatski etablirani glazbeni umjetnici poput Petra Graše, Tončija Huljića, kojemu Jugoslavija viri iz svake pore na tijelu, Nine Badrić, Doris Dragović svojevremene „kraljice Torcide“,koja je nastupila u Crnoj gori na dočeku jedne Nove godine, čime je trajno, za sva vremena izgubila status „kraljice torcide“, jer ima li išta ljepše kad tvoje pjesme s jednog od najljepših stadiona u svijetu na desetine tisuća pripadnika Torcide pjeva u isti glas, a to si zbog svoje izdaje zauvijek bespovratno izgubila, pa čak i Tereze Kesovije koja je javno izjavila kako nikada više neće nastupiti u Srbiji nakon što je vidjela što su joj srpsko-crnogorski četnici učinili s kućom u Konavlima, da bi se u međuvremenu predomislila čime je pokazala svu svoju dvoličnost i prijetvornost, Severinu da ne spominjemo, koja je ionako davno skrenula s Božjeg puta, i dalje nastupaju u Srbiji kao da jučer nije ništa bilo, kao da mnogi istinski Hrvatski Branitelji još uvijek nemaju žive otvorene rane u grudima zbog srpsko-četničkih agresora iz čijih redova i dan-danas u RH i BiH dolaze desetine i desetine tzv.“muzičkih estradnjaka“ koji su svo vrijeme srpsko-četničke agresije na RH i BiH šutjeli o njihovim zločinima, niti su se za te zločine ikada javno ispričali.
Našu omladinu ili tu tzv.“novu generaciju“to ne zanima. Njih zanima samo ludi provod u kojemu će se dobro nalokati, nafiksati, napušiti, posexati, nagariti skupocjeni automobil njihovog ćaće preko 160 km na sat, u sitne sate, opijeni i omamljeni tom „luđačkom košuljom-srpskom muzikom“koja lako dopire do njihovih ušiju odakle se apsorbira u njihove srce širom otvoreno za tekstove kao što su: “Čudan cvetak, zanovetak, zakuni se u kurvu, polomi ću čaše od kristala, čudna žena beše Vera, Zoko moja Zoko“,te mnoštvo drugih muzičkih budalaština koje nemaju nikakve sveze s ukusom o kojemu se ne raspravlja sukladno onoj latinskoj:“De gustibus,non est dispuntadum“.
I upravo te muzičke budalaštine, nakarade, bezvezarije, idiotizmi, kretenizmi, šund, smeće, a poglavito uvrede za zdrav razum koji još uvijek postoji u mnogim hrvatskim glavama je najavljen za dan 09.08.2023.godine u Posušju kako bi našu neobrazovanu, zaluđenu, od svih obzira i emocija ispražnjenu omladinu i dalje trovali i nakazili.
Zanimljivo je kako se budala diči s onim što se pametnom čovjeku gadi. Ovdje više nisu u pitanju ti srpski muzički estradnjaci i njihove cajke kojima su neki odnarođeni hrvatski beskičmenjaci, dezerteri, ratni profiteri, uhljebi, uvlačiguzi i rektalni alpinisti širom otvorili vrata u Hrvatske prostore već šutnja istinskih hrvatskih Branitelja i domoljuba koji su u stanju takve i slične događaje u korijenu sasjeći i zaustaviti ih već na Kupreškim vratima ili pak na ulazu u zapadni dio grada Mostara, no oni to ne čine već šute kao da ih se to ne tiče.
A kako je moguće da ih se ne tiče kad i njihova djeca pohode takva mračna mjesta u kojima nemaju što naučiti već izgubiti puno više nego misle da su dobili jer dobili nisu ništa niti će dobiti sukladno onoj:“tko izgubi dobitak,dobije gubitak“.
A dopuštanjem nastupa takvih neprimjerenih sadržaja u naše kulturne prostore isti bespovratno truju i uništavaju našu omladinu koja bi trebala slijediti istinska nastojanja Branitelja i hrvatskih domoljuba koji su davno rekli NE takvim sadržajima što je jedino ispravno, moralno,taktično, pravično pa čak i praktično kako bi se zaštitili naši korijeni iz kojih rađa zdravo, uspravno i stameno stablo Hrvatskog roda.
Šutnja na takva događanja je čak i gora nego li slušanje iz prikrajka takvih „muzičkih izmetina i bljuvotina“.
URB HVO-a ŽZH/Braniteljskiportal.ba