Cajaška “kultura
Zagrebački Večernji list objavio je nedavno (13. listopada), Billboardovu listu 20 najslušanijih pjesama koje uglavnom slušaju mladi u Hrvatskoj. Među njima je 13 srpskih, 6 srpsko-bošnjačkih i samo jedna, uvjetno rečeno, hrvatska – ‘Mamma mia’ nekakvog repera Grše. Ako vas to nije dovoljno šokiralo, pogledajte na popisu imena najpopularnijih izvođača među mladim ‘domoljubima’ u današnjoj, ‘europskoj’ Hrvatskoj – Aleksandra Prijović, Džejla Ramović, Đekson i Coja, Designerica i Pljugica, Henny i Breskvica, Jala Brat i Buba Corelli, Biba i Seksi, Sajfer, Relja, Torinao…
Ni naslovi pjesama, ili bolje rečeno onoga što ti srpsko-balkanski ‘estradni umjetnici’ kokodaču i jauču, nisu ništa manje bizarni ni nakazni – Dam dam dam, Padam, Djuskaracc, Flecc, Mercedecc, Marakesch, Problema, Psiho, … – dok tekstovi najčešće obrađuju teme nasilja, prostitucije i narkomanije, što se očito nameće kao uzor mladima u Hrvatskoj.
Fenomen Prijović
Koliko se ta vrsta glazbene ‘kulture’, bolje reći prostačke izopačenosti u najgoroj formi ukorijenila među hrvatskom mladeži, ali i u običnom puku, pokazuje činjenica da je srpska folkerica Aleksandra Prijović za svoj koncert u Zagrebu uspjela rasprodati pet puta Arenu.
Uz dužno štovanje prema pokojnom Oliveru, kada bi sutra uskrsnuo, sumnjam da bi mu to pošlo za rukom. Dotle smo došli. Treba li, dakle, boljeg dokaza kako je ‘progresivna’ hrvatska mladež, koja danas oduševljeno pjeva i pleše po notama Beograda, u smislu domoljublja, kućnog odgoja, obrazovanja, glazbene i opće kulture, dotaknula balkansko dno?
Taj trend osjeća se sve više, a kakve će učinke i posljedice po Hrvatsku i način života u njoj proizvesti, nije teško predvidjeti. Prijatelj s kojim sam prošli tjedan raspravljao o ‘fenomenu Prijović’ reče mi u šali – Ono što su litije uradile u Crnoj Gori to će cajke uraditi u Hrvatskoj. Nisam baš siguran da se šalio.
No nije problem u nastupima srpskih cajki i folkera u Zagrebu i po Hrvatskoj, koji u multikulturnom društvu, kakvim sve više postaje i hrvatsko, imaju svoju publiku. Problem je u tome što se preko poplave takvih koncerata, koje prate bombastične promocije u ‘hrvatskim’ medijima i na društvenim mrežama, mladim naraštajima Hrvata želi nametnuti lažni osjećaj da je ta, bezvrijedna srpsko-balkanska glazbena ‘kultura’ sa zavodljivim elementima prostitucije, i njihova vlastita.
Problem je u tome što će, ako hrvatska mladež koja danas živi slobodno u svojoj vlastitoj državi, postane naivni talac ‘bivših’ manipulatora i ponovo se zapetlja u Žikino kolo ‘svi smo mi isti’ zloslutnog jugoslavenstva, Hrvati postati narod samouništenja.
Problem je u tome što ofenziva tog toksičnog glazbenog otpada s istoka, koja već duže vremena u valovima zapljuskuje Hrvatsku, nije ostala bez zapaženih rezultata: ”Mladi Hrvati sve više vole slušati srpske cajke i bosanske repere dok ih domaća glazba malo zanima” (Slobodna Dalmacija, 20. kolovoza 2019.).
Ironično je i zapravo paradoksalno da su takav uspjeh kod mladih Hrvata za vrijeme bivše zajedničke države u Beogradu mogli samo sanjati.
“Zagreb je veći Balkan od Beograda…”
Da je plan ‘spontane’ srbizacije i balkanizacije mladih u Hrvatskoj napredovao mnogo više i brže nego se u Beogradu nadalo, potvrdila je negdašnja striptizeta, a danas popularna srpska reperica, Mimi Mercedez. Nakon euforičnog dočeka na koncertu u Zagrebu potkraj prošle godine ona je ‘raspamećenoj’ hrvatskoj mladeži oduševljeno uzviknula – ”To Balkanci moji! Ovo je najsretniji dan u mom životu. Ne mogu vjerovati u što se Zagreb pretvorio. Postao je veći Balkan od Beograda!” (Jutarnji list 23. listopada 2022.).
Treba biti prilično naivan pa ne znati koliko to šteti budućnosti današnje hrvatske države i čiji se interesi time ostvaruju.
Malo se koja zemlja u Europi može pohvaliti tako bogatom riznicom autentične i raznovrsne glazbene kulture i baštine kao Hrvatska, toliko sjajnim nacionalnim jukeboxom dopadljivih i nezaboravnih uspješnica istinskih glazbenih umjetnika, koje oduševljavaju kulturne ljude širom svijeta. I ne samo Hrvate. S druge strane, na srpske cajke pale se samo mentalni Balkanci i polusvijet u ‘Regionu’. Nažalost i sve više mladih Hrvata kojima je ‘kul’ vlastite glazbene vrijednosti bacati pod noge razdrljenih srpskih cajki, nadrogiranih repera i transrodnih mutanta koji prostituiraju ideju zdravog i moralnog života.
Kada vam se budući naraštaji tako ponašaju, onda je to znak da Hrvatska gubi čvrsto tlo pod nogama. S mladima odgojenim na takvoj ‘kulturi’, Hrvatska će postupno gubiti vlastiti identitet, snagu, napredak i budućnost. Ako je takvih svakim danom sve više, onda se ne smijemo čuditi ni buniti što u očima Europe i civiliziranog svijeta sve više postajemo primitivno balkansko pleme.
Destabilizacija mekom moći
Razočaravajuće je gledati kako jugonostalgija i maligni srpski utjecaj prodiru u sve pukotine mlade hrvatske države potkopavajući i rušeći njezine temelje. ‘Nevidljivo’ i ustrajno. Tu se očito radi o konspirativnom, korak po korak, stvaranju ‘srpskog sveta’ ili nove Jugoslavije, koja će ako zaživi, kada Srbija eventualno uđe unutar EU, imati već viđene pogubne učinke i posljedice po hrvatski narod. Sve se to događa u sklopu podmuklog propagandno-hibridnog rata, koji protiv uspjeha i ugleda današnje hrvatske države na svim frontovima i svim sredstvima meke moći, osvetoljubivo vodi novi srpski vožd – Aleksandar Vučić.
Frustriran porazom u oružanoj agresiji na Hrvatsku, čim je prigrabio vlast u Srbiji, skupa sa svojim suborcima pokrenuo je ‘specijalnu operaciju’ koja se bazira na brižljivo isplaniranim i do u tančine razrađenim planovima dugoročne destabilizacije, balkanizacije i srbizacije Hrvatske tzv. mekom moći.
Destabilizacija se temelji na laganom i postupnom miješanju u unutarnje stvari i širenju malignog (veliko)srpskog utjecaja na svim područjima javnog života i u ključnim institucijama koje oblikuju hrvatsko društvo. Na stvaranju uvjeta za zbunjenost, nezadovoljstvo, međusobne svađe i beznađe, jer samo međusobno posvađeni, malodušni i dezorijentirani Hrvati, mogu biti učinkovito oruđe u njihovim rukama.
Dobro podmazanoj Vučićevoj mašineriji za širenje utjecaja i subverzivnog djelovanja ‘na našim prostorima’ potrebna je, dakle, iznutra nesređena, posvađana i nezadovoljna Hrvatska jer su to idealni uvjeti za sve vrste manipulacija i okretanja naroda protiv vlastitih interesa. Zato preko svojih krtica u dubokoj državi, preko ‘bivših’ službi i petokolonaša, preko medija, društvenih mreža i korisnih budala, snažno potiču stvaranje što jadnijeg stanja i ozračja u hrvatskom društvu.
“Do istrage naše ili vaše”
Vidite kako se preko – ‘slučajnog’ predsjednika s uličarsko-balkanskom kulturom i politikom, koji Vučića zove bratom, a Dodika saveznikom, ‘slučajne’ labave i korumpirane vlade i ‘slučajne’ balkanski sirove i plitke oporbe – Hrvatska na političkom, diplomatskom i institucionalnom planu paralizira i drži u stanju dirigiranog kaosa. A svatko onaj tko se usudi na to ukazati ili javno kritizirati mora računati na bijesno i ogorčeno etiketiranje – s jedne strane da je srbomrzac i ustaša, a s druge da je HDZ-ovac i izdajica.
Kako bi uklonili najveću prepreku širenju ‘srpskog sveta’ u ‘Regionu’, velikosrpskim stratezima u Beogradu potrebna je politička, gospodarska i identitetska obezglavljenost u Hrvatskoj. Glavni ideolozi Vučićeva subverzivnog rata protiv današnje hrvatske države smatraju da je ključ konačne pobjede u urušavanju domoljubnog duha i identitetskih vrijednosti hrvatskog naroda. Poglavito kod mladih naraštaja kako bi ih se zadržalo u okviru balkanske ‘kulture’ i budućnosti. Stoga svim silama nastoje dovesti u sumnju i kontaminirati srpstvom sve identitetske simbole hrvatskog naroda – jezik, vjeru, kulturu, povijest, književnost… No, to nije ništa novo i originalno. To su nam radili u prošlosti, to nam rade danas i to će nam raditi u budućnosti.
Tome je još prije 120 godina svoj prilog dao srpski političar i novinski nakladnik Nikola Stojanović u čuvenom tekstu ‘Do istrage naše ili vaše’, iz 1902. godine: ”Hrvati … nisu i ne mogu biti posebna nacija, ali su na putu da postanu – srpska narodnost. Uzimanjem srpskog za svoj književni jezik, učinili su najvažniji korak sjedinjenju. A i inače se proces stapanja polako, ali stalno vrši. Čitanjem svake srpske knjige, svake narodne pesme, pevanjem svake srpske arije, prelazi i atom sveže srpske kulture u njihov organizam… Ta se borba mora voditi do istrage (propasti) naše ili vaše. Jedna strana mora podleći.”
Citat je to iz knjige Philipa J. Cohena ‘Tajni rat Srbije, propaganda i manipuliranje poviješću’ (str. 33.) koja je izazvala velik interes u svijetu i mnogima otvorila oči. Autor te knjige, nedugo nakon poraza oružane velikosrpske agresije u Hrvatskoj, dao je intervju ondašnjem zagrebačkom Vjesniku u kojem je proročanski upozorio Hrvate: ”Najveća pobjeda koju vaš neprijatelj može izvojevati nad vama nije ona na bojnom polju, nego da vas učini jednakim sebi”.
Moglo bi se ovdje navesti gomilu sličnih izvadaka stranih i domaćih autora koji su se bavili metodama nasilnog i nenasilnog odnarođivanja i posrbljivanja Hrvata još tamo od Garašaninovih ‘Načertanija’. No, unatoč mnoštvu povijesnih iskustava, tragičnih događaja i pouka, većina politički neukih Hrvata još i dalje naivno misli da se ovo današnje sustavno širenje prosrpskih osjećaja i utjecaja preko politike, glazbe, športa, filmova i medija, događa sasvim spontano, slučajno i neštetno.
Naravno, isto kao i ‘incidenti’ na nogometnim utakmicama hrvatske reprezentacije i klubova. Kao što je slučajno Ivanišević uzet za trenera Đokoviću, Severina je postala najpopularnija pjevačica, a Vedrana Rudan najpopularnija spisateljica ‘na našim prostorima’…
Moralno i mentalno čišćenje je preduvjet ozdravljenja
Iako se već odavno nametnula potreba da se perfidna podmetanja i ‘skrivena ruka’, kojom vladajući režim u Srbiji služi destabilizaciji Hrvatske i susjednih zemalja, budu stalna tema detaljnog analitičkog praćenja i medijskog razotkrivanja, to se samo, tu pa tamo, povremeno spomene. Kada dođe do nekog većeg ‘incidenta’ koji se ne može pomesti pod tepih, poput miniranja židovskog groblja u Zagrebu, helikopterskog desanta Srpske pravoslavne Crkve na Cetinju ili nedavnog upada srpskih terorista na sjever Kosova. Nažalost, time se puno više i ozbiljnije, od izbušenih hrvatskih, bave sigurnosne službe, mediji i analitičari.
Sve u svemu, ako se adekvatno ne zaštiti i ne nastavi razvijati svoj vlastiti identitet i temeljne vrijednosti Lijepe Naše ona će, kao većina između EU i Zapadnog Balkana, ubuduće postati svačija i ničija. I na duži rok, korak po korak, bit će nečujno pregažena i razgrabljena kao komadić kolača.
Za ozdravljenje hrvatskog naroda potrebno je političko, mentalno i moralno čišćenje svega onoga jugobalkanskog što mu se nataložilo u prošlosti i što ga zagađuje u sadašnjosti. Sada konačno, u svojoj vlastitoj državi, moramo jednom zauvijek raščistiti s avetima jugoslavenstva i velikosrpstva kako nas to ne bi ponovno odvelo u bivše nesreće i sluganstvo.
Ne smijemo to dopustiti. Dok još nije kasno. Moramo se boriti da nam nova velikosrpska dominacija ‘Regionom’ preko ‘srpskog sveta’ ne promijeni europsku uljudbu, naše vlastite vrijednosti i način života po kojima smo do sada bili prepoznati. Da nas, kako znakovito reče Cohen, ‘naš neprijatelj ne učini jednakim sebi’.
Željko Dogan/HKV
Kamenjar.com