Petnaestogodišnji dječak bio je uhvaćen kako krade u jednoj prodavnici u Americi. U pokušaju da pobjegne osiguranju, dječak je polomio i jednu policu za namjernice.

Nakon što je sudac saslušao slučaj upitao je dječaka: „jesi li stvarno ukrao nešto? Jesi li ukrao kruh i pakovanje sira?“

Dječak je oborene glave s pogledom u vrh svoje obuće odgovorio: „Da.“

Sudac: „Zašto si krao?“

Dječak: „Bio sam u potrebi.“

Sudac: „Nisi li mogao to kupiti a ne krasti?“

Dječak: „Nisam imao novca da to kupim.“

Sudac: „ Mogao si tražiti novac od obitelji.“

Dječak: „Ja imam kući samo majku. Moja majka je bolesna i bez posla. Kruh i sir sam ukrao za nju.“

Sudac: „Zar ne radiš ništa, zar ti nemaš neki posao?“

Dječak: „Radio sam na autopraonici. Uzeo sam dan slobodno kako bih brinuo o svojoj majci i zbog toga sam dobio otkaz.“

Sudac: „Zar nisi tražio neku vrstu pomoći.“

Dječak: „Kada sam izašao iz kuće obratio sam se najmanje na pedeset adresa tražeći bilo kakav posao ali bez uspjeha. Na kraju sam se odlučio na ovaj korak.“

Nakon što je završio svoj razgovor s dječakom, sudac je obznanio svoju presudu govoreći:

„Krađa, posebno krađa kruha je jako sraman kriminalni akt. I svi mi ovdje smo odgovorni za ovaj kriminalni čin. Svatko onaj tko je danas prisutan u ovoj sudnici, a i ja sam također među njima, je odgovoran za ovaj kriminal. Tako da se svatko od prisutnih kažnjava kaznom od 10 dolara. Niko ne može napustiti sudnicu dok ovdje ne položi 10 dolara.“

Sudac je tada izvadio iz svog džepa novčanicu od 10 dolara, uzeo je olovku i počeo pisati – plus određujem kaznu, za dotičnu prodavnicu, koja je gladnog dječaka predala policiji u iznosu od 1000 dolara. Ukoliko izrečena kazna ne bude uplaćena u narednih sat vremena, ista prodavnica ima da bude zatvorena.

Sud će se ispričati ovom dječaku nakon što mu bude uručen sav ovaj sakupljeni novac.

Nakon što su čuli presudu prisutni nisu mogli sakriti svoje suze. Dječak je ostao bez riječi gledajući u suca. Sudac je napustio sudnicu skrivajući svoje suze.

Pitam se, da li su naša društva, naši administrativni sistemi, našim sudovi spremni donijeti ovakvu presudu?

Jedna od najstarijih indijskih izreka glasi: „Ako osoba bude uhvaćena dok krade kruh, svi ljude te zajednice, društva i države treba da se stide.“

Otpor.media