Ljubav moja bila je jača
i srce bi moglo da oprosti,
da umjesto tih suza i plača
ja te nađo’ u sreći i radosti!
Mislio sam ponosna ćeš biti
kad slobode jutro tebi svane.
Tu u tebi malo gnijezdo sviti
i u njemu vidat svoje rane!
Ali tebe prekrila je tuga
i gorka je ta tvoja sloboda,
pravi Hrvat opet ti je sluga
i pognute glave tobom hoda!
Oprosti mi zemljo moja mila
teško tu je zacijeliti ranu,
više si mi od života bila,
ne mogu te gledat uplakanu!
Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com