Na zadnjoj Skupštini ŽZH zastupnik ispred HRS,Tomislav Bandić iz Gruda se dotaknu jedne jako diskutabilne teme, a ona se tiče Branitelja koji imaju PTSP a nisu u sustavu zdravstvenog osiguranja što je kulminiralo dvostrukim ubojstvom u Gorici Grude, kada je pomahnitali ubojica Jozo Jasak ubio dvojicu svojih sumještana, Velimira Bušića i Matu Grizelja zbog čega je dobio kaznu zatvora od 31 godinu.
On je napomenuo kako je čekao punu godinu dana kako bi od ovlaštenih institucija a poglavito Ministarstva zdravstva, rada i socijalne skrbi dobio određene odgovore tko je kriv što se to dogodilo odnosno što će određene institucije i ministarstva u ŽZH poduzeti kako se to nikada više ne bi ponovilo.
Što se tiče pitanja uvaženog zastupnika upućenog određenim ministarstvima u ŽZH u svezi tih ubojstava, i prevencije svakih daljnjih događanja, napomenuo je kako je evidentno da postoji određen broj Branitelja koji imaju dozvole za oružje a nisu u sustavu zdravstvenog osiguranja, pa se stoga s pravom pita tko će biti odgovoran ukoliko se ubojstva iz Gorice ponove.
Imajući u vidu kako je zastupnik Bandić relativno mlad čovjek, koji unatoč tim godinama relativno logično i trezveno razmišlja, premda nije niti može biti Branitelj, dužni smo i njemu i svima onima koji nisu u „sustavu“te i slične braniteljske problematike odgovoriti jer se tim i takvim pitanjima URB HVO-a ŽZH intenzivno bavi od 2013.godine pa čak i od završetka Domovinskog rata u BiH 1995.godine.
Završetkom Domovinskog rata u BiH vojska razvojačenih Branitelja u FBiH neovisno kojoj vojnoj komponenti pripada je ostala bez trajnog zaposlenja jer su praktično sva bivša društvena poduzeća u Domovinskom ratu porušena, opljačkana, devastirana, uništena ili privatizirana u sumnjivoj privatizaciji u kojoj su sudjelovali određeni ratni zapovjednici i nositelji političke vlasti koji su preodjenuli svoja odjela sa zvijezdom petokrakom u ona s obilježjima šahovnice te su svoje podobne kadrove, podguzne muhe, uvlačiguze i rektalne alpiniste zajedno s članovima njihove uže obitelji, i ljubavnicama uhljebili u tim novim privatnim poduzećima.
Osim toga isti kadrovi su osnovali tzv.“reprezentativne i krovne“udruge iz Domovinskog rata na čije čelo su postavili iste ili slične kadrove koji su od predstavnika političke vlasti koja se boji onih koji su ratovali dobili što su poželjeli i to traje do dana današnjeg.
Ogroman dio razvojačenih Branitelja je netko svjesno uvukao u priču kupovanja medicinskih nalaza kako su ranjeni, oboljeli ili ozlijeđeni za štio su ti jadni Branitelji plaćali preko 3000 KM određenim liječnicima specijalistima i posrednicima.
Na veliku žalost među tim istinskim razvojačenim Braniteljima koji su kupovali medicinske nalaze bio je ne mali broj onih koji s ratom i ratnim strahotama nemaju ništa pa čak i mnogi koji su u vrijeme Domovinskog rata bili bani na Dul-dungu otkud su donijeli novce kojim su bez većih problema mogli kupiti medicinske nalaze od nemoralnih liječnika specijalista, a ni to nisu mogli ukoliko im nemoralni ratni zapovjednici nisu izdali valjan ratni put.
Zanimljivo je kako u većine tih branitelja koji su kupili svoju RVI preko tih nalaza ima isto stradavanje, ranjavanje ili oboljenje,praktično istog dana,pod istim ratnim okolnostima i na istom ratnom mjestu. Ogroman odnosno najveći broj njih ima PTSP(post traumatski stresni poremećaj).
Ovdje je važno napomenuti kako ipak postoji određen, premda jako malen broj istinskih razvojačenih Branitelja koji nisu htjeli kupiti svoju RVI i nastavljaju živjeti bez toga premda jako teško.
Isto tako ne treba zaboraviti ni pritisak koji su na istinske razvojačene Branitelje vršili članovi njihove uže obitelji, supruge, braća, sestre, djeca, roditelji, ratni kolege, da i oni kupe RVI „jer je svatko ima“te je dobar dio njih popustio pod tim pritiscima i kupio ju.
Danas su svi ti razvojačeni Branitelji koji su „pribavili“ RVI zakonito ili nezakonito suočeni s činjenicom kako se pozivaju na ljekarske komisije u Mostaru i Sarajevu gdje im se takva RVI ukida ili smanjuje zbog čega mnogi traže pravdu na sudovima na kojima dobivaju presude u svoju korist nakon nekoliko godina ili konačno odustaju od pravne borbe i gube svoju RVI . Neki umru ili izvrše suicid ne dočekavši pravdu.
Sada dolazimo do evidentne činjenice kako postoji određen broj istinskih i lažnih Branitelja koji imaju RVI s dijagnozom PTSP-a a nisu u sustavu zdravstvenog osiguranja, nemaju zdravstveni karton koji bi im onemogućio dobivanje vozačke dozvole i oružja, osobnog i lovačkog, na što je u svom ekspozeu ukazao zastupnik Bandić.
Bandić ukoliko ne zna upoznati ćemo ga mi, kako postoji određena sprega predstavnika, zakonodavne ,izvršne i sudske vlasti u FBiH ,njenim županijama, općinama i gradovima gdje su svi upoznati kako postoji ogroman broj razvojačenih Branitelja s dijagnozom PTSP-a a u stvari isti ju nemaju gledajući medicinskim očima. No, postavlja se stoga opravdano pitanje kako svi ti Branitelji nisu u sustavu zdravstvene zaštite, odnosno kako nemaju zdravstvene kartone koji bi im onemogućili izdavanje vozačke dozvole i oružja?
Odgovor na to je samo jedan a on je:Ukoliko bi se takvi branitelji uveli u sustav zdravstvene zaštite i dobili zdravstveni karton tko bi nam vozio automobile našim prometnicama, i tko bi lovio zečeve, divlje svinje i fazane, po našim šumama?
Tko bi konačni imao mogućnost izvršiti ubojstvo nevinih sumještana u Gorici ili bilo gdje drugdje oružjem koje u redovitom postupku ne bi mogao dobiti?
Promatrano očima zastupnika Bandića to pitanje je logično i prihvatljivo, no da li je svako pitanje logično i prihvatljivo dobro i moralno?
S obzirom kako je zastupnik Bandić relativno mlad čovjek upoznati ćemo ga s znanstvenim spoznajama mnogih europskih i svjetskih neuropsihijatara i psihologa koje su opće prihvaćene u medicinskim krugovima a one su:“Svaki istinski razvojačeni Branitelj iz borbenog sektora je RVI u procentu barem od 20% ukoliko je proveo cijelo vrijeme Domovinskog rata na I-crti bojišnice“ uz napomenu kako svaki taj branitelj ima dijagnosticiran PTSP htio ili ne htio to priznati.
I upravo u tome leži odgovor na pitanje zastupnika Bandića. URB HVO-a ŽZH se od osnutka bori za izradu Zakona o jedinstvenom registru Branitelja koji će zorno odvojiti žito od kukolja, branitelja od ne branitelja, onog tko je kosio a tko vodu nosio. U tom zakonu odvojiti će se pripadnici borbenog sektora od neborbenog i svi oni koji su bili na I-crti bojišnice sukladno prihvaćenim medicinskim znanstvenim spoznajama će dobiti RVI s dijagnozom PTSP-a, i njih će zdravstveni sustav prepoznati, uvesti u zdravstvene kartone, te im omogućiti život dostojan Branitelja. Život u kojemu će imati naknadu za svoje rat i oboljenje i gdje će im biti onemogućena nabavka vozačke dozvole i oružja ukoliko je procent njihove RV u procentu koji im to onemogućava.
Važno je isto tako napomenuti kako takvih istinskih razvojačenih Branitelja s dijagnozom PTSP preko 50 do 100 % nema mnogo i financijski sustav će to moći podnijeti.
Ovako priča s onima koji imaju PTSP premda ga nemaju se nastavlja jer tu Pandorinu kutiju koju je pokušao zastupnik Bandić otvoriti još nitko ne smije ni pomisliti dirnuti a stvar je tako jednostavna.
One koji su istinski razvojačeni Branitelj iz borbenog sektora treba identificirati, locirati, registrirati, transferirati u zdravstveni sustav, a nikako uhititi, i među njima tražiti one koji su ranjeni, ozlijeđeni ili oboljeli,i tek će tada pitanje zastupnika Bandića biti na mjestu. Dotle će njegovo pitanje i sva takva ili slična pitanja biti tek lahor u kosi vladajuće stranke HDZ BiH koja taj lahor neće osjetiti jer oni odavno ne osjećaju ni uragan koji im je tutnjao tik pred njihovim nosovima prije nekoliko godina.
URB HVO-a ŽZH