Povodom najnovije odluke Narodne Skupštine RS kojom je usvojila Zakon o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH na teritoriji tog entiteta, te na taj način ponovno otvorila političku, pa i ustavnopravnu krizu u ionako kompliciranim odnosima u BiH, priopćenjem za javnost obratili su se mnogi najviši muslimansko-bošnjački politički predstavnici, koji su po običaju rigali vatru na takvu odluku Skupštine RS,nazivajući je podrivanjem Daytona, udarom na ustavno-pravni poredak BiH, te će oni ukoliko njihov „tata“ Visoki predstavnik za BiH Christian Schmidt, ispred OHR ili međunarodne zajednice žurno ne reagiraju morati sami zajedno s „probosanskim patriotima“uzeti stvar u svoje ruke te zaštititi tu nakaradu od države, šugavu zemlju, apsurdistan, BiH, koja je sve samo ne država ravnopravnih naroda i onih drugih koji žive u njoj a koju u širokom luku zaobilaze svi pametni ljudi ovog svijeta, koji su mislili pošteno, koji su živjeli pošteno, pa čak i njeni stanovnici bez obzira na vjeru, naciju, spol, političko ili drugo opredjeljenje koji iz nje bježe glavom bez obzira na sve četiri strane svijeta kao od šugavog pseta ili čovjeka zaraženog kugom.

Na odluku Skupštine RS reagirali su i vodeći hrvatski politički predstavnici u BiH od kojih izdvajamo slijedeće:

Predsjednik HDZ 1990 Ilija Cvitanović je izjavio kako je odluka Narodne Skupštine RS-a prema mišljenju ustavno-pravnih stručnjaka koji razumiju ustavno-pravnu materiju ali i drugih koji mogu nešto reći o karakteru propisa prijeporna po mnogim osnovama. Odluke entitetskih parlamenata ne mogu imati suspenzivne posljedice prema odlukama državnih tijela vlasti pa tako i prema Odlukama Ustavnog Suda BiH.

HRS je upozorio kako se ignoriranjem približavamo točki nakon koje nećemo moći sačuvati državu od raspada:”Izglasavanje zakona o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda u RS-u je, vjerojatno, najveći udar na pravni poredak BiH”, stoji u saopćenju HRS-a na čijem je čelu lider stranke Slaven Raguž.
Reforma Ustavnog suda je, kako naglašavaju, jedan od prioriteta koje BiH mora ispuniti i bez kojeg BiH nikada ozbiljno neće biti shvaćena u namjerama ulaska u EU integracije.

HNS BiH je izdao po običaju priopćenje sukladno onoj čuvenoj hrvatskoj“Ne bih se štel mešati“ kojim se oni kao zalažu za rješavanje pitanja međunarodnih sudaca u Ustavnom sudu BiH ne želeći se pomaknuti ni lijevo ni desno a to je kurvanje kojemu je HNS po običaju vičan.

Priopćenjem su se oglasili i u OHR-u koji su naveli kako Odluka Narodne skupštine RS-a predstavlja napad na ustavni poredak BiH, s čime se u potpunosti složila i ambasada SAD u Sarajevu koja je direktna ekspozitura islamskog fundamentalizma u BiH preko njene filijale SDA, što znaju i ptice na grani odavno.

Ipak od svega je najzanimljivije kako svi muslimansko-bošnjački politički predstavnici u BiH kada napadaju bilo kakav zakon, odluku, uredbu ili priopćenje iz RS koje je donijela najviša zakonodavna, izvršna ili sudska vlast u RS uvijek i iznova istu pripisuju Miloradu Dodiku, koristeći termine poput: “Dodikov zakon, Dodikova odluka, uredba i slično“,čemu se na veliku žalost priklanjaju i mnogi Hrvatski politički predstavnici u BiH pa čak i hrvatski mediji, što samo dolijeva vodu na mlin muslimansko-bošnjačkih političkih predstavnika koji se razlete svojim izjavama po medijima koje oni kontroliraju želeći pokazati urbi et orbi(gradu i svijetu) kako oni nisu sami u osudi Dodika, glvnog kočničara demokratskih i ustavnih promjena u BiH,te glavnog krivca što se BiH nalazi na repu država koje bi se trebale dočepati članstva u EU i NATO savez, Dodika kojeg treba sankcionirati, zatvoriti i zabraniti mu političko djelovanje, što odista može naići i na plodno tlo kod većeg dijela međunarodne zajednice.

Ipak hajdemo se mi za početak vratiti na Zakon koji je donijela Skupština RS a koji je praktično usvojen jednoglasno u toj Skupštini a tiče se toga kako se na području RS neće i ne smiju primjenjivati odluke Ustavnog suda BiH, najviše sudske instance u toj državi.

Prije svega važno je napomenuti kako izabrani delegati u Skupštinu RS predstavljaju najviše zakonodavno tijelo u tom entitetu. Ukoliko oni predstavljaju najviše zakonodavno tijelo tog entiteta onda oni predstavljaju srpski narod tog entiteta što drugim riječima znači kako predstavljaju i cijeli srpski narod u BiH bez obzira što određen broj Srba živi i u FBiH, jer ukoliko bi se i oni pitali u svezi zakona posve je jasno kako bi se i oni u procentu od 99 % izjasnili kako podržavaju usvojeni zakon u RS oko kojeg se ovih dana vode ti prijepori.

Sada se postavlja pitanje tko to ima pravo ne uvažavati, ne priznavati volju jednog konstitutivnog naroda koji je u najvišem zakonodavnom tijelu tog entiteta, dakle i konačno države BiH preko svojih legitimnih političkih predstavnika izglasao taj zakon?

Kako netko može nazivati taj zakon Dodikovim zakonom kada ga je konačno usvojio i priznao srpski narod u BiH?Znači li to kako neke usijane glave iz muslimansko-bošnjačkog i hrvatskog naroda poradi svojih političkih ambicija i benefita koje imaju u toj nakradi od države BiH godinama od te iste nakarade žele derogirati, ukinuti, i zabraniti volju jednog konstitutivnog naroda u BiH, a ovdje je riječ o Srbima?

Kako ne bismo dalje objašnjavali posve je logično a to svi stanovnici BiH od njega i i očekuju, Ustavni sud BiH bi odista trebao biti najviša sudska instanca te države sačinjena od najvećih pravnih autoriteta te države koji će voditi računa o zaštiti Ustava BiH, te svih međunarodnih konvencija o ljudskim pravima i pred kojim sudom će svi građani BiH biti u jednakopravnom položaju.

Konačno da li je to taj i takav sud? Očigledno nije jer su se u taj sud od tzv“demokratskih promjena“ i Daytonskog mirovnog sporazuma birali suci po političkom ključu od kojih najveći dio njih nije bio s potrebitim pravnim, moralnim i ljudskim referencama, već su u taj sud instalirani kako bi štitili interese određenih političkih opcija iz reda sva tri naroda koji su ih u taj sud i instalirali, a što se tiče sudaca ispred međunarodne zajednice očigledno je kako su ti suci uglavnom djelovali poradi zaštite interesa muslimansko-bošnjačkog naroda u BiH za što postoje mnogi dokazi te je krajnje vrijeme iz tog suda izbaciti strane suce, i poslati ih njihovim kućama a po hitnom postupku donijeti potpuno novi zakon o Ustavnom sudu u koji može ući jednak broj sudaca iz reda sva tri konstitutivna naroda s izrazitim pravnim, moralnim i ljudskim referencama, s dobnom granicom koja im jamči visoku profesionalnost i obrazovanost, a takvih ima u svakom od 3/tri konstitutivna naroda. Kako taj sud ne bi trebao imati paran broj članova u njega se može izbrati jedan sudac iz reda ostalih koji se tako izjašnjava u svojim osobnim dokumentima od svog punoljetstva a ne „preko noći“ kako bi sjeo u taj sud.

Na kraju navest ćemo dosadašnji način biranja sudaca te ingerencije Ustavnog suda BiH.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, pored klasičnog zadatka koji se odnosi na zaštitu ustavnosti, ostvaruje u pojedinim vrstama sporova i neposredniju vezu sa sudskom odnosno zakonodavnom vlašću. Ustavni sud BiH odlučuje u apelacijama na presude vrhovnih sudova entiteta i na neki način preuzima ulogu Vrhovnoga suda Bosne i Hercegovine. Ustavni sud je jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po Ustavu BiH između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući ali ne ograničavajući se na to pitanje. Odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.[2]

Sastav Ustavnog suda čine domaći i inozemni pravni eksperti: četiri člana delegira Zastupnički dom Parlamenta Federacije BiH, dva Narodna skupština Republike Srpske, a tri inozemna sudca imenuje predsjedatelj Europskog suda za ljudska prava.

Za suce Ustavnog suda mogu biti izabrani istaknuti pravnici visokog moralnog ugleda. Suce koje bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava ne mogu biti državljani Bosne i Hercegovine niti bilo koje susjedne države. Mandat sudaca imenovanih u prvom sazivu je pet godina, izuzev ako prije toga ne podnesu ostavku ili ne budu s razlogom razriješeni konsenzusom ostalih sudaca. Suci kasnijih saziva mogu obavljati svoje dužnosti do 70 godina starosti, izuzev ako prije toga ne podnesu ostavku ili budu razriješeni konsenzusom ostalih sudaca.
Ustavni sud tajnim glasanjem bira predsjednika i tri zamjenika predsjednika iz reda sudaca. Predsjedništvo Suda, tj. predsjednik i tri zamjenika predsjednika se biraju po principu rotacije. Mandat predsjednika Suda traje tri godine. Funkcija suca je nespojiva sa članstvom u političkoj stranci ili političkoj organizaciji u Bosni i Hercegovini, članstvom u zakonodavnoj, izvršnoj i drugoj sudskoj vlasti u Bosni i Hercegovini odnosno u entitetima, ili sa bilo kojom drugom funkcijom koja može uticati na nepristrasnost suca.

Vlado Marušić/Braniteljski portal.ba