…..Čini se da je Miroslav Škoro progledao nakon ulaska u drugi krug zagrebačkih izbora, pa sada dramatično poziva sve od centra na desno na zajedništvo!…..
Piše: Kazimir Mikašek-Kazo
Kao što je Zagreb u krvavom svibnju 1945. „oslobođen“ u režiji Titovih partizana, tako je i danas pod egidom borbe protiv nedokazane korupcije „oslobođen“ ustaša, demokršćana, konzervativaca i domoljuba u režiji Titovog podmlatka na čelu s Tomislavom Tomaševićem i njegovim komesarima i komesarkama kao što su Rada Borić, Sandra Benčić, Vili Matula, Urša Raukar, Mile Kekin i ostali „pjevači“ od Vardara pa do Triglava. Kao što su se Titovi partizani uz svesrdnu pomoć moćnih Britanaca, po kratkom postupku sanitarno riješili hrvatskih horda i neprijatelja naroda, tako se i danas „antifa“ uz pomoć svemoćnog Soroša riješila svih ideoloških suparnika pregazivši ih kao parni valjak.
Ništa od ta dva kontekstualno različita povijesna događaja ne bi se dogodilo bez snažnog uplitanja svjetskih moćnika i bez dobro plaćenih ispirača mozgova koji su agresivnim anketarskim metodama još jednom po prokušanim metodama, od naivnih birača napravili notorne budale.
Na izborima za gradonačelnika Zagreba nitko od etabliranih medijskih umova nije ni pokušao komparirati sposobnosti kandidata i nitko nikada nije dokazao da je Tomislav Tomašević sposobniji, bolji, pametniji, školovaniji, elokventniji, pošteniji ili ljepši od ostalih kandidata. Plaćenička medijska lavina takav je vid usporedbi jednostavno prešutjela bjesomučno favorizirajući objektivno najlošijeg od svih kandidata po svim gabaritima. Tomaševiću nije naštetila čak ni notorna činjenica da svoj politički uzlet može zahvaliti isključivo milijunskim donacijama Soroša, Soroševaca i inih gender globalista kao smrtnih neprijatelja svakog oblika konzervatizma, obitelji, nacije i nacionalnih država. Po mom dubokom uvjerenju Zagreb će „osloboditi“ izrazito najlošiji kandidat od ponuđenih i prije bih dao svoj glas bilo kome drugom nego antifa-genderističkom projektu na čelu s komesarom zvanim Tomislav Tomašević.
Čini se da je Miroslav Škoro progledao nakon ulaska u drugi krug zagrebačkih izbora, pa sada dramatično poziva sve od centra na desno na zajedništvo! No međutim, njegovo sljepilo na predsjedničkim izborima, poglavito u drugom krugu kada nam je trebalo zajedništvo bez alternative, posljedično je dovelo do toga da je Zoran Milanović svojom agresivnom, antivladinom predizbornom ulogom s pozicije institucije predsjednika znatno pridonio uspjehu Tomislava Tomaševića na ovim izborima. Da je kojim slučajem Miroslav Škoro u drugom krugu predsjedničkih izbora pozvao na zajedništvo protiv Milanovića, danas vjerojatno ne bi gledali ovo crvenilo Zagreba koje se sistemom spojenih posuda već sutra može preliti na cijelu Hrvatsku. Na ruševinama SDP-a stvara se jedna nova ultra ljevica i lažni je privid da je neojugoslavenska ljevica u Hrvatskoj pobijeđena. Izborom Tomaševića na veliku političku scenu stupa ideološki izrazito obojena ljevica kojoj bi zasigurno pozavidio i sam pokojni Ivica Račan, a evidentnom suradnjom Možemo i SDP-a već danas su stvorene pretpostavke za preuzimanje Hrvatske za tri godine na parlamentarnim izborima.
HDZ je, čini se, na ovim važnim izborima za gradonačelnika Zagreba bio samo njemi promatrač. Za osvojiti značajniji rezultat u Zagrebu HDZ je trebao voditi kampanju svih kampanja, trebali su uložiti sav svoj umni i kreativni potencijal, učiniti prodor u važne medije osobito na portale, trebali su dobiti naklonost etabliranih novinara i komentatora. Kampanja na društvenim mrežama bila je loša, nevidljiva i potpuno beznačajna! Ono što najviše zabrinjava, a šuška se u kuloarima, jest špekulacija da je Davoru Filipoviću presudila unutarstranačka intriga poglavito onih krugova kojima bi veći uspjeh Davora Filipovića na ovim izborima poremetio njihove planirane uspone na hijerarhijskoj ljestvici u stranci. Notorna je činjenica da bi uspjeh na ovim izborima Davora Filipovića lansirao u sam vrh stranke po popularnosti i utjecaju, što bi poremetilo kadrovske križaljke onim HDZ-ovom rasovima koji već danas imaju svog favorita za Plenkovićevog nasljednika.
Tješiti se činjenicom da je Davor Filipović osvojio duplo više glasova od HDZ-ovih tragičara 2013. i 2017. kao što su bili gospođa Mađarić i Prgomet, samo je dokaz HDZ-ovog licemjerja. Filipović je evidentno nešto manji tragičar od spomenutih , jer najjača stranka u Hrvatskoj je po logici stvari jednostavno morala izboriti barem drugi krug zagrebačkih izbora. Sve drugo osim toga apsolutni je neuspjeh, zbog kojega bi morali snositi političku odgovornost režiseri ove tužne priče. HDZ je navodno „zaplavio Hrvatsku“, a metropola nam je crvena da crvenija ne može biti!? Za Davora Filipovića, koji ima daleko veći potencijal nego što to pokazuje njegovih skromnih 10%, ovi izbori su zacijelo bili neprocjenjivo političko iskustvo koje marljivim radom može u budućnosti kapitalizirati. Iz poraza se uvijek može naučiti više nego iz pobjede i to je lekcija koju je Davor Filipović bez ikakve sumnje naučio u svom izrastanju u vrhunskog sportaša. Na vjetrometini pred vidljivim konkurentima sam protiv svih, pred dodatno nevidljivim frakcionašima unutar stranke, on je ipak ostao dostojanstven i uspravan, spreman na ispriku svima koje je možda u svojoj kampanji povrijedio. Ta je isprika moralno i u karakternom smislu važnija od svih rezultata ovih izbora! Biti velik i u pobjedi i porazu, osobina je izuzetnih ljudi, a Davor Filipović to dosita jest!
Zahvaljujući HDZ-ovoj nezainteresiranosti i Tomašević i Škoro su dobili snažan vjetar u leđa i slijedi nam rast i jednog i drugog, osobito Miroslava Škore koji je bio praktički matiran nakon dva neuspješna izborna ciklusa.
Koalicija Mosta i DP-a koja se nazire u bliskoj budućnost opasno će zaprijetiti HDZ-u nakon ovog poraza na zagrebačkim izborima. Ta logična koalicija na desnom spektru kojoj bi svakako trebali pristupiti i Hrvatski suverenisti mogla bi se isprofilirati u takvu snagu bez koje se ne bi mogla sastaviti većina u Hrvatskom saboru. HDZ-ov koalicijski potencijal nalazi se isključivo u rukama manjina s Pupovcem na čelu i na lijevom centru i čini se da će im u budućnosti koalicija s Možemo biti jedina prava opcija. Ako se to dogodi, tada će biti kristalno jasno da je na ovim izborima zapravo Tomašević bio pravi HDZ-ov favoriti o čemu se u kuloarima ozbiljno špekuliralo.
HDZ će zahvaljujući Ivanu Anušiću, koji se usudio kazati da „nije baš sretan u koaliciji sa SDSS-om“, osvojiti OBŽ i nepokoreni grad Osijek i po prvi put će imati svog gradonačelnika. No međutim, kako stvari stoje izgubit će Vukovar, koji je na simboličkoj razini daleko važniji od Osijeka, a izgubit će Vukovar upravo zbog nesretne koalicije s Miloradom Pupovcem. Mnogi tu koaliciju Plenkoviću neće nikada oprostiti i to je dominantno mišljenje većine demokršćana na istoku zemlje.
HDZ ima priliku izdići se iznad ove političke kaljuže i pozvati svoje birače i simpatizere da u drugom krugu izbora za gradonačelnika Zagreba podrže Miroslava Škoru uz jednostavno obrazloženje. Miroslav Škoro je uz sve svoje mane nemjerljivo bolji kandidat od Tomislava Tomaševića za gradonačelnika Zagreba, ali još više za cijelu Hrvatsku! Umjesto sanitarnog koridora prema DP-u, HDZ bi trebao početi graditi kakve takve mostove suradnje s prirodnim koalicijskim partnerima.
Kazimir Mikašek-Kazo