U idiličnom ambijentu, imanja Joze Mikulića živahnog čovjeka rođ. 1932 godine uredništvo Braniteljskog portala. ba je obavilo razgovor s njim. Na imanju koje kao da je Božjom rukom stvarano i određeno za život čovjeka, odabranog naroda, omeđeno s jedne strane Vranićem prema Posušju, a s druge strane brdom prema Grudama, smjestilo se to imanje koje je zadnja k.č.Grada Širokog Brijega koja s jedne strane gleda na Grad Široki Brijeg, preko Gornjih Mamića, dok s druge strane završava s granicama k.o.Posušje i Grude što je poseban kuriozitet.
Na prostranom imanju Jozo Mikulić i njegova obitelj su izgradili svoje stambene objekte, zasadili mnoge voćke i povrtlarske kulture koje kako Jozo govori bivaju pošteđene od leda, dok iste takve voćke i povrće na nižoj nadmorskoj visini prema Kočerinu zna ubiti led. S njim živi i njegova supruga Kata rođ. 1933.godine koja je kao i Jozo živahna i vesela. Nekako se čini kako su oni na svom imanju koje je fizički odvojeno od najbližih kuća nekako distancirani od svih nevolja i nedaća koje more druge ljude ovog svijeta. Kao da nevolja zaobilazi njih ili oni zaobilaze nju na tom imanju na kojem i većina ljudi ovog svijeta poželjela živjeti i završiti svoj ovozemaljski život.
Jozo potječe od višečlane obitelji što je odlika ogromnog broja hercegovačkih obitelji, a jedini je on ostao u životu. I on kao i njegov pokojni otac Ilija ima brojnu obitelj, sinove i kćeri od kojih su neki u inozemstvu, dok su neki na Kočerinu i žive ne tako daleko od njega i njegove supruge ukoliko im bilo što zatreba jer sveza djece i roditelja se ne prekida nikada niti može jer je to ona sveza svezana nevidljivom Božjom rukom koju nikakva sila niti prisila ne može prekinuti jer je tako određeno i tako mora biti.
U iscrpnom razgovoru Jozo se dotaknuo u kratkim crtama svog života prije izbijanja II svjetskog rata, samog rata, zločina tzv “osloboditelja“ Širokog Brijega 07.veljače 1945.godine , poraća kada su on i njegov otac Ilija završili u zatvoru zbog tzv “suradnje“ s škriparima, stvaranja samostalne i suverene RH, Domovinskog rata, vremena nakon njega, te njegovo razmišljanje o poboljšanju položaja hrvatskog naroda i zaustavljanju masovnog egzodusa naših mladih vani.
Isto tako dao je i svoje viđenje kako bi naša omladina trebala njegovati i čuvati trajne vjerske i domoljubne vrednote hrvatskog naroda sukladno Božjim i prirodnim zakonima.
Bez obzira na poodmaklu životnu dob Jozo Mikulić plijeni pažnju svojim trezvenim , racionalnim ponašanjem i odmjerenim riječima na čemu bi mu mogli pozavidjeti mnogi ljudi pa i uredništvo Braniteljskog portala .ba koji još uvijek robuju vreloj i uzavreloj krvi zbog niza nepravdi koje se čine Braniteljima i hrvatskom narodu od završetka Domovinskog rata od strane bešćutnih političkih elita u BiH, njenim županijama, općinama i gradovima u BiH čemu svakodnevno svjedoče.
Ipak ovakvi razgovori i intervjui ostaju kao trajni svjedoci vremena koje postoji i koje nitko ne može ubiti, a koje navedeni i svi oni koji stvaraju neko novo „civilizirano“ društvo svakim danom ubijaju, ponižavaju i obezvrjeđuju. Stoga je jako poželjno preslušati ovaj video intervju do kraja.
BraniteljskiPortal.ba