U moru komentara na društvenim mrežama nakon drugog nastupa od njih pet, srbijanske turbo-folk pjevačice u zagrebačkoj Areni ,u kojima joj fanovi te pjevačice laskaju i daju podršku od svih njih jedan je najzanimljiviji:“Tko je rekao da se Jugoslavija raspala?“

Bi tako i zaista je tako.Za koga su prolijevali krv, znoj i suze hrvatski Branitelji i domoljubi u stoljećima i ratovima iza, a poglavito u ova dva zadnja:II svjetskom i Domovinskom.

Jesu li to činili kako bismo zaboravili ili se opametili nakon nezapamćenih, bestijalnih, svirepih zločina koje su učinili oni u čije ime i za čiji račun nastupa ta namazana i natrackana svim vrstama pomada ta za ljubitelje njene „muzike“ženska muzička gromada?

Jesu li za to besane, hladne i neprospavane noći provodili oni kojih više nema, za čija grobišta se zna i za one za koje se to ne zna a koji su svoje kosti ostavili upravo u istim takvim besanim, hladnim i neprospavanim, nikad dočekanim jutrima, od uže rodbine, kumova, djedova, pradjedova, poznanika, znanih i neznanih suradnika Prijovićke koji joj srdačno aplaudiraju u svojim domovima diljem Srbije slaveći još jedno od niza mirnodopskih poniženja hrvatskog čovjeka nakon Domovinskog rata i stvaranja tzv“samostalne i suverene RH?“

Jesu li sve one hrvatske šahovnice početkom 1990, ranih devedesetih visoko podignutih u euforiji stvaranja RH u Zagrebu i svim hrvatskim gradovima i selima bile uzalud podignute s jasnom namjerom konačnog eutanaziranja mrske im i zločinačke Jugoslavije koju Prijovićka promovira u Zagrebu, glavnom gradu svih Hrvata početkom prosinca, Adventu ili Došašću koji Hrvati slave iščekujući skori dolazak Spasitelja i Otkupitelja svega svijeta?

Jesmo li svi koji smo živjeli stoljetni hrvatski san načinili najveću grešku jer nismo 1995. godine raskrstili s onima koji su koncem 1945.na silu zauzeli Zagreb i sve Hrvatske gradove pa se u njima namnožili i nakotili trujući hrvatsko društvo kulturocidom koji koncertima Prijovićke i njoj sličnih truju ionako zatrovano tkivo hrvatskog naroda?

Da li je moguće da u mnogim Hrvatima koji nisu u duši Jugosloveni ta ista Jugoslavija još uvijek stanuje i živi, iz njih ne može izaći niti ima tu namjeru?

Zar su pomrli svi oni istinski branitelji koji su se nabrijani vraćali s ratnih terena Bljeska i Oluje u naš glavni grad slušajući Thompsonove Ćavoglave i E moj druže beogradski Jure Stublića, to, i samo to dok bi sve one koji bi pokušali pustiti ili pomislili pustiti nešto s istoka istog trena prosvirali po zasluzi?

Zar je bitno tumačenje nekih nabrijanih, usijanih mladih glava kako se Prijovićka i njoj slični nisu ni rodili u vrijeme Domovinskog rata, jer su u to vrijeme bili rođeni njeni roditelji, djedovi, rođaci, susjedi, znani i neznani poznanici, od kojih su mnogi bili diljem Hrvatske u osvajačkom zločinačkom ratu čineći monstruozne zločine nad Hrvatima od kojih se nitko nije javno pokajao ni za jedan taj zločin, a ona ih na svojim koncertima ne spominje niti ima tu namjeru?

Hoće li i ona sukladno svojim starijim „muzičkim“kolegama tek reda radi u određenoj prigodi izjaviti“Tko nas bre zavadi?“ukoliko joj netko postavi škakljivo pitanje o Domovinskom ratu u RH?

Da nije kojim slučajem Prijovićka tek simbol više stoljetne hrvatske zaboravnosti koja je hrvatski narod više koštala nego li svi zločini učinjeni hrvatskom narodu zajedno?

Stoga je zaista komentar na društveni mrežama:“Tko je rekao da se Jugoslavija raspala?“odista komentar koji oslikava svu bijedu hrvatske stvarnosti , uzaludne hrvatske mladosti koja nastavlja kontinuitet te zaboravnosti kojoj nema kraja i kojoj se ne nazire kraj.

Hoće li se ikada roditi netko tko će tu zaboravnost sasjeći u korijenu ne znamo, no živjet ćemo u iščekivanju rađanja nekoga takvog poput Djetešca u štalici koji je donio nadu svim ljudima ovog svijeta, jer njegovim rađanjem umrijeti će zauvijek i ta zaboravnost.

Vlado Marušić/Braniteljski portal.ba