Premda sam odavno imao namjeru napisati tekst za koji kao i za sve svoje do sada napisane tekstove unaprijed nisam imao ni glavu ni rep,već su ti tekstovi nastajali lagano sami od sebe, riječ po riječ, rečenicu po rečenicu sve do nekog mog zamišljenog i naprasno doživljenog kraja. Tekst u principu ne nastaje sam od sebe već je on produkt nekog prethodno doživljenog događaja,neke napisane objave, teksta i slično, a može biti produkt i piščeve imaginacije.
„Poštena žena je modra po koži,ona se ne razvodi“
Na pisanje ovog teksta me ponukao tekst uvažene spisateljice Žane Alpeza naslovljen kao:“Poštena žena je modra po koži, ona se ne razvodi“ objavljen na portalu Otpor Media. Premda nemam ama baš niti jednu zamjerku njenom tekstu koji je odista pitak i razumljiv svakom pa i onom najobičnijem čitatelju u meni se nakon prvih rečenica automatski upalilo ono ali. Postoji li itko normalan na ovom svijetu tko neće osuditi fizičko ili psihičko nasilje ili maltretiranje jedne žene ili više njih od njihovih supruga, nikako partnera, jer riječ partner sugerira na nešto sasvim drugo, na neke teme koje odudaraju od Božjih i prirodnih zakona, a koje su danas u javnom diskursu postale uobičajene zahvaljujući mainstream medijima u rukama slugu sotone.
Ovdje apsolutno nije bitno biti ili ne biti muškarac jer osuda bilo kakvog nasilja je i zakonita i moralna.
Isto tako potpuno je jasno kako se muškarcem a poglavito macho muškarcem ne može zvati muškarac koji tuče svoju ženu ili vrši nasilje nad njom ,njenom ili njihovom djecom.
Sada dolazimo do onoga dijela koji se tiče onog ALI koji mi ne da stati i zaustaviti se na nasilju muškaraca nad ženama.
Javna histerija u zaštiti žena od nasilja
Svi smo svjedoci nesmiljene kampanje u javnim mainstream medijima, pa čak i u onim manje javnim u kojima se na svakom koraku osuđuje nasilje nad ženama u čemu prednjače feministkinje i borkinje za tzv.“prava žena“Jelena Veljača, Rada Borić, Urša Raukar, Vedrana Rudan, Dalija Orešković, Sandra Benčić, Katarina Peović, Ivana Kekin, potpomognute čitavom plejadom muških feministkinja tipa kako no se zove,idiot a zastupnik u EU Parlamentu Predrag Fred Matić, Bojan Glavašević, Arsen Bauk, Nenad Stazić, te muške kurve tipa Mile Kekina, Vilima Matule, Dražena Šimleše, te mnogih drugih javnih eksponenata tzv.“zaštite žena.“ I upravo zbog djelovanja takvih osoba od kojih se mnoge i mnogi deklariraju javno kao pripadnici LGBTIQ populacije a koji svakodnevno dobivaju prostor u javnim medijima u meni se javlja onaj ALI.
ALI???
Taj ALI ne pobija moj stav o nasilju i maltretiranju bilo koje ženske osobe, no ovolika javna histerija i medijska hajka u zaštiti žena nije dobra, zapravo ona je štetna i dovodi do razdora u mnogim obiteljima, između muškaraca i žena koji se sve više razvode dok dobar dio njih iz razloga poznatih samo njima postoji samo na papiru.
Stoga mi ovaj tekst uvažene spisateljice Žane Alpeza nekako djeluje kao de ja vu(već viđeno), i to ne jedanput već milijun puta do sada, a to govorim s pravom jer imam dovoljno godina i iskustva da bih tako mogao govoriti.
Javna histerija i napadi na ustaške simbole i znakovlje analogna javnoj histeriji
osude nasilja nad ženama
Zapravo me ovaj tekst Žane Alpeza podsjeća na javnu histeriju koja se od 1945 godine provodi protiv Ustaša, njihovog znakovlja, znamenja, pozdrava ZDS(Za Dom Spremni),a što je najzanimljivije ta histerija se događa i u današnje vrijeme kada su ta znakovlja trebala postati prošlost a ne sadašnjost u kojemu bi svatko tko želi mogao istaknuti ta obilježja ukoliko mu to nešto znači jer su ta obilježja bila obilježja jedne međunarodno priznate države i vjekovnog sna hrvatskog naroda za suverenošću i samostalnošću . Države NDH koja je bila na strani poraženih sila u II svjetskom ratu stjecajem uzročno-posljedičnih sveza s Njemačkom koje postoje i dan danas.
Dakle ta histerija se provodi protiv navedenih znakovlja i znamenja koja pripadaju osuđenom fašističkom i totalitarnom sustavu, dok se nikakva javna histerija ne provodi protiv također osuđenog totalitarnog komunističkog sustava od Vijeća EU koji je barem 100 puta gori od fašističkog sustava gledajući broj žrtava koji su oba sustava ostavila iza sebe od završetka II svjetskog rata.
Analogno tome provodi se javna histerija te zaštita žena od svakog oblika nasilja, no nigdje , ama baš nigdje se ne može pročitati ili vidjeti bilo kakva zaštita ili inicijativa nasilja nad muškarcima ,pa ni u tekstu uvažene spisateljice Žane Alpeza.
Prešućivano nasilje nad muškarcima
I upravo zbog toga nastaje ovaj tekst u kojemu ću navesti neke primjere takve vrste nasilja, pa tko želi neka čita i sam donese svoju prosudbu postoji li i u kolikoj mjeri nasilje nad muškarcima od tih tzv.“ugroženih žena.“
Primjer prvi:
-Moj dobar prijatelj mi reče:“Kada sam hodao sa svojom sadašnjom ženom bila je melem na ranu, prijetvorna, topla i meka. Maštao sam svo vrijeme kako će ona zadržati tu svoju notu u braku, no ona to nije.“Sada se prilagođavam novim okolnostima u kojima sam ja melem, prijetvoran, topao i mek.
Primjer drugi:
„Jednoj ženi iz Ljubuškog se udaje kćerka i ona joj prije čina udaje govori:“Kćeri moja dok traje,traje.“Tim riječima umjesto da ona svojoj kćerki dadne blagoslov ona joj daje prokletstvo.“
Primjer treći:“Udaje se kćerka jedne žene iz Širokog Brijega a njena majka joj govori:“Kćeri moja znaj da uvijek imaš mjesto u svoje mame.“Jedan muškarac njenih godina koji je bio u društvu s njom joj odgovori:“Moja pokojna majka je udala tri kćerke, dakle moje sestre i svakoj od njih je rekla:“Kćeri moje kada se udate znajte kako nemate mjesta u svoje mame što vam god bude u braku.“Tko je u pravu?Ili ova žena ili majka ovog muškarca?Ta svatko zna kako će dobri roditelji primiti svoju kćerku u kuću ukoliko je zapadne muški idiot koji ju tuče, maltretira, koji sve popije, prokocka, koji se drogira ili daje pare drugim ženama, ali je dužnost dobrog roditelja reći svojoj kćerki to što je rekla ta starija žena kako bi znali cijeniti brak, neuništivu i trajnu zajednicu muškarca i žene koja može opstati i postojati samo uz kompromise i uzajamno trpljenje i poštivanje. No, ukoliko sokoliš svoju kćerku prije sklapanja njenog braka ona će se razvesti zbog krivog pogleda ili pak zbog nekompetentnih karaktera što je danas uobičajena praksa, a sve zbog izjave njihovih majki ili oba roditelja.
Primjer četvrti:
-Razgovarajući s mnogim odvjetnicima i odvjetnicama koji su zastupali muškarce i žene na sudovima prigodom rastave brakova evo što su mi rekli:
-na ročištu za rastavu braka otprilike 90%muškaraca bi se pomirilo sa svojim suprugama dok bi tek 10% žena to učinilo što je jako bitan indikator.
-Većina žena na rastavama brakova izjavljuje slijedeće:
-kad sam se udavala za njega ja mislila kako je on bogatiji,a tamo on siromašan,
-kad sam se udavala za njega ja mislila da je bolji u krevetu kado on mali miš. Ja sam sebi našla boljega.
-Velika većina žena se rastaje od svojih muževa jer im kako kažu im nisu kompatibilni karakteri. A karakteri postaju nekompatibilni isključivo zbog ženskog feminizma, njihove emancipacije ,naobrazbe, društvenog statusa, imovnog stanja i svesrdne podrške njenih roditelja. Jako bih volio znati što bi moja pokojna majka ili mnoge žene njenog kova rekle za kompatibilnost karaktera koji je danas presudni zapravo odlučujući faktor pri rastavi brakova a ne nasilje nad ženama kako se to navodi na svakom koraku,ili kako to u svom tekstu navodi uvažena spisateljica Žana Alpeza.
Što se muškaraca tiče rijetki od njih će na rastavama brakova iznositi sav prljavi veš i blatiti svoju ženu ili je pak vrijeđati, što je opet u procentu od 90% svojstveno ženama kako mi govore odvjetnici i odvjetnice s kojima sam razgovarao u zadnjih 10 godina na tu temu.
Doduše postoji jedan primjer muškog idiota supruga koji je na raspravi u predmetu rastave braka pred sudom izjavio:“Dosta si mog kruva pojela“što zavrjeđuje svaku vrstu osude pa čak i prijezira ,zapravo i šamara pred svima na sudu tom nazovi muškarcu jer on pri tome zaboravlja kako je on ženio svoju suprugu a ne ona njega i njegova je dužnost i obveza osigurati svojoj supruzi i djeci dostojan život, a ukoliko mu ona pri tome pomogne svojim radom i doprinosom još bolje.
Kako izmijeniti muža?
Primjer peti:
-Postoji jedna knjiga jako znakovitog naziva:“Kako izmijeniti svog muža“čiji se autor potpisuje kao prijatelj Međugorja a koji naslov je svojevrsna inverzija, jer ovdje nije u pitanju kako izmijeniti svog muža već sebe. Taj autor navodi u svojoj knjizi mnoge primjere u kojima su žene diljem svijeta dale svoja svjedočanstva kako su izmijenile sebe čime su spasile svoj brak od propasti. Jedna žena iz Amerike navodi:
-Jedno jutro nakon što mi je suprug otišao na posao prala sam suđe. U tom trenutku mi prilazi moja kćerkica od šest godina i pita me: “Mama, zašto moj tata svako jutro odlazi na posao tužan? Ja sam je začuđeno pogledala i upitala:Zašto kćeri misliš da odlazi na posao tužan? Ona mi je potom rekla nešto što me dirnulo do kosti duboko: Da nije mama zbog toga što mu ti nakon svakog razgovora kažeš: ma šta ti znaš budalo. Nakon ovih riječi moje kćerkice ja sam drastično izmijenila svoj život. Koliko su me njene riječi potaknule da preispitam sebe, svoj život i odnos s mojim suprugom. A tako je malo potrebno kako bi sve bilo bolje. Kako bi sve krenulo na bolje. Od tog jutra ja na život i odnos sa svojim suprugom gledam drugim očima a sve zahvaljujući mojoj nevinoj kćerkici koja svijet promatra čisto bez predrasuda i zabluda kojima robuju odrasli.
Brojni primjeri nasilja nad muškarcima od strane žena
Sada se opravdano postavlja pitanje koliko udanih žena svojim muževima tijekom braka, pa čak i nakon bezazlenih svađa i prepirki govori: budalo, kretene, idiote, manijače, ubojico, o…bi,popuši i sl. Koliko žena ovoga svijeta je uzurpiralo poziciju koja je predodređena voljom Božjom muškarcima a ne njima. Koliko supruga se takmiče sa svojim supruzima u verbalnom i intelektualnom ratu u kojemu nikada nema kraja. U kojemu nikada nema pobjednika i gdje većina takvih mukotrpnih i bespotrebnih svađa i rasprava završava nokautom ili nogdaunom poražene strane, zapravo žene. Teško i izuzetno obrnuto. Bolno zasigurno i za tzv. pobjednika i poraženog. Dosta puta udarci više bole onoga tko ih je nanio nego onoga tko ih je primio. A sve zbog različitog pogleda na život ili pak pogrešnog pogleda ili neke riječi upućene njima.
I upravo u svemu ovome se nalazi ono moje ALI. Ne zbog moje namjere umanjiti bol žena koje su doživjele fizičko, psihičko ili pak seksualno nasilje od svojih muževa suverenih, situiranih, poznatih i priznatih im muževa od svih osim od njih kako to navodi uvažena spisateljica Žana Alpeza u svom tekstualnom osvrtu na ovu problematiku.
U sudbonosnom ALI krije se tajna uspjeha žena kod muškaraca
I upravo u tom ALI kriju se mnoge tajne uspješnih udanih i neudanih žena i uspješnih brakova. Samim rođenjem svojim na ovaj svijet žena je inferiornija u svakom pogledu u odnosu na muškarca. I fizički i intelektualno, no to nikako ne umanjuje njenu snagu, njenu moć u kreiranju vlastite sudbine. Ipak kada se usporede ta dva muško-ženska svijeta potpuno je jasno kako je žena u svim oblastima života inferiornija u odnosu na muškarca. Čak i u tipičnim ženskim zanimanjima jer su najpoznatiji i najpriznatiji frizeri, kuhari, modni kreatori, muškarci a ne žene. I to su činjenice i de iure i de facto.
Postoje odista i mnoge žene koje su uspješnije od mnogih muškaraca u svim oblastima života pa čak i u ovima, no uvijek i zauvijek najbolji muškarci u svim oblastima bolji su od najboljih žena u svim oblastima života ukoliko se uzmu njihovi poslovni, športski te svi drugi rezultati.
Podložnost žene kao glavna tajna njenog uspjeha s muškarcima
Kada se sagledaju ovi aspekti koji je najbolji način kojim bi žena do smrti imala supruga uza sebe, kao svoga vjernoga druga, prijatelja i pratitelja do groba? Da li je to način kojim će ga nazivati idotom, kretenom,pederom,j……i mu sve po spisku od živih i mrtvih kada joj dođe ili će pak ona biti podložna(premda ova riječ u ogromnom broju žena javlja bijes, oganj, koji rađa još većom salvom uvreda na njegov račun) svom suprugu kako je to zapisano u Riječi Božjoj.
Biti podložna svom suprugu zapravo znači ne biti njegov otirač za noge već nešto sasvim drugo. Znati prepoznati njegov karakter koji je u dosta slučajeva jako loš i koji u dosta slučajeva donosi probleme njoj, njihovoj djeci a najviše njemu. Njegov ego koji mu ne da priječi preko nekih njegovih stavova, odluka i riječi. Čak i kad joj je teško moći ušutjeti kada njemu dimi iz ušiju ili mu frcaju varnice iz očiju. Ukoliko to udana ili bilo koja druga žena ovoga svijeta umije prepoznati, povući se u tim trenucima od njega i zašutjeti njena će inferiornost roditi superiornošću, stostrukim plodovima koji će roditi još obilnije. Moći će s njim raditi što je volja. On će je znati usrećiti,čuvati i paziti kao zjenicu oka svoga. Kao svoju gorsku vilu. Neprocjenjivi biser koji će čuvati do svršetka ovoga svijeta.
No, ukoliko bilo koja udana žena ili neudana na njegov oganj, njegov bijes, njegovu srdžbu odgovori istom mjerom događaju se scene iz trilera i to ne trilera koji su pisale žene ,muške kurve i prostitutke već scene koje su produkt njihovih dugih jezika. Scene koje su proizvele ne podložne žene.
Sada će mnoge žene feministkinje koje pomno prate svaku tursku , meksičku ili domaću sapunicu u kojima glumi Jelena Veljača i slične narikače nad ženskim sudbinama , kojima se ovaj tekst učini zanimljivim reći;pa zar i muškarci nemaju još duži jezik od nas što je u dosta slučajeva opravdano,no kome je određeno skratiti svoj jezik i biti podložan ako ćemo pravo govoriti ili možda pravo nije za svakoga pravo kao što svakome svako desno nije desno?
Koji su glavni razlozi za rastave brakova?
Vratimo se mi nakratko na početak ovoga teksta koji je ponukan tekstom uvažene spisateljice Žane Alpeze. Odista postoje muževi idioti ,kreteni, majmuni bez presedana, bez obzira na reputaciju koju imaju u društvu. Koji unatoč saznanjima njihovih supruga kako pored njih imaju druge žene šute i trpe fizička i psihička zlostavljanja, te poniženja svake vrste od takvih muževa,a sve iz razloga kako bi spasile svoj brak i zaštitile svoju djecu od nevolja koje sobom nosi rastava braka. Dosta ih se drži one rečenice iz Žanina teksta:“Primaj batine trpi,ali da ti nije palo na pamet razvesti se.“ Takvi muškarci odista postoje no najvažnije od svega je kako su oni ogromna manjina u društvu ako krenemo od svake MZ pa naviše.
Prema službenim statističkim podacima u RH se razvodi svaki drugi sklopljeni brak,dok je taj broj u Norveškoj čak i veći. Od 100 sklopljenih brakova razvede ih se 70.Ukoliko se u obzir uzmu brojke onih koji kontinuirano tuku i maltretiraju svoje supruge, koji sve prokockaju, sve popiju, drogiraju se ili daju novce drugim ženama a takvih niti u jednoj MZ nema više od nekoliko postavlja se logično pitanje zašto se u stvari ljudi rastavljaju službeno jedni od drugih?
Nalaze li se kojim slučajem odgovori u onim principijelnim i ključnim riječima:nekompatibilnost karaktera koja je produkt novog vremena. Vremena koje ne poznaju naši roditelji?Barem nas koji smo ušli u treću životnu dob. Da je konkretno mene i ovakve kao što sam ja pregazilo vrijeme te se ne možemo izvući ispod svoje kože koja živi neko drugo vrijeme?Vrijeme u kojemu je podložnost žene bila majka svih vremena. Majka mudrosti jedne žene. Žene majke. Majke poniznosti. Žene koja je znala stati i u trenutku odvagnuti sve aspekte svog odnosa sa mužem. Žene koja je bez obzira na svoju izobrazbu, društveni status, primanja i ugled u društvu znala biti podložna svom mužu koji ju nikada, ama baš nikada unatoč svojoj plahoj i ishitrenoj naravi nije taknuo. Dapače koji joj je prepustio ne tri ćoška njihovog obiteljskog gnijezda već i četvrti.
O tome sam želio napisati koju riječ uvažena spisateljice Žana Alpeza unatoč tvom tekstu s kojim se slažem u cijelosti sve do onog mog sudbonosnog ALI koje me je natjeralo na pisanje ovog teksta. Teksta koji progovara sa svojim ALI nakon onog sudbonosnog DA.
Vlado Marušić/Braniteljski Portal.ba