Umiranjem iz godine u godinu se smanjuje broj korisnika boračkih primanja, pa se sadašnji korisnici šehidskih penzija, boračkih naknada, pitaju šta se dešava s penzijama, naknadama koje ostaju iza umrlih, ako se već ne povećavaju.
U Federalnom ministarstvu za pitanja boraca, pomoćnik ministra Mirza Terzo kaže kako taj novac niko ne nosi kući, da on ostaje u proračunu Ministarstva i koristi kada se ukaže potreba za tim.
Takva pitanja postavljaju laici
Ja sam izgubila brata u ratu, i moja majka za njega, šehida, koji je dobitnik najvećeg ratnog priznanja, prima mjesečno 430 KM. Odavno penzija nije povećana, a ako je i bilo ranijih povećanja, onda je to bilo nešto mizerno. Šta je sa svim tim šehidskim penzijama koji ostaju iza umrlih roditelja? Pa zar se na osnovu toga onima koji su još živi ne mogu povećati penzije? Ništa njima ne može vratiti djecu, ali im se može pomoći da dostojanstvenije žive. Pojedine kategorije poput ratnih vojnih invalida imaju primanja i više od 2.000 KM i traže još. Gdje je tu pravda? Ili šta će žena umrlog borca, gdje su njena prava? – govori nam ogorčeno Sarajka A. M.
Pojašnjenje smo potražili u Federalnom ministarstvu za boračka pitanja.
Takva pitanja postavljaju laici. Te pare su sve na istom mjestu. Je li itko svjestan da se od istih para izdvojilo 50 miliona KM za demobilizirane borce!? Sve neutrošene pare ostaju u proračunu Federacije, za transfere i za sve te kategorije. Takva pitanja stvarno ne razumijem. Niko ništa ne nosi kući. Novac ako ostane neutrošen, ostaje u proračunu za narednu godinu – govori nam Terzo.
Upitali smo da li se novac koji ostaje iza umrlih preusmjerava prema prioritetima.
I ja bih svojoj majci želio dati 1.000 KM, ali…
Pa vidite, otprilike je dogovor da iznos naših para niko neće dirati, ali mi imamo konstantno porast broja korisnika kod demobiliziranih boraca i to će jednostavno biti tako narednih tri, četiri ili pet godina. A to su pare ministarstva. Ako se slučajno ne utroše, ostaju u proračunu za iduću godinu. Gledajte, ja dolazim iz porodice gdje je majka živa, ona je majka šehida, dobitnika Zlatnog ljiljana i nikada ne postavi takva pitanja. Ne zna ni gdje njen sin radi, niti je interesira, nego kaže: “Hvala državi na ovome što je do sada izdvajala i izdvaja. I imam ujaka koji je bio u Armiji BiH i on i sin, i sin mu je dobitnik priznanja. Ali on je u štali, ima dvije krave, čovjek je na selu, bori se i ne postavlja pitanja kao ti kojima je dosadno kod kuće pa peglaju vas, mene, sa pitanjima – govori nam Terzo i dodaje:
Dakle, ja dolazim iz te populacije. Kao da ja svojoj majci ne bih želio dati svaki mjesec 1.000 KM, ali je trenutno tako kako jeste i mislim da je u ovom momentu solidno. I nije točno da nije bilo povećanja. Evo rade se izmjene zakona da bi se moglo osigurati povećanje, odnosno, da te populacije ne zavise ni od koga tko bude sutra u vladi.
Faktor.ba