Odgoda kanonizacije bl. Kardinala Alojzija Stepinca Veliko nezadovoljstvo vlada odnosom prema kanonizaciji bl. Alojzija Stepinca, koji je u hrvatskom narodu svetac, bez obzira na sve mutne radnje oko njega…

Već sam u više navrata javno preko svog bloga izrazila nezadovoljstvo sadašnjim odnosom vrha Katoličke crkve u Hrvata, prema obespravljenom hrvatskom narodu, koji je ostao bez zadnje potpore u koju se uvijek mogao osloniti, a to je Katolička crkva. Katolička crkva u Hrvatskoj predvođena Kardinalom Bozanićem “napustila je svoj narod,” ostavila ga na vjetrometini politike između EU slugu i poslušnika globalizacije, velikosrpske zločinačke politike i SPC koja sa svojim svecima četnicima, koljačima, blati i proglašava problematičnim bl. Alojzija Stepinca, zadnjoj uzdanici hrvatskog naroda, koji se nije dao upregnuti u Titova komunistička kola…

Cvjetnica- Uličnica, nedjelja je muke Gospodnje! Katolička crkva u Hrvata, hrvatski je narod “ostavila na muci”razapetog, umjesto da ostane uzanj!

Sadašnji se vrh Katoličke crkve priklonio vladajućoj političkoj eliti, umjesto da dijeli sudbinu hrvatskog vjerničkog puka. Ne treba iznositi razloge, oni su kao i obično materijalne prirode.

Povoda za ovo pismo ima dosta, ali zadržati ću se na nekoliko događaja koji su jasno ukazali da se Katolička crkva u Hrvata distancirala od hrvatskog naroda.

1-Istanbulska konvencija 2018.godine.Nakon posjete premijera Plenkovića kardinalu Bozaniću oštrica Katoličke crkve protiv IK se otupila. Nije bilo propovjedi protiv, svećenici se nisu otvoreno izjašnjavali, a Biskupska konferencija izdala je mlako priopćenje koje nikoga nije obvezivalo. Dati svoj glas ZA ratifikaciju Konvencije značilo bi, između ostaloga, otvoriti vrata nečemu što je u suprotnosti s ljudskom stvorenošću, s naravnim zakonom. Katolička crkva se kao autoritet trebala žestoko suprotstaviti izglasavanju IK, jer u Hrvatskoj živi 86,28 % Katolika. Sa Zakonima u koje je nakon izglasavanja Istanbulske konvencije ugrađena rodna ideologija, predsjednik HDZ-a i premijer Plenković direktno se suprostavio hrvatskom narodu kojemu je ideološki neprihvatljiva, protivna njegovom katoličkom identitetu!

2.Odgoda kanonizacije bl. Kardinala Alojzija Stepinca Veliko nezadovoljstvo vlada odnosom prema kanonizaciji bl. Alojzija Stepinca, koji je u hrvatskom narodu svetac, bez obzira na sve mutne radnje oko njega.

Hrvatski biskupi slijedeći neostvarljivi ekumenski san sa SPC-om, prepustili su bl. Alojzija Stepinca u kandže Srpske pravoslavne crkve da se sa njim izruguje, da ga ponižava i optužuje, a skupa s njim i hrvatski narod koji ga štuje. Bl. Kardinal Alojzije Stepinac je svijetla moralna vertikala u mračnoj srpskoj politici krivotvorina i laži. I umjesto da se bore na sve moguće načine, hrvatski biskupi ga prepuštaju toj mračnoj politici SPC-a!?

3.Vrh Katoličke crkve u ovoj pandemiji nije smjeo zatvoriti Crkve! Crkve su kroz povijest uvijek bile sveta mjesta, svima otvorena, a ovaj puta su podlegli svjetovnoj vlasti koja nema ovlasti nad crkvenom imovinom. Prema Ugovoru o pravnim pitanjima između Svete stolice i Republike Hrvatske (prvi od ukupno četiri ugovora) Hrvatska je zajamčila Katoličkoj crkvi nepovredivost mjesta za bogoštovlje – crkava, kapela te crkvenih prostora. Članak 7 toga ugovora definirao je, međutim, neke iznimke kad državna tijela mogu stupiti u crkveni prostor hitno i bez najave crkvenim vlastima. Predstavnici države mogu upasti u prostor crkve ako tragaju za osobom za koju osnovano sumnjaju da je počinila kazneno djelo za koje je predviđena kazna veća od pet godina zatvora, bilo da je riječ o pripadniku klera ili osobi koja se skriva na prostoru crkve. “Međutim, upadanje policije u crkvu u ovakvim situacijama radi kontrole provedbe protuepidemijskih mjera nije preporučljivo jer je crkva zaštićena od policijske kontrole“ Tu je Katolička crkva napustila narod i stala uz vlast. Još mi je u živom sjećanju kada su se 2015.godine branitelji invalidi sklonili u crkvu Sv. Marka u Zagrebu pred progonom Ostojićevih „milicajaca“.

4.Jasenovac, SPC, Patrijarh Porfirije Hrvatski biskupi sa oduševljenjem su dočekali izbor Patrijarha Porfirija Perića. Biskup Škvorčevič bio je nazočan i kod njegovog prvog posjeta Jasenovcu, crkvici Sv. Ilije, oko koje SPC uz pomoć Vlade RH namjerava izgraditi memorijalni centar, koji bi posjećivale svakodnevno školske delegacije. Tom prigodom je Patrijarh Porfirije pozdravio biskupa Škvorčevića: „Velika je radost što je danas prisutan i požeški biskup Antun Škvorčević s kojim sam dijelio mnoge nevolje, ali i dobra. Zajedno s vladikom Jovanom, uz pomoć Božju, ulagali smo napore u nadilaženje distanci i nesporazuma nadavši se da je Bog taj koji sve iscjeljuje.“, Da, da , da bi nakon toga episkop pakračko-slavonski Jovan pojasnio: „Novi patrijarh srpski Porfirije dolaskom u manastir Jasenovac poručuje srpskom narodu gdje je njegov identitet“ i nastavio „Dva krila identiteta srpskog naroda, jedan je kosovski, a drugi jasenovački, to je ono što određuje naš narod i našu Crkvu i to je ono što patrijarh Porfirije prepoznaje, on dolazi i poručuje cijelom našem narodu gdje je naš identitet“ A to i ja prepoznajem kao Jasenovački srpski identitet koji će Hrvatskoj neprestano visjeti kao Damoklov mač, nad glavom, upravo zahvaljujući Vrhu Katoličke crkve u Hrvata, jer je nedugo nakon tog susreta održana zajednička, međureligijska molitva u organizaciji Požeške biskupije. Na molitvi su iz Katoličke Crkve sudjelovali apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj msgr. Giorgio Lingua i požeški biskup msgr. Antun Škvorčević, iz Srpsko-pravoslavne Crkve pakračko-slavonski episkop Jovan Ćulibrk, iz Koordinacije Židovskih općina u RH Luciano Moše Prelević i iz Islamske zajednice zamjenik predsjednika Mešihata Mevludi ef. Arslani. Nevjerojatno kako Katolički biskupi i svećenstvo nasjedaju na tako prozirne, slatkorječive podvale SPC kao da ih ne poznaju!

Vrhu Katoličke crkve u Hrvatskoj veoma dobro je poznata prošlost i djelovanje SPC. Zašto nisu Papu Franju detaljno obavijestili o djelovanju SPC u vrijeme srpske agresije na Hrvatsku? Zašto nisu Papu Franju izvijestili o svecima koljačima SPC-a? Bi li Papa Franjo imao moralno pravo tražiti izjašnjavanje o svetosti Bl. Alojzija Stepinca da je znao da je SPC proglasila svecima masovne ubojice, četnike koljače ?

Zašto nisu Papu Franju informirali da je SPC 1995.godine, pravomoćno u Parizu osuđena za poticanje na genocid u Srebrenici? Zašto? Puno pitanja, a odgovora za sada nema.

5.Esther Gitman, Patrijarh Porfirije. Esther Gitman je ne mogavši šutjeti na laži i objede Patrijarha Porfirija upućene prema bi. Alojziju Stepinc, zatražila njegovo javno očitovanje odnosno objašnjenje. Kako se nitko osim nje nije javio, opet sam reagirala:

Sramotno! Zar nam stranci moraju braniti istinu o Bl. Kardinalu Alojziju Stepincu? Što radi vrh Katoličke crkve? Što rade hrvatski akademici? Što rade hrvatski povjesničari?

Dominikanac, pater Dominik Kristijan Gerbic Konačno se našao hrabar mladi svećenik sa izrazito domoljubnom propovjedi koji je šokirao lijeve-yugokomunističke medije, političare u Hrvatskoj i Srbiji, sa tvrdnjom da se Katolici uvijek moraju ponašati kao katolici, u javnom, političkom i privatnom životu, a ne samo u Crkvi. Osobito ih je sablaznilo objašnjenje patera da: “Svako naše DA i HDZ-u i SDP-u i Možemo i svim lijevima je NE za Hrvatsku!“ što je istina, jer vladajuće političke elite rade protiv interesa hrvatskog naroda, pa je konačno netko i na HRT-u to mogao vidjeti i čuti! Ovakva propovijed došla je uz veliko odobravanje, kao melem na ranu obespravljenog hrvatskog naroda u vlastitoj državi, nakon godina pritisaka i naturanja yugokomunističkih vrijednosti, koje su odavno trebale završiti u ropotarnici povijesti..

Nisam očekivala osudu iz redova Katoličke crkve, ali ona je odmah uslijedila od patera Grbića iz crkve Predragocjene Krvi Kristove iz Prozorja, mjestašca kraj Dugog Sela. Sramotno se opet potvrdilo dodvorništvo Katoličke crkve vladajućoj lijevo-yugokomunističkoj političkoj “eliti” umjesto da brani svoje pravo sudjelovanja vjernika i svećenika u političkom životu kakvo ima SPC i njihovo sveštenstvo! Ovako su se pridružili hajki na Boga, Crkvu, vjernike i fra Dominika umjesto da su mu pružili bratsku svećeničku i redovničku podršku.

Znači da u zemlji sa 86,28 % katoličkih vjernika , Katoličku crkvu treba komunističkom logikom zatvoriti u Sakristije, a Srpska pravoslavna crkva sa 4,44% pravoslavnih vjernika, može javno istupati sa svojom velikosrpskom retorikom!?

HRT se odmah distancirala od propovjedi patera Dominika, ali gle čuda nije se nikada distancirala od intervjua koji su oni osmislili sa Patrijarhom Porfirijem i to na dan Sv. Josipa zaštitnika Hrvatske.!? Pitanje se samo nameće: u kojoj mi to državi živimo?

7.Istarsko svećenstvo od 1918-1945.godine Stoga podsjećam biskupe, vladajuće i cjelokupnu javnost na istarsko svećenstvo od 1918-1945 i njihovu borbu za očuvanje jezika i identiteta istarskih Hrvata u vrijeme fašizma i ratnih zbivanja. Istarsko svećenstvo je ostalo uz narod, bilo mu jedini prozor u svijet, jedina uzdanica i jedina duhovna potpora. Stradavalo je i stradalo čak i više nego sam narod, jer su bili školovani , intelektualci, pa su ih upravo zato i terorizirali. Da nije bilo njihovog političkog angažmana, da su se ispričavali vladajućima, Istra bi bila izgubljena. Mons. Božo Milanović je bio pozvan od Tita da sudjeluje na Mirovnoj konferenciji u Parizu 1946. godine na kojoj se odlučivalo o sudbini Istre nakon rata. Titovi partizani su bili istjerani iz Trsta od strane saveznika, oformljene su bile Zona A , Zona B i slobodna zona Trsta. Tito je vidio da bi mogao izgubiti sve što je vojno osvojio , pa je poslao u Trst po Božu Milanovića da bude pregovarač kao najbolji poznavatelj stanja u Istri. I doista podatke koje su prikupili mons. Božo Milanović, Zvonimir Brumnić i drugi hrvatski svećenici bili su jedan od glavnih argumenata zašto je Istra pripala Hrvatskoj koja je bila tada u sastavu FNRJ. Granice su dogovorene Pariškim mirovnim sporazumom od10.veljače 1947. godine po etničkom načelu, pa je zbog toga načela Trst pripao Italiji, a Istra Hrvatskoj. Glavni dokument po kome se u Parizu postupalo bila je Spomenica hrvatskog svećenstva u Istri. Savezničkoj komisiji za razgraničenje Julijske krajine donesena u Pazinu 12. veljače 1946. godine.. Spomenicu je donio “Zbor svećenika sv. Pavla za Istru”, a potpisali su je predsjednik Tomo Banko, tajnik Miro Bulešić, odbornici Božo Milanović, Leopold Jurca, Josip Pavlišić, Antun Cukarić i Srećko Štifanić, kao i 48 članova odbora . Tada je bilo normalno da svećenici sudjeluju i odlučuju o političkim pitanjima, a sada bi ih zatvorili u sakristije i Crkve? Pater Dominik rekao je jednu istinu za sve vjernike “Ne možemo biti Katolici samo u Crkvi, a da onda u kafiću, na ulici ili u političkoj stranci nismo više Katolici“ Poslije pripojenja Istre Hrvatskoj, umjesto zahvale , istarsko svećenstvo bilo je proganjano, bl.Miroslav Bulešić zaklan, a bl,Francesco Bonifacio bačen u jamu!

A danas je teško stati uz narod i podržati svećenika koji je govorio istinu!

Lijepo je biti Hrvat, ljubiti Boga, bližnjega svoga! Tu živjeti, tu i umrijeti!

Autor / Lili Benčik / hrvatskepravice

Braniteljskiportal.hr