Nekada su Mostar, njegovu lijevu i desnu obalu rijeke Neretve krasili mnogi mostovi, Carinski, Lučki,od kojih je svima najpoznatiji Stari most srušen u Domovinskom ratu kao što su srušeni i ostali kako neprijateljska strana,(s tim što svaka strana onu drugu naziva neprijateljskom),ne bi mogla lako prijeći na drugu stranu.
Sadašnji gradonačelnik grada Mostara uz pomoć dijela međunarodne zajednice pokušava u svom mandatu proglasiti taj grad multietničkim i multiniacionalnim gradom gdje bi svaki narod kao i sve druge nacionalne manjine, turisti i putnici namjernici u taj grad uživali jednaka prava i bili primjer jednog tolerantnog grada poznatog kao takvog u cijelom svijetu.
S tom namjerom u Mostaru su formirane zajedničke institucije vlasti u kojima u pravilu participiraju dvije vladajuće stranke u BiH i FBiH a one su SDA i HDZ BiH, koji se lako dogovore oko preraspodjele slasnog kolača koji im taj grad objeručke daje svojim resursima.
Ostale manje stranke i strančice ponekad zableje ali bez ikakvog značajnijeg utjecaja u diobi tog kolača.
Svima njima, a pri tome mislim na predstavnike ove dvije stranke puna su usta godinama tolerancije, suživota, trpeljivosti, snošljivosti dok ne ispadne i najmanja mogućnost njihovog politikanstva i „tobožnje“zaštite interesa njihovih naroda.
S takvim idejama su realizirali projekt dvije škole pod jednim krovom a pri tome mislim na Gimnaziju na Španjolskom trgu gdje jednu smjenu pohađaju djeca-Hrvati a drugu djeca-Muslimani-Bošnjaci, premda ta djeca nikako i nikada ne mogu biti jedna cjelina koja će dijeliti zajedničke vrednote u bilo kojemu segmentu života.
Za jedne je HR H-B i HVO-a svetinja dok je za druge to Armija BiH i BiH i tu pomirbe nikad neće biti dok je svijeta i vijeka.Jedni crpe znanje iz udžbenika na hrvatskom jeziku koji Domovinski rat i ostalu istinu tretiraju na svoj način dok ova druga djeca rade po njihovim nastavnim planovima programima koji su u suprotnosti s programom hrvatske djece.
Predstavnici ove dvije stranke će prvi stati u zaštitu svojih navijačkih skupina kada se „porokaju“pripadnici Ultrasa(Zrinjskog) i Red Army(Veleža)na nekadašnjoj crti razdvajanja na Bulevaru, kod Španjolskog trga ili pak bilo gdje na ovoj ili onoj strani Neretve.
Najbitnije je okriviti onu drugu stranu za sukobe uopće ne vodeći računa pri tome tko je u stvari koga napao ili su se možda čak i zajednički dogovorili za „makljažu.“
Kad se dogodi pobjeda Veleža, Turske ili BiH u nekom športu a poglavito u nogometu, na lijevoj obali će se to slaviti vatrometom i pucnjevima, kao što će se slaviti i poraz Hrvatske na toj istoj strani i na isti način, dok će se pak na desnoj obali Neretve slaviti svaka pobjeda Zrinjskog, hrvatske repke ili bilo kojeg hrvatskog športskog kluba, dok Hrvatima s te obale nisu toliko interesantni porazi Turske, ili BiH osim Veleža kako bi to proslavili.
Predstavnici ove dvije stranke će također okrivljivati onu drugu za izvješene Palestinske zastave na lijevoj obali, odnosno Izraelske na desnoj dok traje sukob na obali Gaze.
Zanimljivo je pak kako se Gradskoj skupštini Mostara predstavnici obje strane lako ili lahko dogovore kada treba mijenjati imena ulica koje nose nazive po ustaškim poglavarima, kao što je ulica Mile Budaka dok niti jedna a ni druga strana nije toliko vatrena kad se treba ukinuti ulica Maršala Tita u kojoj se nalazi Općinski sud u Mostaru, premda je svima jasno kako Tito spada u skupinu 10/deset najvećih zločinaca 20 stoljeća. Ovdje treba napomenuti kako je pak jedina stranka u gradskom vijeću Mostara koja je to izričito tražila HRS na čemu im treba odati počast.
Bezbroj je tu primjera kako ove dvije stranke jako dobro koriste položaj koji imaju od završetka Domovinskog rata u BiH a vi jadni narode koji ste izgubili svoje najmilije, imovinu, razloge za život, vi trpite njihovo samozadovoljavanje, njihovo orgijanje, opijanje, bahaćenje, dovlačenje srpsko-četničkih „muzičkih“izvođača za dočeke novih godina u taj grad, bez namjere da s tom praksom prestanu a poglavito njihove izjave kako je Mostar multietnički i multi-kulti grad u kojemu nema mjesta za one koji misle, govore i rade i drugačije od nametnutog narativa te multikulturalnosti.
Vi jadni i napaćeni narode i dalje obilazite urede u kojima rade zajednički predstavnici ta dva naroda uz poneku iznimku kojeg Srbina, i tražite svoje rodne listove i rodne listove svoje djece na kojima je namjerno izostavljena upisana rubrika nacionalnost, tako da ste odista jedinka multi-kulti, a kada vam to zasmeta zbog vaših svekolikih osobnih potreba ili potreba vaše djece što nije upisana nacionalnost Hrvat, tada se morate pismenim zahtjevom obratiti i zatražiti donošenie rješenja u kojem će se evidentirati upis nacionalnost ,i koju činjenicu ćete čekati nekoliko dana i koju činjenicu obvezatno morate platiti.
Sve je vama to dala ta tzv“multikulturalnost“koju propagiraju likovi poput Marija Kordića i njemu sličnih. Koji misle, a bojim se i ne usudim reći kako vjeruju kako je ta multikulturalnost i multietičnost moguća jer je ona postala nemoguća upravo onoga dana kada su srušeni mostovi koji su povezivali lijevu i desnu obalu rijeke Neretve.
Onog trenutka kada su ti mostovi porušeni a poglavito simbol tog grada u svijetu Stari most smatram kako je mogućnost bilo kakve multi-etičnosti i istinske multi suradnje u tom gradu nestala što zorno oslikavaju stihovi pjesme Mate Bulića:“Tiho,tiho teče Neretva, nema više dušo mostova.“
Vlado Marušić/Braniteljskiportal.ba