Nakon brutalnog premlaćivanja mladića iz Mostara Slavena Blaževića od strane dvojice policajaca PU Mostar Jusufa Penave i Armina Vrače, zbog prekoračenja tzv.“policijskog sata“u HNŽ, na noge se digla cijela javnost, kako u BiH tako i van nje. Osude tog divljačkog, prostačkog, brutalnog, barbarskog, protuzakonitog, nemoralnog i anticivilizacijskog čina stižu sa svih strana. MUP HNŽ je po kratkom postupku suspendirao navedene policajce, te osudio njihovo postupanje kao protuzakonito, te se ispričao cjelokupnoj javnosti zbog njihovog postupanja. Osudu tog čina je izrekao i novoizabrani Gradonačelnik Grada Mostara Mario Kordić, mnoge poznate javne, kulturne i športske osobe iz HNŽ i šire. Kao vrhunac u svezi tih događaja održan je miran skup nekoliko stotina nezadovoljnih građana Grada Mostara i šire ispred sjedišta MUP-a HNŽ u Mostaru dana 12.travnja 2021.godine u 16,00 sati na kojemu su se tražile ostavke u MUP-HNŽ-a, uz povike:“Mostarska policija,mito i korupcija.“
Društvene mreže su prepune komentara u kojima ogorčeni građani Mostara i šire osuđuju taj čin, te traže ostavke nadležnih predstavnika zakonodavne i izvršne vlasti u HNŽ-u i Gradu Mostaru, a poglavito u MUP-a HNŽ. Mnogi od njih traže „oko za oko,zub za zub“,no takva pozivanja nikada ne vode ka dobrome.Najkonkretniju osudu premlaćivanja sina poginulog Branitelja HVO-a je izrekla stranka HRS, koja je zatražila ostavke predstavnika Vlade HNŽ, te MUP-a HNŽ i to ne samo zbog ovog događanja već mnogih događanja u MUP-a HNŽ od prije od čega su izdvojili smjenu komesara u MUP-a HNŽ Ilije Lasića kao potpuno nezakonitu zbog čega će MUP HNŽ istome isplatiti ogromnu odštetu zbog nezakonitog udaljenja s dužnosti, dok je ovo premlaćivanje mladića hrvatske nacionalnosti tek neminovan slijed višegodišnjih nagomilanih negativnosti u tom MUP-a.
Promatrajući nemile scene premlaćivanja mladića koji navedenim policajcima nije pružao nikakva otpora, nakon prekoračenja tzv.“policijskog sata“, ispred ulaza u svoju zgradu čovjek se s pravom upita gdje leži izvor agresije u tim policajcima, zapravo u svim ljudima ovog svijeta koji vrše agresiju nad drugim ljudima bez obzira na vjersku, nacionalnu, rasnu, političku ili bilo koju drugu pripadnost?
Nije nam namjera ovdje braniti navedene policajce jer će svatko naći argumente za njihovu osudu, no hajdemo se uvući malo u kožu tih policajaca i biti dio njihove svakodnevnice, svake njihove noći provedene na javnim površinama Grada Mostara, na kojima se tuku, hrvu, raspravljaju s gomilama drogiranih, alkoholiziranih, nabildanih, agresivnih navijača, obiteljskih nasilnika, pedofila, manijaka, ubojica, silovatelja, makroa, s kojima se moraju suočiti u bilo koje doba dana i noći. Hajdemo malo s njima prošvrljati u službenom policijskom automobilu ispred omiljenih okupljališta naših mladih u Mostaru i HNŽ-i, dobivajući pozive od ugroženih ljudi, pretučenih žena, majki, djevojaka, a da ne spominjemo teške prometne nesreće sa mrtvima i teško ozlijeđenim osobama na kojima vrše očevid.
Takve scene neminovno u glavama tih mladića otupljuju osjetila, misli, empatiju za nevolju drugih, barem u nekoj mjeri, te oni počinju ljude promatrati istim očima bez obzira o kome se radi. U njihovom praznom i staklastom pogledu svi koji se zateknu u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu su automatski osuđeni bez suca. Nikakvo obrazloženje ili objašnjenje nekoga od njih ne pije i ne drži vodu jer su oni ti koji diktiraju situaciju svojom „mistrijom“i svojom opremom na kojoj prednjači samokres i pendrek i riječ koja zaustavlja nečiju riječ u pokušaju.
Pretučeni Slaven Blažević se zatekao upravo u tom njihovom kolu. Bio je u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu. No, hajdemo se malo osvrnuti na to pogrešno vrijeme i pogrešno mjesto. Pogrešno vrijeme je uvela Vlada HNŽ preko svog kriznog stožera civilne zaštite premda je ta mjera kao i sve mjere koje se provode diljem FBiH o ograničavanju kretanja građana, u vrijeme tzv.“policijskog sata“protuustavna o čemu je Ustavni sud BiH ne tako davno donio svoj pravorijek. Navedeni policajci su iskoristili mogućnost privođenja i legitimiranja svakog tko se nađe iza tog vremena na javnim površinama i stjecajem određenih nesretnih okolnosti tu se zatekao Hrvat Slaven Blažević a dalje svi smo sve vidjeli.
Ovdje je važno napomenuti kako uopće nije bitno da li su navedeni policajci Muslimani ili Bošnjaci kako im drago, ili je jedan Hrvat drugi Musliman-Bošnjak, ili neki drugi, ili su oba Hrvata ili je pak pretučeni mladić Hrvat, Musliman-Bošnjak, Srbin ili neki drugi čovjek bilo koje nacije. Ukoliko kao prihvatljivu činjenicu uzmemo kako su dvojica policajaca slučajno u navedeno vrijeme naišla upravo na Slavena Blaževića Hrvata onda je isključena mogućnost njegovog premlaćivanja po nacionalnoj osnovi. Ukoliko su pak njih dvojica njega napala po nečijoj dojavi, kako će upravo tu i tada naići taj i taj Hrvat i oni ga upravo zbog toga premlate onda smo svi u velikoj gabuli koja u Mostaru može izazvati veće napetosti i sukobe. A najviše zbog toga jer je pretučeni Blažević sin od poginulog Hrvata iz Trusine koji je izgubio glavu u Domovinskom ratu upravo od strane Muslimana ili Bošnjaka kako im drago. Ali ta okolnost je naprosto neprihvatljiva imajući u vidu kako na društvenim mrežama taj čin jednako osuđuju Muslimani-Bošnjaci, Hrvati i svi drugi.
Sada se postavlja i opravdano pitanje po kojim kriterijima se primaju policajci na službu u bilo koju PU u BiH? Koliko je poznato u vrijeme bivše Yuge nakon osam razreda tko je želio ići za policajca morao je završiti srednju policijsku školu u Sarajevu gdje je morao savladati mnoge tehnike obrane, pucanja iz vatrenog oružja, mnoge druge tehnike potrebite u svrhu zaštite ljudi i imovine, kao i postupak ophođenja s građanima, te uporabu sile ukoliko je ona nužna prema nekome. Navedeni policajci koji su upotrijebili nepotrebnu i prekomjernu silu prema Hrvatu Slavenu Blaževiću očito nisu završili policijsku školu, jer su postupili suprotno pravilima policijske službe i za to moraju odgovarati. Nije se uzalud uvriježila parola kako je policajac „zrcalo države.“
Osramotivši službu koja je iznimno časno i odgovorno ponašanje navedeni policajci su narušili i ugled policijske službe, svih djelatnika u MUP-HNŽ-a, no nisu samo okaljali ugled u svom MUP-a jer se njihov postupak neminovno reflektira i na sve druge MUP-ove u FBiH pa čak i šire. Svatko će naći barem jedan primjer nečovječna i neljudskoga ponašanja policajaca prema njemu ili nekom njemu bliskom.
No, policija kao i naša Sveta Katolička i Apostolska crkva se moraju iznutra čistiti od kukolja koji prijeti ugušiti plodno i zlatnožuto žito koje hrani gladna usta. Neka udaljenje s posla navedenih policajaca bude početak čišćenja tog kukolja, premda će mnogi reći kako su navedeni policajci zadnji od kojih treba početi u tom procesu čišćenja. Ima i u tome istine, no ukoliko se s ovim procesom krene ustrajno i temeljito zacijelo će i vrh MUP-a, zakonodavna i izvršna vlast početi voditi računa koga i na koji način primaju u svoje redove. Jer nitko se ne može zvati policajcem ukoliko nije redovito završio školu za policajca te prošao sve provjere koje se stavljaju pred njega, a kao najvažnija od njih je sačuvati ljudskost koja će svakim danom ubijati zvijer u njemu koja neće rasti ni pod bilo kojim okolnostima pa ni zbog prekoračenja tzv.“policijskog sata.“U tome im svesrdnu podršku moraju i trebati pružati građani svojim ponašanjem koje neće odudarati od uobičajenog ponašanja u svakoj normalnoj civiliziranoj državi zaštićenoj od svih vrsta devijacija kojih je BiH prepuna kao žito kukolja.
Neka stoga današnje okupljanje nezadovoljnih građana ispred sjedišta MUP-a HNŽ-a u Mostaru bude početak tog procesa.
URB HVO-a ŽZH