Čestitost i poštenje je alibi za nesposobne

Na portalu Ljubuški info koji je prenio jedan tekst vezan za usklađivanje tzv.“ egzistencijalne novčane naknade “ razvojačenim braniteljima u FBiH pojavio se jedan komentar čitatelja koji glasi ovako: “Čestitost i poštenje je alibi za nesposobne“!

Zanimljivo je kako je taj komentar u nekoliko riječi oslikao surovu stvarnost koja prati istinske razvojačene Branitelje u FBiH od završetka Domovinskog rata u BiH neovisno kojoj vojnoj komponenti pripadali.

Premda ovaj komentar u jednom dijelu izgleda brutalno, bešćutno i svirepo ,on u svom drugom dijelu izgleda ironično,cinično , satirično i podcjenjivački poput lica i naličja jedne te iste medalje.

Odista ako ovaj komentar uzmemo zdravo za gotovo odista su svi istinski razvojačeni Branitelji nesposobni ukoliko nisu ostvarili nikakva prava iz Domovinskog rata do dana današnjeg. Njihova nesposobnost leži u činjenici kako su i oni mogli poput stotina tisuća drugih korisnika iz BIZ-a/braniteljsko invalidske zaštite,u FBiH uzeti ili kupiti, neki vid braniteljskih prava i primanja u FBiH.

Da bi uzeli neka prava i primanja iz rata trebali su imati nekoga „pod glavom“tko će ih uvesti u prava Branitelja. Da bi kupili neka od prava trebali su naći nekog ratnog zapovjednika, posrednika ili liječnike specijaliste i platiti im nekoliko tisuća KM da bi potom bili uvedeni u neka od prava.

Stvar je poprilično jednostavna. Jednostavno stvar prepustiš nekome iz ovih gore navedenih rubrika i ti si u pravima branitelja. A još jednostavnije izgleda činjenica kako svi oni koji nisu iskoristili niti jednu od tih mogućnosti u očima današnjeg povampirenog i modernog svijeta izgledaju nesposobni .

Najgore od svega je to što ih nesposobnima smatraju i članovi njihove uže i daljnje rodbine, kumovi, prijatelji i poznanici koji su im „prijateljski“savjetovali da se „uključe u program zaštite svjedoka“i dobiju neka od prava iz rata.

Odista mnogi od njih su popustili pod tim pritiscima i počeli kupovati neka od prava iz rata ali sukladno onoj“kasno Marko na Kosovo doše ili prošla baba s kolačima“mnogi od njih su uzalud dali nekoliko tisućica KM i ostali bez prava da bi opet na kraju bili počašćeni od onih istih gore navedenih kako su odista nesposobni da ne mogu biti nesposobniji.

Neki od onih koji su tim braniteljima sugerirali kupovinu nekih od braniteljskih prava su uspjeli uvjeriti i same branitelje kako su nikogovići, niškoristi, luzeri koji bi iz pune vreće ženskih spolnih organa u kojima je samo jedan muški upravo iščupali njega.

To je ta nesposobnost o kojoj je komentator na portalu Ljubuški info napisao svoj svojevrsni komentar.

No, kako smo već naveli postoji i druga strana medalje, druga strane priče o kojoj želim ovdje progovoriti.

Postoji naime određen broj istinskih razvojačenih Branitelja iz obje vojne komponente koji se nikada nisu ni što žalili. Ni kada su pozvani u rat, ni kada su odlazili na I-crtu bojišnice, svo vrijeme Domovinskog rata, koji su uredno nakon završetka tog rata razdužili svoje naoružanje, da bi se nakon tog rata pokušali vratiti životu od prije tog rata što je praktično pa i teoretski bilo nemoguće jer su oni poslije tog rata postali drugi ljudi.

Isti a drugačiji. Isti jer se nisu naučili nikome moliti a različiti jer su u svakom trenutku spremni nekog ubiti ili pak sebe ukoliko svijeća njihovog života dogori do kraja ,voljom nekog drugog.

Dok su svi drugi ganjali neka od prava iz rata oni su sadili smokve, okopavali krumpir, brusili poljoprivredne alatke , dobili posao na baušteli ili točili gorivo za minimalac na benzinskim crpkama ne razmišljajući o nikakvim pravima jer su očekivali kako će se ipak netko od onih koji se pitaju njima javiti s ponudom.

No, njima se nitko nikada nije javio s nikakvom ponudama a oni koji se nikada nisu molili nikome ni za što pa ni rođenom ćaći su nastavili živjeti i raditi od danas do sutra a to sutra je jako brzo proletjelo preko i kroz njihove živote.

Sve one koji su im sugerirali da se uključe na ovaj ili onaj način u neka od prava branitelja oni su rezolutno pa čak i s gnušanjem odbili jer nisu željeli na takav način uzimati prava jer su uvijek smatrali kako ima potrebitijih od njih, jer se oni još uvijek osjećaju živo, i radno sposobnima zaraditi svoj kruh svagdanji.

Sada se postavlja pitanje da li je čestitost i poštenje ovakvih Branitelja njihov alibi za nesposobnost?

Ja koliko znam postoje mnogi istinski razvojačeni Branitelji koji su bili od početka Domovinskog rata do njegovog završetka na I-crti bojišnice a nisu iskoristili niti jedno od njihovih prava koja im kao istinskim Braniteljima pripadaju. Poznajem među njima čak i bivše ministre, liječnike specijaliste, privatne poduzetnike, profesionalne političare, glazbenike, policajce, te mnoge druge ljude u respektabilnim profesijama.

Netko će reći kako oni nisu tražili nikakva prva iz razloga što su se uhljebili pa im nije potrebno. I takvima nudim odgovor. Ja osobno poznajem među njima neke koji su se odrekli svojih prava kako bi ih drugi dobili, premda su ta prava mogli iskoristiti neovisno o njihovoj profesiji.

Konačno dolazimo do kraja našeg razglabanja komentara čitatelja na portalu Ljubuški info. Na koga bi se konačno i u najvećoj mjeri mogao odnositi navedeni komentar kako su čestitost i poštenje alibi za nesposobne?

Jedini odgovor koji mi se u ovom trenutku nameće i čini ispravnim je kako se taj komentar odnosi na one koji nisu istinski razvojačeni Branitelji, niti imaju ikakve sveze s ratom i ratnim strahotama, a pokušali su kupiti neka od prava iz rata pa su popušili, i sada im je svatko kriv što nisu konzumenti nekog od prava iz rata, te tu svoju nesposobnost pokušavaju pravdati hineći čestitost i poštenje s kojima nemaju nikakve sveze niti su ih ikada imali. Ni u ratu a ni u miru. Kao što nemaju nikakve sveze niti sa skupinom istinskih razvojačenih Branitelja koji svjesno i namjerno nisu iskoristili neka od svojih prava iz rata koja su po svim normama iz rata nesumnjivo zaslužili a nisu htjeli iskoristiti.

Ovako i dalje stoji kao čvrsta i nepokolebljiva stijena misao proroka Siraha iz Starog Zavjeta koja glasi ovako:“Nema veće sramote za svaku državu da joj Branitelji žive i umiru u oskudici“.

Vlado Marušić/Braniteljski portal.ba