“Znam da imam manje vremena za život nego što sam dosad živio.
Osjećam se kao dijete kojem je dana kutija čokolade. Uživa u jedenju, i kada vidi da je ostalo malo, počinje ih jesti s posebnim užitkom.
Nemam vremena za beskrajna predavanja o javnim zakonima – ništa se neće promijeniti. I nemam želje da se raspravljam s budalama koje ne djeluju prema svojoj dobi. I nemam vremena za borbu protiv sivila. Ne sudjelujem na sastancima na kojima se naduvavaju ega i ne podnosim manipulatore.
Smeta me ljubomorna ljudi koji pokušavaju ocrniti najsposobnije kako bi se domogli njihovih pozicija, talenata i postignuća.
Imam premalo vremena za raspravljanje o naslovima – moja duša žuri.
U kutiji je ostalo premalo slatkiša.
Zanimaju me ljudi. Ljudi koji se smiju svojim greškama su oni koji su uspješni, koji razumiju svoj poziv i ne skrivaju se od odgovornosti. Oni koji brane ljudsko dostojanstvo i žele biti na strani istine, pravde, pravednosti. Za to je život.
Želim se okružiti ljudima koji znaju dirnuti srca drugih. Onima koji su uspjeli ustati i zadržati mekoću duše usprkos udarcima sudbine.
Da, žurim, žurim da živim s intenzitetom koji samo zrelost može dati. Pojest ću sve slatkiše koji su mi ostali – okusit će bolje od onih koje sam već pojeo.
Moja je cilj stići do kraja u skladu sa sobom, svojim voljenima i svojom savješću.
Mislio sam da imam dva života, ali ispalo je da imam samo jedan, i treba ga živjeti s dostojanstvom.”
- Anthony Hopkins/Braniteljski portal.ba