Na koncu Drugoga svjetskog rata i u poraću stradao je velik broj hrvatskoga naroda. Partizani su najveći broj zarobljenih vojnika NDH (domobrana i ustaša) i članova njihovih obitelji poubijali pri zarobljavanju ili predaji.
Malobrojni, koji su slučajno preživjeli sve te strahote, sustavno su progonjeni i likvidirani pod različitim optužbama. Oni koji se nisu htjeli predati novoj vlasti, a nekako su uspjeli preživjeti Bleiburg i Križni put zvali su se križarima. U Hercegovini su zvani škriparima, jer su se skrivali u brdima u kamenom škripu – ljuti.
Ne samo da su križari svirepo ubijani, u poratne žrtve ubrajamo i članove njihovih obitelji, sumještane i prijatelje koji su mučeni i ubijani ako je samo postojala sumnja da se s njima viđaju.
Jedan takav stravičan zločin dogodio se 23. svibnja 1946. u selu Mokro (Široki Brijeg), u zaseoku Kuljića brig, gdje je Udba na kućnom pragu, pred očima njihovih roditelja, svirepo ubila petero Kuljića djece, optužujući ih za suradnju s križarima. Ubijeni su: Ivan (17), Mila (19) i Ana (20) djeca Marije i Marka, Zora (17) kći Slavke i Nikole, Iva (20) kći Anice i Ferde.
Jure Zovko u knjizi Križni put i dvadeset godina robije o ovim ubojstvima napisao je sljedeće: Dana 23. svibnja 1946. godine ubijeni su pred svojim kućama na Trnu (Široki Brijeg), na očigled roditelja, djeca trojice braće Slišković: Marka, Ferde i Nikole. Glavni akter u tome zločinu bio je Ante Primorac iz Bijače, Oznin službenik.
O ovome događaju opširno su svjedočile za časopis “Vitko” br. 14 ( Nakladnik OMH Široki Brijeg) Mara Lasić, rođena Slišković (sestra ubijene Zore, kći Slavke i Nikole) koja je u doba ubojstva Kuljića dice imala 14,5 godina i Ruža Zovko rođena Slišković (sestra ubijenih Ivana, Mile i Ane, kći Marije i Marka)koja je toga dana 1946. spasila život pobjegavši u šumu.
Danas, 75 godine iza ubojstva Kuljića djece, za taj zločin nitko nije odgovarao iako se znaju njegovi nalogodavci i počinitelji.
Roditelji, braća i sestre podigli su im 1972. nadgrobni spomenik. Spomen ploča za 50-tu obljetnicu podignuta je na mjestu ubojstva tek 1996. ,
Kamenjar.com