Dana 07.05.2021.godine obilježili smo 30-godišnjica zaustavlja tenkova na Pologu, točnije na granici današnjeg Grada Širokog Brijega i Mostara. Dan koji je određen kao Dan branitelja Grada Širokog Brijega.
30-godišnjica zaustavljanja tenkova na Pologu
Protokol uobičajen, najprije se okupio veliki broj gostiju na mjestu zaustavljanja tenkova u Pologu gdje su se nazočnima obratili Anđelko Mikulić tadašnji Načelnik Širokog Brijega, a potom dr.Dragan Čović ispred HNS-a. Nakon toga su na Trgu žrtava rata u Širokom Brijegu mnoga izaslanstva položila vijence i zapalila svijeće, dok je u Širokobriješkoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije služena sveta misa za poginule branitelje i stradalnike Domovinskog rata. Za večernji program je predviđeno odavanje počasti na spomeniku žrtvama ratova u Pologu, nakon čega je služena Sveta misa u 17,45, sati koju predvodi mons. Petar Palić biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj Trebinjsko-mrkanske biskupije. Isto tako je kao i prethodnih godina organiziran mini maraton Polog-Široki Brijeg.
Promatrajući fotografije i video priloge medija na kojima su se okupila mnoga izaslanstva među kojima je bio određen broj onih koji su odista tog 07.05.1991.godine bili na mjestu događanja u Pologu, svakom istinskom Branitelju se u prvi mah okrene sve u utrobi dok promatra ta uštogljena lica političara i onih koji s navedenim događanjima nemaju ama baš nikakve sveze. A ukoliko imaju ikakve sveze ta sveza se tiče strane na kojoj su bili u vrijeme zaustavljanja tih tenkova i oklopnih vozila.
Izaslanstva prevođena Akademikom dr. Draganom Čovićem
Dobar dio njih predvođenih Akademikom dr. Draganom Čovićem je u vrijeme zaustavljanja tenkova zločinačke JNA usko surađivala upravo s tom istom JNA koja je krenula prema Širokom Brijegu jer je opće poznata činjenica kako je sadašnji Predsjednik HNS-a i HDZ dr. Dragan Čović u to vrijeme bio jedan od trojice vodećih ljudi „vazduhoplovne industrije Soko“ koja je proizvodila i vršila remont aviona koji su upravo toga dana nadlijetali Polog i koji su raketirali Široki Brijeg kada je dana 07.04.1992.godine poginulo 6/šest nevinih Širokobriježana. A svi znamo tko je i na koji način mogao biti jedan od trojice vodećih ljudi te tzv. “vazduhoplovne industrije Soko“ u vrijeme zločinačke SFRJ. Pametnome dosta.
Ipak od svega je najžalosnije vidjeti ceremonijalu obilježavanja zaustavljanja tenkova prazninu koju su trebali popuniti istinski protagonisti tih događanja od kojih su na žalost neki prije današnjeg dana napustili ovaj svijet, dok neki zbog samo njima poznatih razloga u širokom luku zaobilaze današnju proslavu pa čak i sve druge proslave na kojima se obilježavaju važniji datumi stradavanja Hrvata ili pak njihove pobjede kao što je ova na Pologu.
Jedna druga istina o zaustavljanju tenkova 07.05.1991. godine
Ovaj put neću govoriti ni u čije ime već isključivo u svoje a ja sam Vlado Marušić Predsjednik URB HVO-a ŽZH.
Kada bih nekoga upitao gdje je bio u vrijeme zaustavljanja tenkova na Pologu 07.05.1991.godine većina bi mi odgovorila kako su sva tri dana boravili na Pologu kao i mnogi drugi Hrvati Hercegovine i Dalmacije. Neki mi ne bi znali reći jer je protek vremena učinio svoje. No, ja se sjećam svakog trenutka toga dana i nakon toga kada je kolona tenkova propuštena prema Širokom Brijegu.
Ipak krenimo redom:
Dana 15.04.1991.godine na porođajnom odjelu bolnice u Mostaru supruga mi je rodila sina Petra koji je prigodom rođenja dobio žuticu te je morao ostati na Bijelom Brijegu u inkubatoru kojih 20/dvadeset dana nakon čega bi bio otpušten kući. I upravo 07.05.1991.godine ja sam došao po svoju suprugu i dijete u bolnicu u ranim jutarnjim satima sa svojim zetom. Krenuli smo natrag kuda smo i došli prema Žovnici, no odmah na raskrižju za Čitluk, više Balinovca zaustavila nas je naoružana skupina vojnika JNA ispred kojih je stajao s uperenim automatom „Cigankom“ poručnik te zločinačke JNA jer je na reveru imao dvije zvjezdice i rekao:
JNA blokirala put prema Širokom Brijegu
„Druže ne možete ovamo“ tražeći da krenemo prema Kobilovači, tj.prema Čitluku zaobilaznim putem.
Nismo znali o čemu se radi te smo ga upitali zašto ne smijemo tuda kada smo tuda i došli jer upravo vodimo novorođenče i njegovu majku kući iz bolnice. Ovaj je opet strogim glasom povikao naređivački: “Druže ne možete ovamo!“ pokazujući nam Cigankom smjer kuda trebamo ići.
Moj je zet povikao prema njemu: “Čije je ovo majku vam j…m?“ i okrenuo prema Čitluku. Bila je opasna situacija jer nitko nije mogao predvidjeti hoće li luđak s Cigankom zarafalati prema nama.
Vraćajući se preko Kruševa, Podgorja, Ljutog Doca, Biograca, Jara, Uzarića prema Širokom Brijegu svud po putu i oko njega vidjeli smo ljude s lovačkim puškama kako stoje ili hodaju. S nekima smo nakratko popričali i konačno saznali kako je kolona tenkova zaustavljena u mjestu Polog od strane Širokobriježana što mi nismo znali.
S mjesta događanja u Pologu 07.05.1991.godine
Čim sam suprugu i dijete doveo kući s nekim prijateljima sam odmah otišao u Polog jer mi je to bila dužnost i obveza. Jer sam želio svojim očima vidjeti o čemu se radi.
U mjestu zaustavljanja tenkova se već okupio popriličan broj ljudi, koji su stajali ispred kolone tenkova i transportera, dok su na cesti kraj osnovne škole u Pologu bila popriječena mnoga vozila i kamioni s teretom. Pored tenkova i transportera su stajali mladi vojnici JNA s ponekim oficirom, dok su ostali izvirivali iz tih oklopnjaka ili sjedili na njima. Lokalne žene su hodale od vojnika do vojnika i nudile im uštipke, sir i kolače. To natezanje oko propuštanja kolone tenkova je trajalo tri dana u kojima je odista bilo napeto jer nitko nije znao kakvi se mukotrpni pregovori vode između vodećih hrvatskih političara iz Zagreba, Širokog Brijega i Beograda i hoće li netko upaliti fitilj koji bi mnoge koštao života a poglavito one u tenkovima i transporterima a ta jadna dječica od kojih 18 ii 19 godina je bila žrtvovana za neke druge ciljeve o kojima oni nisu ništa znali. Zapravo nisu smjeli znati.
Kako je vrijeme odmicalo i napetost u zraku je rasla. Smjenjivali su se govornici na mjestu zaustavljanja tenkova. Bio je tu ispred hrvatskog naroda u BiH u to vrijeme dr. Stjepan Kljujić, potom Anđelko Mikulić tadašnji Načelnik Širokog Brijega, pokojni fra Mladen Hrkać koji je od svih njih ostavljao najbolji i najuvjerljiviji dojam jer su franjevci u našem narodu oduvijek bili ona zvijezda vodilja koju je vjerni katolički puk slijedio i u vremenima znatno težim i gorim od ovoga. Nekako se činilo zapravo osjećalo u zraku kako će tenkovi i transporteri sa svojim posadama biti sprženi na licu mjesta ukoliko krenu na narod. Nitko nije mogao znati kako su već bile spremne ekipe sa zapaljivim flašama benzina i naoružani s obje strane puta reagirati ukoliko JNA odluči samovoljno krenuti prema golorukom narodu.
Alija Izetbegović provodi tenkove kroz Široki Brijeg
Konačno je pao dogovor o propuštanju kolone tenkova prema Širokom Brijegu kada se u mjestu Polog pojavio tadašnji Predsjednik Predsjedništva BIH Alija Izetbegović poznat po onoj čuvenoj: “Nije ovo naš rat“ kada su Srbi potpomognuti JNA napali selo Ravno u općini Trebinje, i koji je okupljenom hrvatskom narodu rekao slijedeće: “JNA je pošla na vojne vježbe na Kupres. Nisu pošli na Široki Brijeg. Ako mi ne vjerujete ja ću pješice ispred te kolone proći kroz cijeli Široki Brijeg prema izlazu iz njega.“
Nakon tih riječi Izetbegovića kolona tenkova i transportera je mogla krenuti prema Širokom Brijegu.
U Širokom Brijegu je prije dolaska kolone tenkova i transportera bilo više tisuća Hrvata s upaljenim svijećama u rukama s obje strane ceste od Pecare do Klanca koji vodi prema Trnu.
Toga dana nitko nije pripadao nikakvoj stranci već hrvatskom narodu tako da se razbije floskula kako je ta događanja predvodio i organizirao HDZ BiH što se i danas može čuti iz usta lokalnih HDZ-ovaca jer konačno mene i sve moje kolege u to vrijeme nije interesirala nikakva stranka već ljubav prema svome narodu, a mislim kako je ogroman broj Hrvata u to vrijeme isto razmišljao osim onih bliskih krugu HDZ-a BiH.
Ja sam stajao s desne strane ceste gledano iz pravca Mostara ka Širokom Brijegu, blizu mosta kod današnjeg Trga Žrtava rata, među tisućama ljudi kada se začula užasna buka tenkova i transportera koja je dolazila. Već su bili kod nekadašnje Gradske ljekarne. Ispred te kolone je pješice išao Alija Izetbegović kojeg su Širokobriježani glasnim pljeskom i vikanjem pozdravljali: “Alija,Alija!“ a on im je rukom uzvraćao pozdrave.
Tenkovi T-54 su zastrašujuće djelovali a poglavito zbog njihovog zvuka koji je parao zrak. Oni koji su ih vozili nikako nisu mogli držati pravo kontrolu nad njima te su se oni usukivali lijevo-desno prijeteći svojim dugim cijevima da nekoga od ljudi zakače uz put. Konačno u samom središtu Širokog Brijega, preko puta Robne kuće jedan od njih je sa svojom cijevi probio zid jedne kuće. Danas gledano iz ove perspektive ne znamo je li to vozač tenka učinio namjerno ili ne.
Prijetnja eskalacijom sukoba u središtu Širokog Brijega
Nakon tenkova nailazili su transporteri iz kojih su se mogle zamijetiti ruke mladih vojnika koji su kroz otvore tih transportera držali tri prsta u zraku što je očiti znak provokacije svojstvene četnicima.
Odjednom je jedan mlađi muškarac duge kose potrčao odmah pored mene prema transporterima govoreći: “Otkinuću mu jedan!“ Srećom masa ga je uspjela uvući u masu kako ne bi odmah u središtu Širokog Brijega došlo do krvoprolića.
Alija Izetbegović je održao riječ i prošao ispred kolone tenkova kroz Široki Brijeg sve do njegova izlaza u Klancu gdje je određen broj ljudi ležao po cesti prema Brijegu bojeći se da neki od tih tenkova ne krenu prema franjevačkoj crkvi.
Tenkovi su otišli prema Kupresu. O događanjima nakon njihovog odlaska iz Širokog Brijega i samog Domovinskog rata u BiH i Kupresu drugi su dovoljno rekli a sada mi nije namjera i vrijeme o tome pisati.
Istina o zaustavljanju tenkova je bila ovakva jer sam živi očevidac tih događanja sva tri dana.
I upravo zbog te istine koja se prešućuje a poglavito zbog činjenica kako je upravo Alija Izetbegović proveo tenkove kroz Široki Brijeg zahvaljujući obećanju kako će on pješice proći ispred kolone tenkova kroz Široki Brijeg a ne zbog nečijih drugih zasluga, što se svjesno svih ovih godina prešućuje od strane medija i lokalnih političara HDZ BiH.
Premda su mnogi govornici u ta tri dana pokušali utjecati na okupljeni narod da propuste tenkove narod nikoga od njih nije poslušao već upravo Aliju Izetbegovića. I to je istina i de iure i de facto. I u tome dijelu nitko se ne može kititi tuđim perjem pa zvao se on bilo kako.
Zašto istinski Branitelji ne idu na obljetnice stradavanja i pobjeda Hrvata?
A sada dolazimo i do dijela koji se tiče propuštanja današnjeg ceremonijala zaustavljanja tenkova i svih drugih hrvatskih prigoda iz II svjetskog rata, poraća i Domovinskog rata od strane istinskih hrvatskih branitelja, razvojačenih Branitelja i određenih udruga od kojih izdvajam URB HVO-a ŽZH i URB HVO-a Grada Širokog Brijega.
Premda je ljudski, kulturno, i korektno obilježavati obljetnice stradavanja i pobjeda hrvatskog naroda od svih Branitelja, udruga, političara, javnih i kulturnih djelatnika, gospodarstvenika, te predstavnika crkve, postoji ipak nešto jače što istinskim razvojačenim Braniteljima ne da dolaziti na takve prigode.
Njihovo ponosno srce koje nikada nikoga nije znalo moliti ne može podnijeti biti u istom redu, u istoj masi, ili bilo na kakvoj drugoj prigodi s onima koji su radili i još uvijek rade o glavi istinskih razvojačenih Branitelja HVO-a iz borbenih postrojbi.
Kako se mogu pojaviti zajedno s onima koji su u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti FBIH, njenim županijama, općinama i gradovima digli ruku upravo protiv njih i njihovih trajno zasluženih prava usvajajući zakone upravo protiv njih? Potpuno je nevažno da li su to predstavnici HDZ BiH -ili predstavnici tzv “reprezentativnih ili temeljnih“ udruga iz rata koje niti jedan zakon ne poznaje kao takve, jer su i jedni i drugi zajedno skrojili najgoru sudbinu i noćnu moru razvojačenih Branitelja HVO-a bez ikakvih prava iz rata. Jer su i jedni i drugi u potpunosti zaboravili svoje dojučerašnje kolege iz rata te uhljebili sebe i svoje bližnje. Iskoristili su i ispucali sve kvote zapošljavanja u JP i JU, te sve druge ratne i mirnodopske benefite a da se nisu niti jednom sjetili svojih kolega koji od toga nisu dobili ništa. I opet je to neoboriva činjenica i de iure i de facto.
Kako se mogu pojaviti na istim prigodama s visokim dužnosnicima HDZ BiH kada najveći dio njih barem 95% nije vidio niti jedan sat ili dan ratnog terena, a sada u skupocjenim odijelima, s kravatama i ulaštenim cipelama, licemjernog izraza lica sa šeširima slušaju riječi svoga „dobročinitelja“koji traje i traje unatoč svim burama i neverama. Unatoč grijesima stranke koju predvodi na štetu hrvatskog naroda u globalu u BiH. Šteti čije razmjere ne bi sračunali svi povjesničari i ekonomisti ovog svijeta.
Konačno kako mogu stati u isti red ili u blizini pojedinih svećenika od kojih se niti jedan koji moli prigodne molitve na takvim obljetnicama nije udostojio reći koju riječ s oltara kada su razvojačeni Branitelji HVO-a ŽZH bili proganjani, batinjani, vrijeđani, ponižavani na graničnim prijelazima ili prometnicama od strane policije zbog njihovih opravdanih prosvjeda. Zbog njihovog očajničkog traženja svojih prava koja su im bešćutne političke elite koje nahrupe na takve obljetnice ukinule i zabranile.
Kako mogu stajati u istom redu ili blizini predstavnika silnih udruga iz rata i zapovjednika od kojih su neki odista bili u ratu ali nitko od njih se nije sjetio ovih poniženih razvojačenih branitelja HVO-a bez ikakvih prava ili pak predstavnika URB HVO-a ŽZH, URB HVO-a Grada Širokog Brijega ili pak Udruge Zaboravljenih Branitelja Ljubuški s kojima su dijelili ratne terene pozvati ih na ovakve prigode ili im pak dati podršku u traženju njihovih zasluženih prava.
Vrijeme druženja istinskih razvojačenih Branitelja, političara, udruga iz rata još nije došlo
Oprostite gospodo ali ne možemo. Ne mogu. Ne želim jer nije sazrjelo vrijeme naših druženja bilo kada i bilo gdje. Vi ćete na to reći samo: “Pa koji ste vi faktor? Tko vas išta pita?“ I zaista ste u pravu gledano vašim očima. No, gledano očima istine i pravde koju svjedočimo godinama u raznim prigodama, i koju vam uporno krešemo u lice a ne iza leđa, očima ogromnog broja razvojačenih Branitelja HVO-a u istoj i sličnoj situaciji, mnogih udovica takvih branitelja, njihove djece, rodbine, prijatelja i poznanika vi niste u pravu i nikada nećete biti.
Bez obzira na prigode u kojima ste jedno, zajedno, dok dišete istim plućima i razmišljate istim srcem, i gledate istim očima svih ovih godina, postoji jedno srce i jedna duša koja se ne da pokoriti i nikada neće biti pokorena. A ta duša i srce progovaraju i pjevaju istovremeno. Žive za dan kada će sve takve prigode pa i ova današnja 07.svibnja biti oslobođene od uhljeba, ratnih dezertera, ratnih profitera, podrumskih pacova i miševa i svih onih koji se uz njih šlepaju, kako bi oslobodili dovoljno prostora istinskim protagonistima zaustavljanja tenkova i svih drugih prigoda hrvatskog naroda a ne protagonistima karakterno sličnim na današnji dan zaustavljanja tenkova kada se otvaraju stare rane istinskim braniteljima koje teško zarastaju. Tada će sve obljetnice zasjati punim sjajem. Sve obljetnice će tada biti identične originalu događanja, pa makar u mislima i srcima.
Vlado Marušić / BraniteljskiPortal.ba