“Za dom spremni” koje se ori s Poljuda i s drugih mjesta masovnog okupljanja je zapravo pobuna masa protiv terora zlotvora, jugokomunističkih, udbaških i orjunaških, pogotovo u glavnim medijima koji guše, mobingiraju i ideološki teroriziraju ovaj narod, koji su nam zajašili na grbaču i pokušavaju lobotomizirati hrvatski narod.
ZDS je pobuna srca a ne uma, negdje je morao izići taj revolt. Gomila novinskih (i političkih) plaćenika u srcu Hrvatske, u Splitu i Zagrebu, riga mržnju protiv ove zemlje i nazivaju mase Hrvata “ustašoidima”. Nije to od jučer. Od početka devedesetih, od prvoga dana hrvatske nacionalne emancipacije. Sjećam se dobro tko je lansirao sintagmu u to doba o “fašizaciji stvarnosti” – taj je sada na plaći u Pupovčevim “Novostima”, živi na račun državnog proračuna i “ustaškog” novca. Uhljebljeni bijednik iz propalog sotonjarskog lista koji nije bio u stanju steći publiku ali je morao od nečega živjeti – od nasilnog “fašiziranja” stvarnosti. Trend su poodavno preuzeli glavnostrujaški mediji. Čitav njihov obrazac mi je poznat. No ja sam isključen iz svih medija, tako da je malo svjedoka koji mogu javno napisati i objaviti istinu o njima. Za novinarstvo u Hrvatskoj u kojemu vlada jakobinska diktatura, više ne postojim. I ne žalim za tim. Uostalom, to je “demokracija” po medijskim “isljednicima” koji se bave detektiranjem “crnila” a oni sami su crnilo i sramota Hrvatske, antidemokrati i kukavni progonitelji iz svojih jazbina, baštinici mentaliteta Titove zločinačke milicije. Da mogu, klali bi nas i bacali u jame.
Braniteljski.info