Piše:Vlado Marušić
Postoje ljudi koji ne mjere istinu prema anketama, ne vagaju domoljublje prema rejtingu i ne pitaju hoće li ih netko nazvati „ekstremistima“ prije nego što dignu glas. Takvi ljudi su rijetki. U Hrvatskoj su gotovo usamljeni. Jedan od njih je Dražen Keleminec.
Godinama, uporno, bez kalkulacija i bez zaštite medijskih salona, predsjednik A-HSP-a stoji ondje gdje mnogi šute, okreću glavu ili se prave da ne vide. On ne „udara“ kada je to popularno, nego onda kada je potrebno. U Glini iz godine u godinu dok se četnički derneci pokušavaju prikazati kao folklor, a ne kao otvorena provokacija i vrijeđanje žrtava. Pred kućama i institucijama koje simboliziraju politički i ideološki prezir prema svemu što je hrvatsko. I sada ispred onih koji personificiraju kontinuitet iste politike, samo umivene u „progresivni“ celofan.
I što dobiva zauzvrat?
Uvredljive etikete. Podsmijeh. Omalovažavanje. Njega i njegovu stranku nazivaju „opskurnima“, „minornima“, „ekstremno desnima“. Govore da navodno pomaže onima protiv kojih se bori, da „homogenizira“ biračko tijelo Dalije Orešković i Tomislava Tomaševića. Kao da to biračko tijelo već desetljećima nije čvrsto i ideološki ukopano. Kao da se ono tek sada „budi“ zbog nekolicine prosvjeda, a ne zbog sustavne politike i medijske potpore.
Ako mene, kao istinskog branitelja i domoljuba, nešto duboko boli onda su to upravo takve izjave. Ne dolaze one samo s ljevice. Dolaze i od onih koji se vole predstavljati kao „desni intelektualci“, „realisti“, „analitičari“. Od ljudi koji unaprijed osuđuju svaku domoljubnu inicijativu ne po cilju i svrsi, nego po imenu onoga tko ju je pokrenuo.
Zar je Dražen Keleminec kriv što više od 70 posto hrvatskih birača ne izlazi na izbore?
Zar je on kriv što se referendum za opoziv gradonačelnika Zagreba unaprijed proglašava neuspjehom jer ga, pogađate, upravo ti „sumnjivi Tome“ s desnice neće ni podržati, ni na njega izaći?
Zar je problem u referendumu ili u tome tko ga je pokrenuo?
Ja ću to reći jasno i bez zadrške:
Kao branitelj i domoljub, na referendumu za opoziv Tomislava Tomaševića podržao bih i crnog vraga ako je cilj zaštita nacionalnih, kulturnih i identitetskih vrijednosti hrvatskog naroda. Nije mi važno ime predlagatelja. Važan mi je cilj. Važna mi je svrha.
A upravo tu Hrvatska godinama zapinje.
Kod nas je, izgleda, važnije tko nešto pokreće nego što se pokreće. Zbog toga tapkamo u mraku. Zbog toga se desna politička scena neprestano dijeli, umjesto da se okuplja. Zbog toga se svaka iskra gasi prije nego što zapali vatru.
I zato postavljam jednostavno pitanje bez cinizma i bez figi u džepu:
Što to, u konačnici, loše, pogrešno ili protivno hrvatskim nacionalnim, vjerskim, kulturnim i povijesnim vrijednostima radi Dražen Keleminec i A-HSP?
Ako mi to netko argumentirano objasni bit ću prvi koji će preispitati svoj stav.
Do tada, ostaje činjenica koju mnogi ne žele priznati:
Dražen Keleminec je jedan od rijetkih koji ne šuti, ne kalkulira i ne trguje uvjerenjima.
A Hrvatska danas ne pati od viška takvih ljudi.
Pati od njihovog nedostatka.
Zato pravo pitanje nije:
Zašto je Dražen Keleminec takav kakav jest?
Pravo pitanje glasi:
Zašto svi nismo barem malo kao Dražen Keleminec?
Vlado Marušić/Braniteljski portal.ba