Piše: Vlado Marušić

Unatoč zabrani i prijetnjama kaznenim progonom od strane vodeće mađarske stranke Fidesz i premijera Viktora Orbána, tzv. Povorka ponosa ipak je održana u Budimpešti. Prema procjenama neovisnih promatrača, na paradi se okupilo više od 100.000 sudionika i simpatizera LGBTIQ zajednice.
Uz mnoštvo duginih zastava, događaju su prisustvovali i brojni europarlamentarci, mađarski oporbeni političari, a podršku su javno izrazili i predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen te gradonačelnik Budimpešte Gergely Karácsony – inače politički protivnik premijera Orbána.

Ostaje za vidjeti kakve će mjere poduzeti mađarska vlada protiv organizatora parade, no nama koji promatramo svijet sa strane ostaje zapitati se: zašto su gotovo svi veliki svjetski gradovi postali simboli moralne dekadencije, otuđenja i nastranosti – mjesta gdje su zanemareni i prirodni i Božji zakoni koji se još donekle poštuju u manjim, tradicionalnijim sredinama?

Poznato je da su veliki gradovi oduvijek privlačili ljude u potrazi za boljim i lagodnijim životom. U njima se nalaze velika industrijska postrojenja, trgovački centri, kulturni sadržaji, sportske manifestacije te razvijenija infrastruktura zdravstvene i socijalne zaštite.

Zbog tih prednosti, migracija iz manjih mjesta prema većim urbanim sredinama bila je očekivana. Osim toga, veliki gradovi postaju i odredišta migranata iz siromašnijih dijelova svijeta. Ondje se smještaju i najvažnije institucije političke vlasti – zakonodavne, izvršne i sudske – što im dodatno povećava utjecaj.

A gdje je vlast, ondje je i moć. A gdje je moć, često su prisutne i zloupotrebe – moralne, društvene, kulturne. Ljudi koji drže vlast, novac i moć, lišeni duhovnih vrijednosti i osjećaja, nerijetko posežu za ekstremnostima – za „tamnom stranom života“ u kojoj nema Boga ni Njegovih zakona.

Mnogi su, uslijed duhovne praznine i identitetske izgubljenosti, počeli tražiti nešto “drugačije” – eksperimentiraju sa spolnošću, drogama, pa i s ponašanjima koja su u potpunoj suprotnosti s prirodnim i Božjim zakonima. Takvi ljudi ne traže istinu, nego opravdanje za vlastite grijehe – putem legalizacije onoga što je stoljećima bilo prepoznato kao moralno neprihvatljivo.

Zato danas svjedočimo legalizaciji isto spolnih zajednica, usvajanja djece unutar takvih zajednica, uvođenja tzv. „rodova X“, legalizaciji pobačaja i eutanazije – sve to u potpunom raskoraku s onim što nam je Bog ostavio kao prirodni i moralni zakon: muško i žensko, brak kao zajednicu muškarca i žene, svetost života od začeća do prirodne smrti.

Ove prakse sve više postaju norma u velikim gradovima svijeta. Ni Hrvatska nije iznimka – vidimo to u Zagrebu, Rijeci, Splitu, a uskoro možda i u manjim gradovima koje vode isti politički i ideološki kadrovi.

Dok ogromna većina naroda i dalje vjeruje u temeljne vrijednosti, ona nije pitana – ona je marginalizirana. No, iznad volje političkih elita postoji veća volja – volja Božja.

U Svetom pismu opisan je kraj Sodome i Gomore – gradova koji su ognjem i sumporom uništeni zbog svoje izopačenosti. Prema nekima, na tom je mjestu danas Crno more – mrtvo i slano, bez života.
Ako tko ne vjeruje u te „bajke“, neka posjeti te obale. Neka potraži kamene ostatke uništenih gradova, kao svjedočanstvo Božje pravde.
Isto čeka i današnje svjetske, pa i hrvatske gradove, ako nastave putem Sodome i Gomore.

Vlado Marušić/Braniteljski portal.ba