Piše:Vlado Marušić

Nakon što su muslimansko-bošnjački provokatori u subotu 28.veljače 2026.godine u Jablanici katoličkog svećenika nazvali Ustašom, slaveći „njihov“ tzv“Dan državnosti BiH“ koji je ove godine pao u nedjelju 01.ožujka 2026.godine, mnogi Muslimani ili Bošnjaci kako im drago u BiH su sve gradove, opčine i mjesta u kojima su većina oblijepili zastavama BiH ali i onim zastavama s ljiljanima pod kojim su u Domovinskom ratu njihovi najodaniji“borci“ ubijali, u često slučajeva ritualnim i svirepim ubojstvima odsjecanjem glave i drugih organa Hrvatima i Srbima, silovali, palili, mučili, zlostavljali, zatvarali, ponižavali, i tjerali ih na radnje više svojstvene zvijerima nego ljudima.

Bez namjere stigmatiziranja i obilježavanja jednog naroda u ovom slučaju muslimansko-bošnjačkog kao zločinačkog u globalu jer u svim narodima ovog svijeta pa i u među konstitutivnim narodima u BiH, Srbima, Muslimanima-Bošnjacima i Hrvatima postoje i uvijek će postojati oni koji u sebi imaju nešto nečovječno i zvjersko moralnim i čestitim ljudima nepoznato i nejasno, a moguće i tim koji te zločine i čine, jer ih nešto na to tjera iznutra čega mnogi od njih nisu bili ni svjesni do situacije u kojoj su to činili.

Jednostavno ta zvjerstva iz njih izbiju na površinu i oni ih moraju činiti.

No, ovdje u BiH odavno postoje mnogi paradoksi i nelogičnosti preuzeti i naslijeđeni od starih vremena, kojih je bezbroj a jedna od takvih nelogičnosti je i tzv“Dan državnosti“ BiH, kojeg u pravilu slave Muslimani-Bošnjaci, dok su Srbi taj dan proglasili Danom žalosti a ogromnom broju Hrvata BiH i van nje koji su je napustili se živo fućka za taj dan, osim onih nakalemljenih Hrvata pa čak i nekih svećenika iz Bosne Srebrne i tzv“hrvatskih“političara kao što su Čović i Cvitanović koji poradi svojih uhljebničkih interesa i pijeteta ne prema toj državi u tolikoj mjeri koliko prema međunarodnoj zajednici kojoj žele odglumiti kako ova i ovakva BiH postoji de iure premda ona de facto ne postoji i nikada neće postojati onakva kakvu je Hrvati žele, a ovakvu zasigurno ne žele osim onih prozvanih tzv“Hrvata“ kojima je u ovakvoj BiH dobro.

U ovakvoj BiH se selektivno kroji pravda, selektivno osuđuju bilo kakve hrvatske domoljubne aktivnosti na bilo kojem polju a takvih je mali milion, dok se aktivnosti druga dva naroda u BiH toleriraju premda su kudikamo opasnije i gore nego li Hrvatske.

Kad trener NK Zrinjski iz Mostara Igor Štimac izjavi kako Hrvatima u BiH želi treći entitet odmah se stvara atmosfera linča u kojemu se više ne zna s kojih ga sve strana napadaju, dok neki traže ukidanje njegove radne dozvole zbog te izjave.

Isto vrijedi i za Željanu Zovko euro zastupnicu hrvatskog naroda u EU Parlamentu s tim što se njoj upućuju seksističke i druge vulgarne prijetnje od strane istih tih koji napadaju Štimca, međutim i u slučaju Štimca i Željane izostaje sveopća osuda onih koji obnašaju vlast na vrhu ovakve tzv“BiH.“

Kad se na domoljubnom i hrvatskom koncertu Marka Perkovića Thompsona u Širokom Brijegu otpjeva pjesma Bojna Ćavoglave u kojoj ushićeni posjetitelji od 7 do 77 godina viknu:“Za Dom Spremni“, opet iste osude od strane muslimansko-bošnjačkih medija i političara koji predlažu i zabranu njegovog ulaska u BiH, kojima se pridružuju i srpski političari iz RS-a premda se na koncertima Thompsona propagira Vjera, Domovina, obitelj i ljubav koje vrijednosti su vječne i svevremenske i nikome ne nanose i ne žele zlo.

No, kada se na tzv“Dan državnosti“ diljem FBiH vijore zastave s ljiljanima a pod tim ratnim zastavama Armije BiH su činjeni zločini nad Hrvatima i Srbima opet nema kolektivne osude te zastave i onih koji su diljem muslimanskih gradova izvjesili te zastave pa čak i Bulevarom u Mostaru koji još uvijek pamti krvave borbe Armije BiH i HVO-a.

Mnogi pripadnici HVO-a su u svojim zadnjim trenucima i trzajima života vidjeli upravo te ratne zastave koje su ogrnuli njihovi obojice i zlostavljači, dok su mnogi doživjeli šokove od kojih se i dan danas oporavljaju kad su dobivali upozorenje od njihovih nadređenih:“Eto ljiljana!“

I upravo ti ljiljani se slobodno vijore po nogostupima, banderama, jarbolima, spomenicima, raskrižjima diljem tzv“BiH“ u kojoj oni kojima ta zastava s ljiljanima nešto znači dok drugima koji su umirali i patili pod njom izaziva bolne uspomene.

Uspomene koje nitko ne brani i ne zaštićuje, pa čak ni najviši hrvatski politički predstavnici iz BiH i van nje jer su naučeni šutjeti i to ne toliko zbog straha već zbog svoje isplanirane sračunatosti zaštite njihovih interesa kao i interesa vojske njihovih uhljeba u zakonodavnoj, izvršnoj i , sudskoj vlasti u BiH, FBiH, njenim županijama općinama i gradovima, kao i u svim drugim oblastima Javnog, kulturnog i svekolikog drugog života hrvatskog naroda u BiH.

Sve dok se ti sveopći hrvatski interesi i njihove bolne uspomene ne počnu kvalitetno i na odgovarajući način štititi i idućih godina će Hrvatski narod trpjeti uvrede, poniženja i prijetnje, kao i ove godine i svake prethodne, gdje će morati gledati i trpjeti simbole i zastave pod kojima su doživljavali najveće gubitke i poniženja bez ikakve osude kakvu takve zastave i simboli zaslužuju.

Vlado Marušić/Braniteljski portal.ba