Piše: Josip Milić
Prepun Jelačić-plac, more hrvatskih zastava, vitezovi rukometaši i glas Marka Perkovića Thompsona. Zagreb je disao kao jedno. Kad zapjevaju Geni kameni, Prijatelji i ona rečenica koja već desetljećima bode one koji bi najradije sudili ljubav prema Domovini – Trg zna tko je i što je. Ne treba objašnjenja, ne treba dopuštenja.
Unatoč pokušajima zabrana, etiketa i moralnih dociranja, večeras je pobijedila Hrvatska koja se ne srami sebe. Ona Hrvatska koja pamti, koja zna tko ju je stvarao i zašto, koja ne kleči pred ideološkim komisijama ni pred naslijeđem prošlih režima. Domovinska i domoljubna. Hrvatska. Pobjedila je Hrvatska koja slavi svoje sportaše, svoje branitelje, svoje pjesme i svoje simbole – bez kompleksa i bez isprike. Gubitnik je sekta i boljševici, jugofili na infuziji.
Godinama slušamo kako je domoljublje “opasno”, kako su hrvatske zastave “provokacija”, a hrvatske pjesme “problem”. Sve je problem pa i prvo bijelo polje, sve osim onih koji bi Domovinu sveli na birokratsku kraticu, lišenu identiteta i emocije. No Trg bana Jelačića pokazao je večeras istinu: narod se ne može ušutkati dekretima, niti mu se može zabraniti osjećaj pripadnosti.
Rukometaši nisu donijeli samo sportsku pobjedu – donijeli su ogledalo jedne zemlje. Ponos zemlje Hrvatske. Zemlje koja zna slaviti uspjeh, koja zna stati iza svojih junaka i koja razumije da sport, pjesma i zastava nisu ekstremizam nego prirodan izraz nacionalnog ponosa. Tko to ne razumije, problem nije u Trgu nego u njemu samome.
Ovo nije bila večer mržnje, kako će je sutra pokušati prikazati. Ovo je bila večer zajedništva i ljubavi. Večer u kojoj se jasno reklo da Hrvatska nije nastala u uredima ideoloških komiteta, nego na bojištima, u znoju sportaša i u pjesmi naroda. I dok god je tako, dok god Trg zna zapjevati i srce zakucati jače, ova će zemlja imati budućnost.
Jer ovako se voli Domovina – otvoreno, glasno i bez straha.
Braniteljski.info