Piše:Vlado Marušić

Kad se katolički blagdan Velike Gospe pretvori u tučnjavu , kao što je to bilo u Posušju, u noći s 15.kolovoza 2025. na 16. kolovoz 2025.godine svi bismo se trebali zapitati mnoga pitanja a srca mnogih od nas neovisno živimo li u Posušju ili bilo kojem drugom kutku svijeta moraju zadrhtati pred tim postavljenim pitanjima.

U svjetlu svete noći Velike Gospe, marijanskog blagdana, koji bi trebao biti ispunjen molitvom, mirom i pobožnim obredima dogodilo se upravo suprotno. Dok su vjernici u 11 sati satima strpljivo koračali ulicama Posušja, molili i tražili zagovor god Blažene Djevice Marije, Kraljice Mira, nekoliko sati kasnije, u sumrak duša, mjesto je ustupilo prostor nasilju i šoku.

Na ulici Kralja Tomislava, u samom srcu svetkovine, okršaj se razbuktao već u ponoć u 00:20 sati. Jednog trenutka naguravanja, u sljedećem sijevale su šake, letjele stolovi, boce, čaše; hodočasnici i prisutni promatrači ostali su zgranuti, svjedočeći prizor koji ne pripada svetoj noći. Policija je brzo intervenirala, privedene su četiri osobe kojih su inicijali u ovom trenutku nebitni kao ni njihove godine.

Isto tako nije bitan ni razlog izazivanja sukoba pa taman on bio alkohol, narodnjaci, prijašnji neriješeni računi, višak energije i adrenalina, ljubomora, kriv pogled ili bilo što drugo slično tome. Ovdje je bitno to što u vrijeme kad se trebalo uz pjesmu slaviti i družiti se, sve je to u ovoj tužnoj noći palo u drugi plan koji nije plan naše Slavljenice Blažene Djevice Marije a ni plan tisuća mladih i njihovih roditelja u toj ulici krvavog poprišta te noći.

Ovaj nemili događaj posebnim čini to da je uslijedio baš u noći kad se slave Marijine vrline: milosrđe, smirenost, žrtveni put služenja, mir, ljubav, poniznost, i tolerancija. Upravo tog dana, kada se Posušje okupljalo u vidu mnoštva koje hodočasti s nadom i vjerom, započet je dan s procesijom i svetim misama koje su trebale objediniti srca u molitvi i tišini.

No, negdje između mise i ponoći, u zraku se umjesto blagoslova i pjesme vjere nadvio nemir i besmisao sukoba. Zvuk molitve prekinuo je zvuk razbijanja, a pred očima okupljenih vladao je šok. Dan koji je trebao biti posvećen uznesenju Blažene Djevice Marije, spomenu života u vječnosti, obojen je nasiljem i neskladom.

Ogorčenje javnosti nije izostalo. Građani su izrazili svoje razočaranje pitajući se kako se, može dogoditi da dan hodočašća i predanosti vjerskoj tradiciji završi u krvavom metežu? Umjesto da srce blagdana bude ispunjeno mirom i zajedništvom, on je postao pozornica scena nasilja.

Istina je , Velika Gospa treba biti govor duha, snage dobra nad zlom i ljubavi nad bijesom. A ipak, te noći, Posušje je svjedočilo koliko je krhka granica između molitve i bijesa, svetkovine i razarača.

Neka ovo bude podsjetnik a i odgovor na naša postavljena pitanja s početka ovog teksta: ako želiš da dan prođe u godini u kojoj slavlje postaje sjećanje, izgubili smo smisao koji treba čuvati. Jer kad svetkovanje preraste u sukob, mi gubimo više od tek nekih trenutaka, gubimo upravo ono što nas čini ljudima: nadu, zajedništvo, spoznaju duhovnog blaga nad materijalnim bijesom.

Vlado Marušić/Braniteljski portal.ba