Piše:Vlado Marušić
Danas 09.svibnja 2026.godine grad Zagreb, glavni grad svih Hrvata je bio mjesto u kojemu se s jedne strane palila vatra ljubavi koja je slavila život dok se s druge strane palila vatra koja slavi smrt.
Prvu vatru i to vatru ljubavi su upalili ljudi, žene i djeca koji su u Hodu za život slavili upravo taj život od prirodnog začeća do naravne smrti, kojima se priključio i najveći hrvatski živući glazbenik, Branitelj i domoljub, Marko Perković Thompson te mnoge poznate javne i kulturne osobe u Hrvata a takvih je bilo više tisuća dok se na drugom kraju Zagreba nešto kasnije slavila smrt paljenjem tzv“Trnjanskih krijesova“koji simboliziraju ulazak partizanskih i četničkih zlikovaca u Zagreb upravo na dan prije današnjega 08.svibnja 1945.godine kada su učinjeni nezapamćeni i monstruozni zločini nad Hrvatima grada Zagreba ali i na Križnom putu.
Zanimljivo je kako i jedni i drugi pale vatre koje simboliziraju potpuno drugačije „vrednote“ za koje se zalažu.
Prvi pale vatru koja neće nikada sagorjeti jer vatra ljubavi i vatra života će gorjeti i onda kad sve materijalno izgori.
Ovi drugi pale vatru smrti koja nije završna riječ i nikada neće biti jer je ona Uskrsnućem Sina Božjega na Križu Njegove Muke zauvijek ugašena, a ovi što je ponovno pale bit će kratka vijeka.
No, i jedni i drugi su danas palili vatru premda različitu na kostima nevinih hrvatskih žrtava u II svjetskom ratu a poglavito nakon njega, i gdje te kosti pozivaju izići van među istinu i svaki dan sve više van i izlaze.
Potpuno je jasno kako je prva vatra ljubavi ispunila svoju misiju i zadaću i ispunjavat će je sve do onog trena kada se ova druga vatra nikada više neće upaliti jer ona će biti ugašena sama od sebe na zgarištu laži, prevara, ucjena, opsjena,po kojoj će gaziti neka nova djeca koja ta mjesta više neće ni pamtiti.
Ta djeca će pamtiti vatru ljubavi koja je jedino mjerilo svega i po kojoj se ravna sve.
Vlado Marušić/Braniteljski portal.ba