Svake godine u ovo doba, početkom veljače, pa i ove Široki Brijeg se u Danima Pobijenih franjevaca prisjeća i oplakuje svoje franjevce koje je pobila zločinačka partizanska ruka,07.veljače 1945.godine.
Ruka “osloboditelja”Širokog Brijega koji svake godine u Danima pobijenih franjevaca vida rane od tog”oslobođenja.”
Svake godine pa i ove održavaju se Svete mise u franjevačkom samostanu na Širokom Brijegu na kojima svoje propovijedi drže predstavnici naše Svete Katoličke i Apostolske crkve u Hrvata, dok je ovogodišnju svečanu misu zadušnicu u čast pobijenih franjevaca fra Leona Petrovića i 65 njegove subraće predvodio biskup mons. Petar Palić u koncelebraciji s mnogim drugim svećenicima, od kojih je najznačajniji bio novo zaređeni kotorski biskup Mladen Vukšić, nadbiskup Tirane mons. Arjan Dodaj, provincijal franjevačke provincije fra Jozo Grbeš kao i mnogi drugi svećenici.
Svi oni uobičajeno pozivaju na oprost zločincima koji su pobili naše fratre, uz poziv kojim ih ne smijemo zaboraviti ,ali isto tako poziv kojim ne smijemo zaboraviti što se u stvari dogodilo na Širokom Brijegu tog krvavog 07.veljače 1945.godine jer strijeljana, zapaljena i zakopana istina te 1945.godine vapi i žudi za istinom koja jedino oslobađa.
Nikakve suze i emocije ne mogu sakriti onu tugu koja se nataložila i nagomilala u srcima starijih Širokobriježana koji još uvijek pamte te dane u kojima je zločinačka ruka vođena direktivom samog sotone kralja laži, svih zabluda i opsjena željela zatrti i uništiti onaj dobri i vječni duh Širokog Brijega koji ih je stoljećima držao na okupu unatoč mnogim osvajačima a sve zahvaljujući upravo Božjim pastirima franjevcima koji su oduvijek bili sastavni dio duše i tkiva Širokobriježana i ne samo njih već svih koji su koristili njihove usluge koje dosta puta nisu bile duhovne prirode već i majčinske i očinske, pored onih učiteljskih.
Ipak svake godine pa i ove na Širokom Brijegu kod mjesta egzekucije naših fratara i u franjevačkom samostanu se skupe tisuće ljudi među kojima bude dosta onih čija politika je zapravo nastavak politike partizanskih koljača samo ogrnuta u ruho s šahovnicom.
Takvi zapravo stoje ili kleče u prvim redovima naših crkvi a prije izbijanja Domovinskog rata stajali su i klečali pred jednim drugim gospodarom:zvijezdom petokrakom koju i sada brane jer je se nisu odrekli nikada niti imaju namjeru.
Upravo zbog tih razloga dobar dio istinskih Branitelja ne pohodi Dane pobijenih franjevaca jer ne mogu biti u društvu onih koji zapravo ne pripadaju ovim Danima.
No, kako sve ne bi bilo crno pokazuje naša širokobriješka mladost koja svake godine šalje svoje literarne radove na nagradni natječaj za Pobijene franjevce među kojima odista ima jako dobrih radova koji čuvaju uspomenu na naše pobijene franjevce.
Ovaj put objavljujem pjesmu naziva 1945.od Matee Kožul iz Širokog Brijega koja odista na najbolji mogući način čuva uspomenu na njih.
Pjesma 1945.
Vlado Marušić/Braniteljski portal.ba