Piše:Vlado Marušić
Postoje trenuci u povijesti kada se čovječanstvo jasno dijeli na one koji šute i one koji govore, na one koji okreću glavu i one koji ustaju protiv nepravde. Ukrajina je danas upravo takvo mjesto , mjesto gdje se ogleda sav licemjeran svijet, gdje se prepoznaje razlika između agresora i žrtve, između obrane doma i bezumlja sile.
Ukrajina je međunarodno priznata država, priznata od gotovo cijelog svijeta, država sa svojom poviješću, identitetom i narodom koji je želio samo jedno : živjeti u miru. A onda je nad nju krenula ruska agresija, predvođena čovjekom koji je ušao u mračne stranice povijesti ratnim zločincem Vladimirom Putinom. To nije “sukob”, to nije “specijalna operacija”, to je brutalna, krvava i ničim izazvana agresija na suverenu državu. I tu završava svaka rasprava.
U ovom ratu, koji traje više od četiri godine, stradali su milijuni : poginuli, ranjeni, silovani, prognani. Razoren je život svakog čovjeka koji je morao bježati iz vlastite kuće noseći tek uspomene u rukama. A zašto? Zbog čega? Razloga za rusku agresiju nema i nikada ga nije bilo. Nijedan rat na svijetu, nikada i nikome, nije donio ništa dobro.
Ako se Rusija osjećala ugroženom NATO-om ili Europskom unijom, postojalo je tisuću načina da se to riješi , dijalogom, diplomacijom, razgovorima iza zatvorenih vrata. Mogli su pregovarati sto godina, za zelenim stolom, dok se sve ne iscrpi. Jer jedna jedina stvar je jasna: jedan dan rata košta više nego sto godina pregovora. I tko može tvrditi da se na kraju tih pregovora ne bi pronašao sporazum? Tko može reći da Ukrajina ne bi pristala na status nesvrstane države ako bi to osiguralo mir?
Umjesto dijaloga, izabrana je smrt. Umjesto razuma, izabrana je agresija.
I zato, svi oni u Hrvatskoj koji brane ili opravdavaju rusku agresiju na Ukrajinu ti ljudi nisu prijatelji naše države. Mi Hrvati smo prošli isto. Osjetili smo istu hladnoću tenkova na našim ulicama, isto razaranje naših domova, isto ubijanje, silovanja i protjerivanja. Kako onda netko može zatvoriti oči pred ukrajinskom boli? Kako može reći “to nije naš rat”? Jest. To je rat svakoga tko drži do slobode, prava i istine.
Ali valja reći i ono što mnogi prešućuju: ogromno licemjerje Zapada. SAD, NATO i EU nisu stali u obranu Ukrajine onako kako su trebali, onako kako su obećali braniti međunarodni poredak. Strah od nuklearnog oružja? Pa imaju i oni nuklearni arsenal veći i snažniji. Nitko ne bi upotrijebio nuklearke jer nakon toga više nema ničega.
I zato se čini, gorko i teško, da je Ukrajina žrtvovana. Prepuštena sama sebi, bačena u ralje ruskih zločina kao pijun na geopolitičkoj globalističkoj šahovskoj ploči. I to je istina koju mnogi ne žele izreći naglas. Ali svi koji je izriču izriču je hrabro.
Jer dobro je zapisano u Svetom pismu:
„Blago mirotvorcima, oni će se sinovima Božjim zvati.“
A danas, u ovom ratu, tko su mirotvorci? To sigurno nisu Putin ni Rusija. To nije sila koja ubija, razara i osvaja. Mirotvorci su ukrajinski branitelji koji brane svoje domove, svoje obitelji, svoje nebo. Mirotvorac je ukrajinski narod koji je odlučio ostati uspravan pred tenkovima, pred bombama, pred zlom. I bez obzira na sve ideološke pogreške koje se mogu pripisati Zelenskom, jedna mu se stvar ne može osporiti :on je ostao sa svojim narodom, nije pobjegao, nije se sakrio.
Ukrajina danas stoji kao simbol otpora, simbol pravednosti, ali i simbol izdaje svijeta koji je zakasnio, koji je vagao, koji je kalkulirao. No, unatoč svemu, Ukrajina i dalje stoji uspravno i gordo a tako će i ostati do vječnosti, unatoč tome što licemjerni zapad predvođen američkim predsjednikom Trumpom Ukrajini a ne Rusiji nudi nepravedan mir po kojemu se ona treba odreći teritorija zauzetog ruskom agresijom. To ukrajinski narod nikada neće prihvatiti ni agresijom a ni za zelenim stolom pa taman ostao samo jedan Ukrajinac podignutih ruku u zraku koji viče:Slava Ukrajini, koji je spreman braniti slobodu svoje prekrasne i prostrane zemlje čije će se žitnice opet napuniti žuto zlatnim klasjem pšenice s njihovih plodonosnih polja koja su hranila dobar dio dekadentnog zapada pa čak i agresora Rusije.
I zato ćemo, dok živimo, ponavljati jednu jednostavnu istinu:
Rusija je agresor. Ukrajina je žrtva. Pravda je na strani napadnutih.
A tko to ne razumije taj ne razumije ni Hrvatsku, ni Domovinski rat, ni slobodu, ni čovjeka.
Vlado Marušić/Braniteljski portal.ba