Piše:Vlado Marušić

U čije ime nastupa gradonačelnica Supetra Ivana Marković kada, uz asistenciju policije, naređuje uklanjanje HOS-ovih obilježja dodanih uz ime Jean Nicoliera francuskog dragovoljca koji je došao braniti Hrvatsku, koji je mučen i ubijen na Ovčari, i koji je zauvijek upisan u temelje hrvatske slobode?
U čije ime se briše simbol postrojbi koje su bile među prvima kada je trebalo stati pred agresora, kada se ginulo bez pitanja, bez prava, bez zaleđa?
U čije ime se danas selektivno provodi zakon, ali uvijek na štetu onih koji su Hrvatsku stvarali a nikada na štetu onih koji su je rušili?

Postavlja se posve legitimno pitanje: tko je i s kojim očekivanjima izabrao ovakvu osobu da vodi jedan dalmatinski, hrvatski grad?Jesu li građani Supetra birali gradonačelnicu koja će štititi dostojanstvo Domovinskog rata ili onu koja će, pod krinkom “antifašizma”, rehabilitirati ideologije i svjetonazore protiv kojih se Hrvatska 1991. morala oružjem braniti?

Hoće li se i kada probuditi svi istinski domoljubi Supetra i okolnih mjesta koji su na izborima dali povjerenje ovakvim rušiteljima i neprijateljima samostalne i suverene Hrvatske koja nije nastala na tzv“antifašizmu“već isključivo na krvi hrvatskih Branitelja a poglavito HOS-ovaca koji su prvi stali na branik Domovine a sada im ova ženska spodoba od gradonačelnice dijeli lekcije o domoljublju i briše znakovlje HOS-a pod čijim stijegom i znakovljem su mnogi Hrvati natopili slobodno i suvereno hrvatsko tlo po kojemu ona nezasluženo hoda i izruguje mu se.

Hrvatska nije nastala u salonskim raspravama, nego u krvi svojih branitelja. Nastala je unatoč zvijezdi petokraki, a ne zahvaljujući njoj. Nastala je usprkos onima koji su je 1945. “oslobađali” masovnim grobnicama, a 1991. ponovno napali pod istim simbolima, istim pjesmama i istim lažima.
Zato posebno boli kada netko s javne funkcije otvoreno pokazuje netrpeljivost prema Marku Perkoviću Thompsonu , hrvatskom branitelju i najvećem živućem hrvatskom glazbeniku čije pjesme nisu nastale iz mržnje, nego iz rovova, iz boli i iz obrane doma. Zabranjivati njemu nastup u Supetru znači zabranjivati dijelu hrvatskog naroda pravo na vlastito sjećanje i emociju. To nije demokracija, to je ideološka isključivost.

Još je teže povjerovati u tvrdnje o braniteljskom nasljeđu u vlastitoj obitelji, kada kaže kako je i njen otac bio branitelj, jer da joj je otac bio istinski Branitelj ona nikada ne bi davala ovakve izjave kao što ih danas daje inače bi je se njen otac kao istinski Branitelj zacijelo odrekao, dok se istodobno provode politike koje duboko vrijeđaju branitelje, HOS-ovce i obitelji poginulih. Jer da je braniteljska istina doista živjela u toj obitelji, onda bi postojalo barem elementarno poštovanje prema onima koji su nosili crne odore ne iz ideologije, nego iz nužde obrane. Stoga bi se prije reklo kako je u njenoj obitelji od završetka II svjetskog rata bila“partizanska istina.“

Ovo nije pitanje lijevih ili desnih.
Ovo je pitanje istine, poštovanja i identiteta.

Zato je ovaj tekst upozorenje Supetru, Dalmaciji i cijeloj Hrvatskoj: nikada više ne birati ljude koji preziru temelje države koju vode. Nikada više davati povjerenje onima koji pod krinkom “europskih vrijednosti” brišu hrvatske vrijednosti.

Nikada više šutjeti dok se Domovinski rat relativizira, a njegovi branitelji marginaliziraju.
Jer narod koji se odrekne svojih branitelja, uskoro će se odreći i svoje slobode.
A Hrvatska je preskupo plaćena da bi je danas vodili oni koji se nje srame.

Vlado Marušić/Braniteljski portal.ba