Jedna športska tema me zaokuplja već duže vrijeme, a poglavito nakon početka ovog Europskog prvenstva u nogometu u Njemačkoj te ću je stoga pokušati obrazložiti sa svog gledišta, premda uvjeren kako će moje obrazloženje izazvati mnoge rasprave među čitateljima Hrvatima, dok me takve rasprave pred drugim nacionalnostima apsolutno ne zanimaju.
Vječita borba bijelog i crvenog polja na hrvatskoj šahovnici
Svjedoci smo dakle kako je cijela Njemačka pa i EU ovih dana obučena u kockaste crveno bijele dresove, ogrnuta tim istim zastavama s tim što bih ja više volio kako ti kockasti dresovi i zastave počinju s prvim bijelim poljem jer je to prvo bijelo polje i na krovu crkve Svetog Marka u Zagrebu, a Hrvati su ga imali od najranije povijesti na svojoj zastavi i hrvatskom grbu, već od prije nastanka NDH tako da usporedbe prvog bijelog polja kao i starohrvatskog pozdrava ZDS s Ustaškim grbom danas nemaju mjesta,ali zato imaju mjesta u svim MS medijima u RH u rukama slugu sotone koji koriste i najmanju prigodu kako bi nas vratili u prošlost tzv“ustaških“zločina koji nisu ništa u usporedbi s zločinima partizana i četnika u II svjetskom ratu, nakon njega, pa čak i u Domovinskom ratu u BiH i RH.
Hrvatski športaši kao najbolji ambasadori RH u svijetu
Opće je poznata činjenica kako nitko kao Hrvatski športaši u zemlji i inozemstvu nisu doprinijeli promidžbi i ugledu Hrvatske u svijetu jer je svatko upoznao tu malu zemlju u međunarodnim okvirima preko naših „Vatrenih, Kauboja“, naših vaterpolista, Janice i Ivice Kostelić, Dražena Petrovića, Gorana Ivaniševića,Tonija Kukoča, Dina Rađe, Sandre Perković, te mnogih drugih športaša i športašica koji ne žive u RH već i u BiH i svih drugih koji su ponosno nosili Hrvatsku zastavu u svojim rukama, tako da sada svatko zna gdje se nalazi ta Hrvatska i njeno Jadransko more.
Šport ne poznaje i ne priznaje granice to je svima jasno, no šport u rukama političkih lešinara te granice probija i odlazi i zalazi u sfere kamo nije nikada trebao otići, a svi smo svjedoci kako su ti politički lešinari uvukli Hrvatski šport i športaše u neke nove yugo asocijacije stvaranjem nekih novih liga u tzv“regionu“bivše zločinačke SFRJ tako da danas imamo tzv.“ABA “ligu, a recept te lige je preuzet i u drugim športovima kao što su rukomet(SEHA liga),vaterpolo(Regionalna vaterpolo liga) i slično.
Stvaranje zajedničkih liga na prostoru tzv.“regiona“
Stvaranje tih zajedničkih liga neminovno je dovelo i do kupovanja igrača i trenera iz Srbije, BiH i svih drugih država nastalih raspadom bivše zločinačke SFRJ.
Postavlja se pitanje tko su ti koji su pokrenuli takve inicijative za stvaranje zajedničkih liga s prostora bivše propale države?
Te inicijative su pokrenuli mentalni Jugosloveni koji se bivše zločinačke države nikada nisu odrekli, kojoj još uvijek pripadaju jer im je u njoj bilo dobro, a što je najgore danas jako dobro i lagodno žive od nove suverene RH, koju su krvlju ,suzama i znojem stvorili znani i neznani Hrvati, a koju u početku Domovinskog rata nisu mogli ni smisliti već su joj radili o glavi, a kada su vidjeli kako im zločinačka država u koju su se kleli propada preko noći su preodjenuli svoje komunističke dresove s krvavim zvijezdama petokrakama u nove dresove s šahovnicama s prvim crvenim poljem i danas su prvi na svim nogometnim i športskim borilištima gdje igraju Hrvatske momčadi pa i sada na EP u nogometu u Njemačkoj.
Tko su kreatori stvaranja zajedničkih liga s prostora zločinačke SFRJ?
Ti političko-športski paraziti, licemjeri, dvoličnjaci, beskičmenjaci, skorojevići, kukavice, ratni dezerteri i profiteri, dupelisci i rektalni alpinisti su u stanju sve učiniti kako bi ostali na vlasti a šport im je jako pogodno tlo za to jer je očito kako su rijeke navijača pouzdano biračko tijelo koje će im to omogućiti,a da bi im to omogućili potrebito se uvući u njihove redove, izdajnike među njima vrbovati za njihove uskogrudne i sebične ciljeve i tu ova priča počinje.
Postavili su na čelo svih športskih klubova i saveza svoje podobne kadrove preko kojih ostvaruju znatne imovinske i druge prihode, usko surađuju sa sudačkim organizacijama, političkim strukturama u vrhu vlasti, s inozemnim športskim savezima, i međunarodnim asocijacijama a najbolju suradnju imaju s vlasnicima športskih kladionica s kojima štele nogometne rezultate,a što rezultira enormnim bogaćenjem svih sudionika takvih prljavih rabota.
No, kao sukus svega nikada se nisu odrekli niti se žele odreći svih političkih i športskih sveza s drugim športskim savezima s područja bivše zločinačke SFRJ te je danas praktično u svim klubovima s područja bivše države aktualna kupovina igrača drugih nacionalnosti.
„Nema nas dovoljno“kao alibi za stvaranje zajedničkih liga
Svi koji su krenuli tim stazama će izjaviti kako se tako mora postupati jer nitko nema novaca za bacanje a igrača s područja bivše države ima po prihvatljivim cijenama u europskim okvirima a postoji velika vjerojatnoća kako će „dobrom“kupovinom takvih igrača na njima jako lijepo zaraditi.
Ovdje se nitko od takvih športskih struktura ne pita kakvog će to odjeka imati među Hrvatskim Braniteljima i ostalim domoljubnim i Katoličkim pukom koji još vida psihičke i fizičke rane od nedavno završenog Domovinskog rata u RH i BiH u kojemu su mnogi stradali upravo od bliže ili daljnje rodbine onih športaša koji dolaze igrati u Zagreb, Rijeku, Split, Široki Brijeg ili Mostar.
Nitko se od njih to ne pita a znate li zašto?
Nitko od kreatora zajedničkih liga nije bio direktni sudionik Domovinskog rata u RH i BiH
Ne pita se jer nitko od tih koji dovode takve igrače na Hrvatske prostore nije bio direktni sudionik Domovinskog rata niti ga je želio. Nitko od takvih nije izgubio nekog svoga dragoga u tom ratu i nije doživio sudbinu stotina tisuća nevino pobijenih Hrvata i članova njihovih obitelji u tom ratu .
Svi koji dovode igrače drugih nacionalnosti u Hrvatske športske klubove su mentalni Jugosloveni i to je činjenica i de iure i de facto.
Takvi će zacijelo reći ovo:“Ta Domovinski rat je davno prošao,treba gledati u budućnost“a isto tako misle i govore pripadnici tzv“Nove generacije“koje apsolutno ne zanima ni Domovinski rat, ni njegove posljedice, a ni Božji zakoni od kojih su se otuđili od najranijeg djetinjstva sve zahvaljujući njihovim roditeljima koji su na čelu takvih razmišljanja jer su ratni dezerteri i profiteri i direktni pravni, ideološki pa čak i biološki slijednici partizanskih i komunističkih zlikovaca.
Z generacija ima dosta mladih i sposobnih ljudi
Nitko nema pravo reći kako je čitava tzv.“Z“generacija pokvarena i robuje svim vrstama uzaludnosti, jer odista i među tom novom Z generacijom postoje mnogi mladi koji misle i žele misliti svojom glavom na neke nove načine među kojima treba navesti pametnu uporabu dostupnih tehničkih pomagala pa čak i umjetne inteligencije za opći prosperitet i dobro, no fokus naših razmišljanja je na toj tzv“Novoj generaciji“koju ne zanima ništa, koja ne misli ništa osim o potrošnji sebe i cijelog svog neobuzdanog i razuzdanog života na strasti koji ih ubrzanim tempom odvode u smrt a članove njihovih obitelji u beznađe i očaj.“Nove generacije“kojoj se živo fućka za Domovinski rat i sve što je proisteklo iz njega. Kojima se živo fućka za partizane, četnike i Ustaše jer je za njih sve to isto. Vrijeme prošlosti na koje likovi poput mene i mnogih istinskih Branitelja i domoljuba Hrvatske uzalud troši vrijeme.
Domovinski rat nije prošao niti će ikada proći
Takvim mogu poručiti samo ovo:“Domovinski rat nije prošao i nikada neće proći“a najviše zbog toga što Hrvati konačno moraju prestati zaboravljati što im se kroz povijest dogodilo jer ih je upravo ta zaboravnost skupo koštala.
Nitko od istinskih Katolika Hrvata neće pozivati na osvetu, mržnju i ubijanje pripadnika drugih vjera i nacionalnosti, ali će istinski štititi svoje vjerske, nacionalne i kulturne vrednote njegujući i čuvajući svoj svekoliki identitet. A taj identitet se najbolje štiti na svim poljima ukoliko u svim sferama života hrvatskog naroda na hrvatskim prostorima pa i u športu obitavaju i glavnu riječ vode Hrvati.
Netko će pak na to reći kako nas nema dovoljno kako bi tu politiku provodili u djelo u čemu ima dio istine, no najveća istina je ona kada Hrvati slijede stazu koju nam je utabao sam Sin Božji koji nas poziva na vraćanje svojoj izvornosti, obitelji, u kojoj se jedino i isključivo začinje i stvara život između muškarca i žene.
A nema nas dovoljno upravo za to što su Hrvati uglavnom sišli s te utabane staze Sina Božjega i sada lutaju po bespućima tog tzv“regiona“zaboravljajući pri tome tko je tko, i tko je kome učinio zlo.
Oprost ne mora neminovno uključiti u sebe zaborav jer je to jako opasno a Hrvati su to iskusili na svojoj vlastitoj koži kroz svo vrijeme njihove povijesti u kojoj se vodila bitka između bijelog i crvenog polja na njihovoj zastavi.
Pokojni Stjepan Spajić Predsjednik Hrvatskog dragovoljca kao putokaz kojeg treba slijediti
Nekim Hrvatima bijelo polje nikada nije bilo sporno a među njima treba izdvojiti pokojnog Predsjednika Hrvatskog dragovoljca Stjepana Spajića koji nikada nije želio u svom hrvatskom klubu imati igrača druge vjere, nacionalnosti da ali je morao biti Katolik, pa je stoga Stjepan Spajić putokaz kojeg treba vjerno slijediti kako ne bismo zalutali.
On se sa svojim stavom nije uklapao u koncept te tzv“Nove generacije“kojemu ni jedan koncept koji ide Božjom stazom ne odgovara, no za razliku od te generacije Stjepan Spajić ostaje upisan zlatnim slovima u povijest Hrvatskog naroda i pamti će ga generacije svih Hrvata kroz tisućljeća.
A tko će pamtiti ove veleizdajnike koji za proklete Judine škude prodaju svoju vjeru, naciju, svoju kulturu i svekoliki identitet kojima ništa nije sveto?
Generacija koju već sutra neće pamtiti niti mjesto njihovo.
Tzv.“Nova generacija“kao generacija bez mirisa i okusa
Generacija koju boli k…c jer je to generacija običnih kurtona za jednokratnu uporabu koji se nakon sexualnog čina bacaju negdje pored puta, bez ikakvih obzira i osjećaja. Generacija koja misli kako sve zna a u stvari ne zna ništa jer im je sve servirano i zbog toga nemaju drugog posla nego provoditi dane i noći za tipkovnicama svojih pametnih telefona i laptopa preko kojih putem anonimnih komentara blate sve i svakoga tko izjavi svoje mišljenje koje se ne uklapa u koncept njihove generacije.
Generacija koja dopušta da ih neki bezvezni tip Desingerica lupa papučama po glavi a oni opijeni svim vrstama opijata i alkohola svršavaju ispod njegovih nogu, čime dokazuju kako je to generacija bez mirisa i okusa koja se poput soli kad obljutavi prosipa po putu.
A taj koncept te tzv“Nove generacije“je omeđen zaboravom kao granicama preko kojih ne umiju niti žele prijeći. Granice koje se s vremena na vrijeme pomjeraju i to ne zato što oni to žele već zato što se te granice pomjeraju rukama onih kojima je svejedno tko se nalazi iza tih granica jer ne pripada njima i njihovoj ideologiji.
U pomicanju granica leže svi odgovori koji muče Hrvatski narod
I upravo u pomicanju tih granica leže svi problemi hrvatskog naroda kroz povijest. Pomicanju granica naprijed i natrag. A to pomicanje ne bi bio nikakav problem u budućnosti da Hrvati nisu zaboravljivi. Više zaboravljiviji nego li drugi narodi.
I upravo ta zaboravljivost rađa trgovinama u kojima tzv“hrvatski“klubovi kupuju muslimanske i srpske igrače u svoje klubove i obrnuto. Trgovina u kojoj se vrlo dobro zna tko pije a tko plaća. Trgovina u kojoj tzv“hrvatski“igrači igraju u muslimanskim ili srpskim klubovima u kojima se moraju poniziti do veličine makovog zrna, slušati kako su Hrvati genocidan narod koji je pobio preko 700 000 Srba u Jasenovcu, kako smo svi dionici UZP, kako su naši generali HVO-a i HV-e ratni zločinci, kako su njihovi tzv“heroji“ometali Svete nedjeljne euharistije u Katedralama i crkvama u Sarajevu, kako je u redu naše časne sestre kada prođu ulicama Sarajeva i drugih BiH gradova provocirati i zadirkivati, paliti kuće naših povratnika u RS i diljem Bosne, a poglavito u sitnim noćnim satima se opijati do besvijesti po sarajevskim, Banjalučkim i mostarskim bircuzima i okupljalištima s lijeve obale Neretve grada Mostara slušajući njihove sevdalinke, tužopoljke u kojima nema ništa Hrvatsko, ništa sveto, ništa domoljubno a poglavito ništa od onoga što Hrvatima treba niti će ikada trebati.
Ništa od onoga što će im reći jer više ne postoji i nije moguća nikakva multietnička, multinacionalna, multikulturalna, multi ova ili multi ona BiH, u kojoj su svi krivi podjednako, i oni koji su branili svoja vjekovna ognjišta i oni koji su ih na njemu napadali i ubijali.
Ovdje također ne treba zaboraviti , omalovažavanje i nejednak tretman pojedinih igrača u hrvatskim športskim klubovima u odnosu na druge manje kvalitetne igrače od strane trenera i rukovodstva tih klubova što u njima rađa bunt, kapric i osvetu, prema tim ljudima, te oni prihvaćaju prvu ili bilo koju športsku ponudu ne misleći pri tome na posljedice koje iz tog čina proizlaze u Katoličkom i domoljubnom puku Hrvatskom, jer ih od strane njihovih roditelja i mentora nema tko zaustaviti u tim pogubnim namjerama a sve iz razloga navedenih otprije koji se kriju u njihovom ne sudjelovanju u Domovinskom ratu i mentalnoj pripadnosti bivšem totalitarnom yugokomunističkom sustavu.
Miran i racionalan razlazi sva tri naroda u BiH po etničkom,teritorijalnom konceptu
I upravo zbog svih tih razloga je nastao ovaj tekst koji ne poziva na mržnju i ubijanje već na miran i racionalan razlaz konstitutivnih naroda Muslimana-Bošnjaka kako im drago, Srba i Hrvata s područja čitave BiH na tri etničke teritorijalne cjeline u kojima će svaki narod voditi računa o sebi i svojim interesima sadržanim u čuvanju i njegovanju Božjih, prirodnih i nacionalnih zakona svakog naroda ponaosob.
Takvim konceptom će doći do međusobnog uvažavanja svih naroda i vjera, s područja BiH s mogućnošću realiziranja njihovih svekolikih ekonomskih, i drugih sveza poradi razmjene roba i usluga.
Svi drugi koncepti stvaranja nekih zajedničkih liga i asocijacija su osuđeni na propast u samom začetku jer područje bivše zločinačke SFRJ nije područje bilo koje druge države svijeta u kojoj se nije prolijevala nevina krv kao ovdje pa su stoga paralele s nekim drugim multietnički i multinacionalnim državama svijeta neumjesne i ne dobronamjerne.
Konačno na ključno pitanje koje smo postavili kao naslov ovog teksta:“Trebaju li hrvatski igrači igrati u muslimanskim ili srpskim klubovima“leži u pravilima koja i danas vrijede u NK Hrvatski dragovoljac, u kojemu ne može igrati niti jedan igrač ukoliko nije Katolik ili pak u Athletic Bilbao u kojemu svi igrači moraju biti Baskijskog podrijetla uz napomenu kako taj španjolski klub nikada nije ispao iz I Španjolske Nogometne lige.
Vlado Marušić/Braniteljski portal.ba