Krv njihova pravedna na ubojice i djecu njihovu!“ Tako su nekad Hrvati ponavljali nad grobovima nedužnih žrtava. A mi smo se i ove godine u Boričevcu sjetili hrvatskih civila, žena, djece i staraca, pobijenih krajem srpnja i početkom kolovoza 1941. godine u onome što su potomci pobijenih pola stoljeća morali slaviti kao tzv. Dan ustanka naroda Hrvatske odnosno Bosne i Hercegovine, a sad nam kojekakva polupismena i plaćenička klatež – od nekakvog Jakovčića do opskurnog Vlahe Orepića – nameće kao Dan oružanog bratstva Hrvata i Srba.
U tome tzv. oružanom bratstvu samo iz obitelji Ivezića na današnji je dan 1941. pobijeno više desetaka članova, među kojima i veći broj djece. A gdje su katoličke župe koje su izbrisane s lice zemlje, gdje su one tisuće koje su u drugim mjestima Like i Pounja, na Oštrelju i u Drvaru, u Kulen Vakufu tog ljeta potrijebljene zato što se nisu htjele staviti u službu Velikoj Srbiji odnosno Jugoslaviji? Nikad više!
Tomislav Jonjić/facebook