Jedno pitanje za sve Širokobriježane,stanovnike ŽZH,a poglavito istinske Branitelje i domoljube a ono je:
Zna li itko od vas kako su u gradu Širokom Brijegu službeni jezici,hrvatski, bosanski i srpski jezik, dok su službena pisma latinica i ćirilica.
Ako mislite kako se šalimo vrlo brzo ćemo vas razuvjeriti citiranjem članka 11.Statuta Grada Širokog Brijega koji glasi:

Članak 11.
Službeni jezici u Gradu Širokom Brijegu su: hrvatski, bosanski i srpski jezik. Službena pisma su latinica i ćirilica

Tragom ovog članka interesiralo nas što stoji u Statutima općine Posušje i Grude,te u Statutu grada Ljubuškog, i gdje u statutima općine Posušje i Grude nismo pronašli takav ili sličan članak u njihovim statutima, jer je to u tim statutima izbjegnuto navesti, dok se u statutu grada Ljubuškog u čl.12.navodi isti citat kao u statutu grada Širokog Brijega koji glasi:

Članak 12.
Službeni jezici u Gradu Ljubuškom su: hrvatski, bosanski i srpski jezik. (2) Službena pisma su latinica i ćirilica.

Iz svega naprijed iznesenog dade se zaključiti kako su Gradska vijeća Ljubuškog i Širokog Brijega izglasali sporne odredbe statuta, dok Općinska vijeća u Posušju i Grudama to nisu učinila iz čega proizlazi kako općine i gradovi ne podliježu istim Ustavima i zakonima koji vrijede u BiH, FBiH i njenim županijama.
Ipak kako bismo slijedili ustavom i zakonima trasirani put uporabe navedenih jezika u ŽZH, njenim gradovima i općinama citirat ćemo i članak 10.Ustava ŽZH koji glasi:

Članak 10.
  Službeni jezici Županije Zapadnohercegovačke su hrvatski i bošnjački jezik. Službeno pismo je latinica.
  Ostali jezici se mogu upotrebljavati kao sredstva komunikacije i nastave, sukladno Zakonu.

Kako ne bismo samo ostali na Ustavu ŽZH, ovdje ćemo citirati i Ustav FBiH koji u članku 6.glasi:

Članak 6.
„Službeni jezici Federacije Bosne i Hercegovine su: bosanski jezik, hrvatski jezik i srpski jezik. Službena pisma su latinica i ćirilica. Ostali jezici mogu se koristiti kao sredstvo komunikacije i nastave“. Članak V. 1. 4 Ustava Federacije Bosne i Hercegovine propisuje: “…Ustavi županija moraju biti u skladu s ovim ustavom”.

Iščitavajući navedeni članak Ustava FBiH ispada kako su gradovi Ljubuški i Široki Brijeg dosljedno primijenili navedeni članak u svojim statutima premda u Ustavu ŽZH stoji sasvim drugačija odredba gdje se navodi kako su službeni jezici u ŽZH hrvatski i bošnjački jezik dok je službeno pismo latinica.

S obzirom kako nama nije dovoljno citirati navedene Statute i Ustave ovdje ćemo citirati i odredbe Zakona o odgoju i obrazovanju u Osnovnoj školi u ŽZH kao i Zakon o odgoju i obrazovanju u srednjoj školi u ŽZH koji glase:

ZAKON O ODGOJU I OBRAZOVANJU U OSNOVNOJ ŠKOLI U ŽZH
(“Nar. novine Županije Zapadnohercegovačke”, br. 20/2017, 11/2024 i 17/2024)

Nar. novine Županije “, br. 20/2017, Članak 9.
(Jezici i pisma u nastavi)
(1) U odgoju i obrazovanju u osnovnim školama na području Županije rabe se jezici konstitutivnih naroda BiH te se nastava izvodi u skladu s Nastavnim planom i kurikulom u Županiji na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu.
(2) Posebnim propisima koje donosi Vlada uređuje se način izvođenja nastave iz materinskog jezika ili nacionalne skupine predmeta za pripadnike ostalih konstitutivnih naroda u

ZAKON O ODGOJU I OBRAZOVANJU U SREDNJOJ ŠKOLI
(“Nar. novine Županije Zapadnohercegovačke”, br. 20/2017 i 11/2024

Članak 11.
(Jezici i pisma u nastavi)
(1) U odgoju i obrazovanju u srednjim školama na području Županije rabe se jezici konstitutivnih naroda te se nastava izvodi u skladu s važećim nastavnim planom i kurikulumom u Županiji na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu.
(2) Posebnim propisima koje donosi Vlada, uređuje se način izvođenja nastave iz materinskog jezika ili nacionalne skupine predmeta za pripadnike ostalih konstitutivnih naroda u BiH.

Imajući sve naprijed izneseno daju se donijeti određeni zaključci o uporabi službenih jezika i pisama u ŽZH, njenim općinama i gradovima:

1.Bez obzira na Ustav ŽZH,Zakone o odgoju u osnovnoj i srednjoj školi u ŽZH, te statute općine Posušje i Grude, koji u navedeni Ustav, zakone i statute nisu uveli kao ravnopravne službene jezike:hrvatski, bosanski i srpski jezik, kao ni službena pisma latinicu i ćirilicu, Gradska vijeća Širokog Brijega i Ljubuškog su u svoje statute uveli kao ravnopravne te jezike i pisma čime su pljunuli u lice svim hrvatskim istinskim Braniteljima i domoljubima koji su stoljećima prolijevali svoju krv, znoj i suze kako bi se borili i izborili za svoj hrvatski jezik i latinično pismo kao isključive jezike i pismo na područjima na kojima čine apsolutnu a ne relativnu većinu u odnosu na druga dva naroda iz BiH.

I upravo sada nakon Domovinskog rata kad su se ponadali kako su u tome uspjeli GV grada Ljubuškog i Širokog Briga daju svoj blagoslov na tzv“ravnopravnu“uporabu navedenih jezika i pisama, uz opasku kako kao službeni jezik Muslimana ili Bošnjaka kako im drago navode kako je to bosanski jezik koji kao takav ne postoji niti će ikada postojati, imajući u vidu kako je netko tom bivšem muslimanskom narodu nadjenuo novo ime Bošnjaci kao što će im već sutra ili za koju godinu opet izmijeniti ime kad se za to steknu određeni uvjeti.

2.Sve i da Ustav FBiH navodi kako su Ustavi županija u FBIH u zakonskoj obvezi uskladiti svoje Ustave s Ustavom FBiH Hrvatski zastupnici u oba doma Parlamenta FBiH na to nikada nisu smjeli pristati imajući u vidu kako u ŽZH, njenim gradovima i općinama žive Hrvati u većem procentu od 99,99%, tako da se nikako nije smio dati njihov blagoslov na te sporne odredbe Ustava FBiH koji poziva županije kako moraju uskladiti svoje Ustave s Ustavom FBiH.

Drugim riječima tzv“hrvatski zastupnici“u oba Doma Parlamenta FBiH koji su dali svoj blagoslov na izglasavanje onog spornog članka 6.u Ustavu FBiH imaju se smatrati najvećim veleizdajnicima hrvatskog naroda u BiH

3.Postavlja se također i logično pitanje postoji li ijedna demokratski uređena i ekonomski jaka i održiva država na ovom svijetu koja će kao službene jezike i pisma pored svog navesti i recimo turski, hrvatski, engleski, francuski, japanski, talijanski, kineski ili ne daj Bože bosanski?

4.Izgleda da se to može samo u tzv.“BiH“, nakaradi od države, apsurdistanu, banana državi, međunarodnom protektoratu, svojevrsnoj koloniji, bosanskom loncu ili zadnjoj rupi na svirali, a što je najgore to se može i u našem Širokom Brijegu i Ljubuškom što daje posebnu težinu ovoj veleizdaji gradskih vijećnika u oba grada.

5.Bez obzira što je ovakvo pitanje opravdano i logično postavlja se pitanje kako nitko od oporbenih vijećnika u tim GV grada Širokog Brijega i Ljubuškog nije o ovome pokrenuo raspravu kako bi se stanovnici tih gradova kao i svi Hrvati iz BiH pravodobno upoznali.

6.A evo ja kao autor ovog teksta sam se upoznao na način kojim me je zovnuo jedan moj poznanik koji je na neki način došao do ove informacije iz Statuta grada Širokog Brijega, no prije toga mi je udijelio „jezikovu juhu“ kako ja kao Branitelj i domoljub ne znam što se događa u Širokom Brijegu koji u svom statutu uvodi službene jezike hrvatski, bosanski i srpski jezik, te pisma latinično i ćirilično, a sve iz razloga što jako dobro zna što sam sve učinio i bio spreman učiniti u Domovinskom ratu i nakon njega kako bih zaštitio svoj hrvatski jezik i svoje latinično pismo.

Eto ovim putem objavljujem ovaj tekst kao svojevrsni nastavak moje bobe za zaštitu mog jezika i pisma u Širokom Brijegu i ŽZH premda jako duboko svjestan kako ću opet ostati sam u ovoj borbi kao i bezbroj puta do sada kad su mi svi govorili :“Ne možeš sam“, na što sam im ja svima odgovarao:“Hajde budite svi kao ja i tko će nam tada išta moći“ a tu izjavu ponavljam i sada premda će i ova kao i ona prije nestati negdje niz vjetar mojih nadanja.

Vlado Marušić/Braniteljski portal.ba