Piše: Vlado Marušić
Postoje trenuci kada čovjek jednostavno mora zastati i upitati se: jesmo li zaboravili tko smo, što smo prošli i koliko je skupo plaćena sloboda u kojoj danas živimo? Najnovija najava nastupa Jelene Karleuše u Vodicama, upravo 15. kolovoza, na blagdan Velike Gospe, ponovno je otvorila pitanje koje je mnogo važnije od jednog estradnog nastupa.
To pitanje glasi:
Tko zapravo poziva takve izvođače u Hrvatsku i tko smatra da je upravo takav sadržaj ono što hrvatskoj publici treba? Ovdje nije riječ o tome da nekome treba zakonom određivati što će tko slušati. Hrvatska je demokratska država i svatko tko ispunjava zakonske uvjete ima pravo nastupati. O ukusima se, kako kaže stara latinska izreka, de gustibus non est disputandum – o ukusima se ne raspravlja. Ali o vrijednostima, poštovanju prema hrvatskoj državi, hrvatskim braniteljima, Domovinskom ratu i osjećajima hrvatskog naroda , o tome se itekako mora razgovarati.
I upravo zato ovaj slučaj nije samo pitanje glazbe.
ŠTO NAS ISTINSKE BRANITELJE I DOMOLJUBE ZAPRAVO BOLI?
Hrvatski branitelji nisu stvarali Hrvatsku da bi danas nekome bilo zabranjeno pjevati. Stvarali su je zato da bi Hrvatska bila slobodna. Ali sloboda ne znači da moramo šutjeti kada se vrijeđaju vrijednosti koje su za nas svete. Sloboda govora vrijedi i za one koji kritiziraju. Ali jednako tako vrijedi i za hrvatskog čovjeka koji kaže:„Ne slažem se. Ovo ne želim. Ovo vrijeđa moje osjećaje i vrijednosti.”
A upravo to danas govore brojni branitelji, građani i javne osobe koji se protive nastupu Jelene Karleuše u Vodicama.
Među onima koji su javno reagirali nalazi se i gradonačelnik Vodica Ante Cukrov, koji je poručio da Karleuša zbog svojih javnih istupa nije dobrodošla, premda joj on kao gradonačelnik ne može zabraniti nastup u Vodicama jer nastupa u privatnom objektu, dok je gradonačelnik Sinja Miro Bulj također javno izrazio protivljenje njezinu nastupu. To nije pitanje glazbenog ukusa. To je pitanje društvene odgovornosti.
A GDJE SU HRVATSKI BRANITELJI U CIJELOJ PRIČI?
Možemo li zaboraviti ljude koji su 1991., 1992., 1993., 1994. i 1995. godine stajali na prvim crtama?
Možemo li zaboraviti njihove obitelji? Možemo li zaboraviti one koji se nikada nisu vratili? Možemo li zaboraviti Vukovar, Škabrnju, Dubrovnik, Gospić, Maslenicu, Bljesak, Oluju i tisuće hrvatskih obitelji koje su dale svoj doprinos stvaranju hrvatske države?
I onda se moramo zapitati:
Je li baš 15. kolovoza, na Veliku Gospu, trebalo organizirati takav nastup u Vodicama? Možda je sve formalno zakonito. Ali nije sve što je zakonito istodobno i mudro, primjereno i društveno odgovorno. Postoje datumi koji imaju posebno značenje. Postoje mjesta koja nose posebnu simboliku. I postoji osjećaj naroda koji se ne može izmjeriti nikakvim pravilnikom.
KONAČNO TKO JE PUBLIKA KOJA TO TRAŽI?
I tu dolazimo do možda najvažnijeg pitanja. Ako postoji organizator koji dovodi Jelenu Karleušu u Vodice, onda očito postoji i procjena da za takvim koncertom postoji tržište. Najvažnije pitanja od svih pitanja za mene su ova: Tko su ljudi koji nju pozivaju? Tko su osobe koje kupuju ulaznice? Jesu li to mladi Hrvati? Jesu li to ljudi koji su odrasli u slobodnoj Hrvatskoj? Jesu li to djeca hrvatskih branitelja? Ako jesu, onda se moramo pitati što se dogodilo s našim vrijednostima. Ne zato da bismo nekoga vrijeđali, nego zato da bismo se zapitali kamo ide hrvatsko društvo. Hrvatska ima toliko vrhunskih glazbenika, pjevača, bendova i umjetnika. Ima svoju glazbenu tradiciju. Ima svoje pjesme. Ima svoju kulturu. Ima izvođače koji su svojim životom i radom pokazali poštovanje prema Hrvatskoj. Zato Hrvatska neće ostati bez glazbe ako jedan koncert ne bude održan.
MI NE TRAŽIMO SUKOB. MI TRAŽIMO ODGOVORE
Branitelji i domoljubi ne bi trebali izlaziti na ulice da bi se sukobljavali s policijom. Policija je također dio hrvatske države. Ona bi to barem trebala biti premda je često na strani onih koji gaze sve hrvatske vrednote umjesto da ih štite zajedno s onima koji se bore za zaštitu tih vrednota na ulici. Policajac nije neprijatelj hrvatskog branitelja jer to ne bi smio biti imajući u vidu kako ga je hrvatski Branitelj i stvorio. Ne treba nam sukob Hrvata protiv Hrvata. Ne trebaju nam incidenti. Ne trebaju nam blokade prometnica. Ne trebaju nam scene koje bi Hrvatsku ponovno dijelile.
Ono što nam treba jest miran, dostojanstven i odlučan javni glas. Ako građani smatraju da je određeni koncert neprihvatljiv, imaju pravo to jasno i glasno reći. Ako braniteljske udruge smatraju kako su povrijeđene vrijednosti za koje su njihovi članovi stvarali Hrvatsku, imaju pravo organizirati zakonit prosvjed. Ako gradonačelnik smatra da određeni sadržaj nije primjeren njegovom gradu, ima pravo to javno reći. A ako organizator smatra da je koncert zakonit, neka javnosti objasni:Zašto baš Jelena Karleuša? Zašto baš Vodice? Zašto baš na ovaj datum?I tko stoji iza organizacije?To su legitimna pitanja.
HRVATSKA NIJE SAMO TRŽIŠTE
Hrvatska ne smije biti samo tržište na kojemu se sve može prodati ako postoji dovoljno kupaca.
Postoje vrijednosti koje nisu na prodaju. Postoji dostojanstvo. Postoji sjećanje. Postoji zahvalnost.
Postoji Domovinski rat. Postoje hrvatski branitelji. I postoji Velika Gospa, dan koji za milijune hrvatskih katolika ima posebno mjesto u srcu. Zato nije problem u tome što će netko slušati jednu ili drugu vrstu glazbe. Problem je kada se novac i komercijalni interes stave iznad osjećaja ljudi koji su ovu državu stvarali.
I ZATO SE VRATIMO NA POČETAK
Tko poziva Jelenu Karleušu u Hrvatsku? Tko joj otvara vrata?Tko procjenjuje da je upravo ona ono što Hrvatskoj treba? I tko će preuzeti odgovornost ako ovakve odluke dodatno podijele hrvatsko društvo?
Ne tražimo zabranu glazbe. Ne tražimo zabranu ljudi. Ne tražimo sukobe. Tražimo samo ono što bi trebalo biti normalno u svakoj ozbiljnoj državi:poštovanje prema hrvatskoj državi, prema hrvatskim braniteljima, prema njezinoj povijesti i prema osjećajima njezinih građana. Jer Hrvatska nije nastala na pozornici. Nije nastala u diskoteci. Nije nastala prodajom ulaznica. Hrvatska je nastala krvlju, žrtvom, suzama i snovima hrvatskih ljudi u Domovinskom ratu.
I zato danas, kada se približava još jedna Velika Gospa, treba poslati jednostavnu poruku:
Hrvatska može biti slobodna, demokratska, prosperitetna i otvorena prema svima , ali ne smije zaboraviti samu sebe. A hrvatski branitelji imaju pravo reći što misle.Mirno.Dostojanstveno.Bez nasilja. Ali glasno.
Jer ako oni koji su stvarali Hrvatsku danas više nemaju pravo reći što misle o onome što se u Hrvatskoj događa , onda se moramo zapitati:Za kakvu su se Hrvatsku zapravo borili?
Vlado Marušić/Braniteljski portal.ba