Piše:Vlado Marušić

Nakon što je Sabor RH usvojio Rezoluciju o osnaživanju političkog položaja Hrvata u Bosni i Hercegovini digla se sva „kuka i motika“ s muslimansko-bošnjačke strane u čemu prednjače ama baš svi muslimansko-bošnjački politički predstavnici počev od Denisa Bećirovića, Elmedina Konakovića, Bakira Izetbegovića, pa čak i najvećeg idiota, prevaranta, ulizice, spletkaroša, Srbina-Muslimana-ostalog a evo sada i Hrvata Slavena Kovačevića zamjenskog idiota odnosno pretendenta na poziciju hrvatskog člana predsjedništva BiH iza Željka(Sejde)Komšića koji iznose salve uvreda, napada, laži, dezinformacija urbi et orbi(gradu i svijetu) kako se RH „miješa“ u unutarnje društveno-političko uređenje BiH te kako je to atak na državu BiH o čemu su oni obećali sazvati i određene konferencije na kojima bi se osudila RH i svi oni koji podupiru usvojenu Rezoluciju te poduzeti sve pravne korake u zaštitu tzv.“BIH“ koja de facto ne postoji odavno što je jasno i pticama na grani osim usijanim muslimansko-bošnjačkim glavama.

Nekako me svi ovi napadi na RH od strane muslimanskih političara i njihove javnosti u svezi navedene Rezolucije podsjećaju na politiku Slobodana Miloševića koji je krajem 80-ih i početkom 90-ih godina kada je prvi hrvatski predsjednik dr.Franjo Tuđman kao mudar i pragmatičan političar nudio Miloševiću i tadašnjoj SFRJ labavu konfederaciju u kojoj bi Hrvatska imala federaciju i bila samostalna država u okviru te konfederacije odmah pokrenuo vojnu intervenciju s tadašnjom tzv“JNA“ ponajprije na Sloveniju, Hrvatsku a potom na BiH izjavivši:“Niko bre ne sme Srbe da bije.“

Premda je prvotni tekst Rezolucije po prijedlogu DP-a jako razvodnjen od strane HDZ i Andreja Plenkovića on je ipak usvojen što je izgleda i bio cilj DP-a, samo kako bi se ona usvojila, i gdje je predviđeno formiranje posebne izborne jedinice za Hrvate u FBIH umjesto formiranja treće teritorijalne jedinice hrvatskog naroda u BiH muslimansko-bošnjački političari i njihova javnost su i takav tekst Rezolucije dočekali na nož a sve sukladno onoj Miloševićevoj:“Ko bre sme Srbe da bije“ samo što su tu rečenicu zamijenili svojom:“Ko smije Muslimane da bije“ odnosno „ko smije BiH da dijeli“ kao da je ta tzv“BiH“ njihovo isključivo i ekskluzivno pravo.

Doduše oni su to već i pokazali na primjeru njihove tzv“nogometne reprezentacije BiH“ na svjetskom nogometnom prvenstvu kada su navijali za tu reprezentaciju premda 2/3 stanovnika te tzv”BiH” ne navija za nju mašući ratnim zastavama tzv“Armije BiH“ pod kojom su učinjeni monstruozni zločini nad Hrvatima i Srbima u Domovinskom ratu u BiH, dok na njihovim tribinama nije dozvoljeno mahanje službenim zastavama srpskog i hrvatskog naroda u što su se uvjerili mnogi pratitelji na društvenim mrežama svjedočeći otimanju zastave srpskog naroda od muslimansko-bošnjačkih navijača na jednoj od utakmica te reprezentacije.

Muslimansko-bošnjačko prenemaganje kako su tzv“ljiljani“ zastava međunarodno priznate države RBiH iz 1992.godine kada se ona zavijorila ispred sjedišta UN-a je tipično bacanje prašine u oči jer njima uopće nije cilj promatrati te tzv“ljiljane“ u kontekstu tadašnje tzv“RBIH“ ili „muslimanske države“ 1992.godine već jedino i isključivo u kontekstu ratnih zastava njihove “junačke i herojske”tzv“Armije BiH“.Točka.Amen!

Ipak poradi svekolike javnosti i licemjerstva muslimansko-bošnjačke politike od završetka Domovinskog rata u BiH do dana današnjega ovdje ćemo objaviti službene podatke koje su neumorno godinama prikupljali hrvatski domoljubi i Branitelji o svekolikoj pomoći RH i Hrvata Muslimanima u Domovinskom ratu dok su njihove postrojbe tzv“Armija BiH“ i mudžahedini klali i ubijali Hrvate , silovali im žene, majke i djevojke, te im uništavali svu pokretnu i nepokretnu imovinu koju su mukotrpnim radom stjecali cijelog svoga života.

PREGLED POMOĆI RH, HV-a I HVO-a MUSLIMANIMA TIJEKOM DOMOVINSKOG RATA U RH I BIH:

Hrvatska je primila više oko 500.000 izbjeglica iz BiH, od čega je više od 200.000 bilo Muslimana, a kroz Hrvatsku je prošlo oko 600.000 izbjeglica iz BiH. 

Smještaj i prehrana
Organizirani smještaj u centrima, hotelima, vojnim objektima i privatnim kućama te svakodnevna prehrana, zdravstvena skrb i školovanje djece. 
oko 220–250 milijuna € godišnje (1993. troškovi)

Humanitarna pomoć
RH je financirala većinu troškova skrbi za prognanike i izbjeglice; 1993. pokrila je oko 70 % ukupnih troškova skrbi. 
oko 123 milijuna € (1993.)

Liječenje ranjenika
Tisuće ranjenih civila i vojnika Armije BiH liječene su u hrvatskim bolnicama. 

Obrazovanje
Muslimanska djeca pohađala su hrvatske škole tijekom izbjeglištva. 

Humanitarni koridori
Hrvatska je omogućavala prolaz humanitarne pomoći prema BiH preko svojih cesta, luka i zračnih luka.

Vojna pomoć
RH je tijekom rata omogućavala opskrbu Armije BiH oružjem, streljivom, gorivom, medicinskim materijalom i obukom, osobito nakon Washingtonskog sporazuma 1994.

Zajedničke vojne operacije HV–HVO–ARBiH
Operacije Ljeto ’95, Maestral, Južni potez i druge dovele su do oslobađanja velikih dijelova zapadne BiH i deblokade Bihaća te su bitno pridonijele završetku rata.

Obrana Bihaća
Operacija Oluja i istodobna djelovanja HV-a i HVO-a uklonili su neposrednu prijetnju padu Bihaćke enklave.

Financijski podaci koji su dokumentirani:

  1. godine za prognanike i izbjeglice u Hrvatskoj utrošeno je 344,5 milijuna njemačkih maraka, što odgovara približno 176 milijuna eura (fiksni tečaj konverzije DEM–EUR).
    Od toga je Republika Hrvatska financirala oko 240 milijuna DEM, odnosno približno 123 milijuna eura. 

Ključne činjenice

Hrvatska je bila država koja je primila najveći broj izbjeglica iz BiH, uključujući više od 200.000 Muslimana. 
Muslimanima su bili osigurani smještaj, prehrana, zdravstvena zaštita, školovanje i humanitarna pomoć tijekom više godina. 

Nakon 1994. godine RH, HV i HVO postali su vojni saveznici Armije Republike BiH te su zajedničkim operacijama značajno pridonijeli vojnom slomu snaga bosanskih Srba i stvaranju uvjeta za sklapanje Daytonskog sporazuma.

Šta smo mi dobili od njih?

Dobili smo izjavu kako to nije njihov rat dok smo krvarili od velikosrpske agresije i gubili živote/gradove.
Dobili optužnicu i presudu za UZP.
I dobili mržnju koja je u odnosu na nas Hrvate svakim danom s njihove strane sve strastvenija.

Kako je krenulo s njihovim narativom, za par desetljeća prosipat će priču kako su se branili tek od Hrvata iz RH i kako smo odgovorni čak i za Srebrenicu.
Nju nam već sad nisu podvalili samo zato jer ne mogu.
Naime, Bogu hvala međunarodno je presuđeno.

Vlado Marušić/Braniteljski portal.ba

.