Piše:Vlado Marušić

Nema u Bosni i Hercegovini glasnije buke od šutnje jer ona grmi jače od svih zvučnika neke mega popularne rock grupe. A nema teže šutnje od one koju su godinama demonstrirali visoki predstavnici međunarodne zajednice dok je hrvatskom narodu u BiH sustavno oduzimano pravo na legitimno političko predstavljanje. Najjasniji, najgrublji i najdugotrajniji primjer te nepravde jest višestruki izbor Željka (Sejde)Komšića , „zlatnog ljiljana, zlatnog teleta“, persone non grata, uhljeba, parazita, štetočine, za „hrvatskog“ člana Predsjedništva BiH bez Hrvata.

I svi to znaju. I svi su to vidjeli. I svi su šutjeli.

Željka Komšića nisu izabrali Hrvati. Nisu ga birali u većinskim hrvatskim sredinama. Nisu mu dali politički legitimitet kao svom predstavniku. Izabrala ga je brojčana većina drugog naroda, koristeći rupe u izbornom sustavu, pretvarajući konstitutivnost u puku formalnost,u lakrdiju i svojevrsnu parodiju kojom se na očigled međunarodne zajednice ismijavao hrvatski narod kao skupina neandertalaca i debila a ravnopravnost u praznu riječ koje se ne drži nitko.

A gdje su tada bili visoki predstavnici? Oni isti koji su:
-smjenjivali demokratski izabrane dužnosnike
-nametali zakone bez izbora
-prekrajali ustave i institucije
U ovom slučaju nisu vidjeli problem.
Zašto?
Nisu ga vidjeli a još ga uvijek ne vide jer im ovakvo stanje u BiH još uvijek odgovora.

Međunarodna zajednica godinama je svjesno žrtvovala Hrvate u BiH na oltaru tzv. “građanske države”, koja se, zanimljivo, uvijek provodi samo tamo gdje su Hrvati manjina. Nigdje drugdje “građanski princip” ne vrijedi kada bi mogao ugroziti stvarnu moć većine. Daytonski sporazum nije stvoren da bi jedan narod birao drugome predstavnike. Dayton je stvoren da spriječi upravo to : majorizaciju. No visoki predstavnici su Dayton počeli tumačiti selektivno: uzimali su ono što jača njihovu političku agendu, a ignorirali ono što štiti ravnopravnost.

Tako je nastala perverzija sustava u kojoj:
-Hrvat može biti preglasan,
-Hrvat može biti politički obespravljen,
-Hrvat može imati „svog“ člana Predsjedništva koji ne predstavlja Hrvate

I sve je to, navodno, “demokracija”. Ne, to nije demokracija. To je legitimno nasilje nad jednim konstitutivnim narodom, provedeno kroz institucije i uz blagoslov šutnje međunarodne zajednice.
Visoki predstavnici nisu reagirali ne zato što nisu mogli, nego zato što nisu htjeli. Jer bi reakcija značila priznati da je sustav nepravedan. A priznati nepravdu znači morati je ispraviti. To je obveza koju nikada nisu željeli preuzeti.

Zato danas imamo Bosnu i Hercegovinu u kojoj se od Hrvata traži strpljenje, šutnja i lojalnost državi koja im uporno uskraćuje političko dostojanstvo. Državi u kojoj se legitimno predstavljanje proglašava “etničkim problemom”, dok se preglasavanje naziva “napretkom”.

Jedno je sigurno:

Dokle god Hrvati u BiH ne budu sami birali svoje legitimne predstavnike, ova država neće biti ni stabilna, ni pravedna, ni funkcionalna. A šutnja visokih predstavnika ostat će zapisana kao suučesništvo ne u rješenju, nego u problemu. Jer ponekad šutnja nije neutralnost. Ponekad je izbor.

No, kako ne bismo zaboravili napomenuti jednu važnu činjenicu u svemu ovome to ovim putem činimo i naglašavamo:
Hrvati u BiH od završetka Domovinskog rata u BiH nisu imali političke predstavnike koji će lupiti šakom o stol i koncenzusom među svim hrvatskim političkim strankama i hrvatskim narodom dogovoriti kako niti jedna hrvatska politička stranka a ni pojedinac neće izići ni na jedne parlamentarne izbore u BiH pa ni ove zakazane za 2026.godinu ukoliko se ne izmjeni Izborni zakon u BiH u kojem će se kao kandidat za člana Predsjedništva BiH ispred hrvatskog naroda pojaviti ijedno „lice“ koje nije Hrvat, i koji neće zastupati i predstavljati Hrvate onako kako to Bog zapovijeda a ne međunarodna zajednica, njeni Visoki predstavnici ili pak taj nakaradni Izborni zakon u BiH.

Tu krivnju ponajprije snosi HDZ BiH, njen Predsjednik dr. Dragan Čović ali i sve druge hrvatske političke stranke u BiH , koji su se redovito pojavljivali na svim parlamentarnim izborima u BiH a pojaviti će se i sada 2026.godine unatoč tome što Muslimani ili Bošnjaci opet kandidiraju novog Željka (Sejdu)Komšića u liku jednog bezveznjakovića i nakarade na političkoj sceni Slavena Kovačevića.

Kao jedini odgovor na ovo licemjerje svih hrvatskih političkih stranaka u BiH nameće se samo jedan odgovor a on je:
Nitko od rukovodećih ljudi tih stranaka nije spreman žrtvovati svoje ali i pozicije vojske uhljeba u tim strankama koji su se dočepali „državne , federalne, županijske, općinske i gradske sise“ ukoliko se ne pojave na tim izborima. A to što ih narod „haka“ gdje god stigne nije ih nimalo briga jer tisućice KM-a uredno kaplju na njihove račune a o drugim beneficijama da ne govorimo.

Tako se vrte izbori do izbora u krug kao ringišpil svake četvrte godine a koga će glava više boljeti od tih ringišpila nije predmet ovog teksta.

Vlado Marušić/Braniteljski portal.ba