Hrvatska je 24. svibnja ponovno svjedočila simboličnoj slici svoje duboke podijeljenosti: dok je jedan dio države svečano obilježavao 1100. godišnjicu krunidbe kralja Tomislava – temelja hrvatske državnosti, drugi je u Kumrovcu slavio rođendan Josipa Broza Tita, čovjeka koji je vodio komunističku Jugoslaviju i čija ostavština izaziva snažne kontroverze, osobito zbog zločina počinjenih nakon Drugog svjetskog rata.

Tomislav – simbol hrvatske državnosti
Na Trgu kralja Tomislava u Zagrebu svečano je obilježena obljetnica krunidbe prvog hrvatskog kralja. Prema povijesnim izvorima i zaključcima mnogih povjesničara, Tomislav je oko 925. godine okrunjen za kralja, čime je Hrvatska prvi put ušla u red europskih kraljevstava.

Obilježavanje je okupilo predstavnike crkve, povjesničare, političare i brojne građane. Polaganje vijenaca i govori naglasili su važnost očuvanja nacionalne svijesti i identiteta.

– Kralj Tomislav nije samo povijesna ličnost, već simbol vjekovne težnje hrvatskog naroda za samostalnošću i državnim integritetom – rekao je jedan od govornika.

U kulturnom programu sudjelovali su folklorni ansambli, a u pozadini je svirala tradicionalna hrvatska glazba. Na trenutke, činilo se da duh jedinstva, premda krhak, još uvijek može zaživjeti.

Kumrovec i kontroverzna ostavština Tita
S druge strane, u Kumrovcu, rodnom mjestu Josipa Broza Tita, održana je tradicionalna proslava njegova rođenja, koja svake godine okuplja tisuće simpatizera iz Hrvatske, Slovenije, Srbije, BiH i drugih država bivše Jugoslavije. Proslava je sadržavala govore, koncerte, partizanske pjesme i polaganje cvijeća ispred Titove rodne kuće.

– Došli smo zbog antifašizma, zbog sjećanja na borbu protiv nacizma i fašizma. Tito je bio vođa koji je ujedinio narode – poručili su mnogi okupljeni.

Međutim, ta slika “ujedinjenja” ima i svoju tamnu stranu koju javnost sve glasnije propituje.

Zločini nakon rata – tabu koji puca
Povjesničari i javnost sve otvorenije govore o zločinima koje su partizani počinili nakon završetka Drugog svjetskog rata, posebno u svibnju 1945. godine. Najpoznatiji primjer je Bleiburška tragedija i križni putovi – prisilni marševi desetaka tisuća vojnika i civila, uglavnom Hrvata, koji su se predali britanskim snagama i bili vraćeni partizanima, nakon čega su mnogi pogubljeni bez suđenja.

Procjene broja ubijenih razlikuju se, ali povjesničari spominju stotine tisuća mrtvih. Masovne grobnice pronađene su diljem Slovenije, Hrvatske i BiH – Tezno, Huda jama, Kočevski rog samo su neka od zloglasnih mjesta.

Unatoč tim činjenicama, Tito je u nekim krugovima još uvijek slavljen kao “osloboditelj” i “državnik svjetskog formata”, dok ga drugi nazivaju odgovornim za totalitarni režim, političke progone, gušenje sloboda, a osobito za poslijeratne zločine nad neistomišljenicima.

Društvo između dvije povijesti
Oba događaja – u Zagrebu i Kumrovcu – istog dana, slikovito pokazuju koliko je Hrvatska podijeljena oko pitanja svoje prošlosti. Jedni slave monarha iz doba narodnog jedinstva, a drugi bivšeg komunističkog diktatora pod čijim su režimom mnogi Hrvati stradali.

Dok jedni vide Tita kao zločinca odgovornog za represiju, drugi ga veličaju kao simbola borbe protiv fašizma. I obratno, dok neki veličaju Tomislava kao ključnu nacionalnu figuru, drugi smatraju da se previše idealizira srednjovjekovnu prošlost.

Jedan datum, dvije proslave, hrvatska i jugoslavenska.

Braniteljski.info