U ovoj duboko nadahnutoj poruci, bivša muslimanska saudi-arapska princeza dijeli svoje snažno i životno putovanje od kraljevske obitelji, osude na smrt do otkupljenja.
Rođena u bogatstvu, moći i strogoj vjerskoj tradiciji, Amira je živjela privilegiranim životom iza zidina palače. Ali sve se promijenilo nakon tajanstvenog sna i božanskog susreta s Isusom Kristom. Rastrgana između odgoja i rastućeg osjećaja istine, Amira – sada Christabel – riskirala je sve kako bi slijedila glas koji ju je pozivao na slobodu. Od tajnih čitanja Biblije do smjelog ponoćnog bijega, njezina priča je priča o hrabrosti, žrtvi i nepokolebljivoj vjeri. Danas živi novi život u Kristu, pomažući drugima da pronađu istu nadu za kojom je nekoć čeznula.
Pročitajte cijelu priču o tome kako ju je Isus pozvao imenom, dao joj novi identitet i oslobodio je. Njezino svjedočanstvo snažan je podsjetnik da nitko nije predaleko, previše skriven ili previše vezan da bi ga dosegla Njegova ljubav.
“Ime mi je princeza Amira, imam 32 godine i 12. rujna 2019. trebala sam umrijeti… osuđena sam na smrt zbog čitanja biblije u Saudijskom Arabiji, ali Isus je imao druge planove za moj život. Ovo je svjedočenje o nadnaravnom izbavljenju.
Rođena sam u saudijskoj kraljevskoj obitelji 1992. godine. kao treća kći saudijskog princa Abdullaha bin Rashida, s mojim prvim dahom, bila sam okružena nezamislivim bogatstvom i povlasticama. Nača palača u Rhyadu proteže se na 5 tisuća kvadrata s mramornim podovima uvezenim iz Italije, a lusteri su toliko skupi, da većina ljudi toliko ne zaradi tijekom cijelog života.
Imala sam vlastito krilo sa 12 soba, svaka ukrašena u najfinijoj svili i zlatu. Sluge su se brinule o svakoj mojoj potrebi, od oblačenja svako jutro do pripreme jela na posuđu od čiste svile. Ali, dopustite mi da vam kažem nešto o zlatnim kavezima,,, to su ipak kavezi.
Unatoč imanja svega što novac može kupiti, moja je duša gladovala, imala sam stotine dizajnerskih haljina, vozila, luksuzna kola što mnogi mogu samo vidjeti u časopisima, i putovala privatnim mlažnjacima na najegzotičnija odredišta.
Svake noći buljila sam u ukrašeni strop moje spavaće sobe, pitajući se ako je svo ovo što imam od života, praznina u meni je sve više rasla svakom proteklom godinom.
Moj vjerski odgoj započeo je kad sam imala 5 godina. Svako jutro, zorom, moj islamski učitelj bi stigao, učeći me kuran napamet. Provodila sam sate recitirajući stihove na arapskom, usavršavajući moj izgovor i intonaciju. S dvanaest godina memorizirala sam skoro pola Kurana, ali sve me je ovo strašilo jer nisam u sebi ništa osjećala, pitala sam se zašto sam tako odvojena od Allaha, zašto mi moje molitve izgledaju ponavljanje bez značaja?
Zašto mi je zabranjeno postavljati pitanja o mojoj vjeri? Religiozna policija je nadzirala čak i kraljevsku obitelj, imali bi iznenadne posjete da budu sigurni za održavamo pravilno islamsko ponašanje.
Svjedočila sam javnim smaknućima na gradskim trgovima, gledajući odsijecanje glava ljudima za preljub ili za otpad od vjere. Ove scene duboko su me potresle. Ali učili su me i da je propitkivanje ovakvih kazni – grijeh. Žene u našem društvu imaju manja prava od konja u našim štalama, a rečeno mi je da je to savršeni božji naum.
Kako sam više odrastala, počeo je sve veći pritisak za udaju. Roditelji su mi spremali susrete s raznim prinčevima i bogatašima raspravljajući o budućnosti kao da sam poslovna transakcija.
Osjećala sam se kao lijepi ukras vrijedan za moju krvnu lozu i pojavu, ali bezvrijedna kao ljudsko biće s mislima i snovima.
Prosci su me gledali kao kad čovjek provjerava konja na aukciji, procjenjujući moju vrijednost temeljenu na potencijalu za rasplod. Postavite sebi pitanje – jeste li se ikada osjećali potpuno samim, mada okruženim ljudima… to je bila moja svakodnevna stvarnost. Imala sam sve za svijet značajno vrijedno, ipak osjećala sam duhovnu propast, žudeći za autentičnom povezanošću na stvarnu svrhu, za istinsku ljubav koja je rasla sve više.
Tonula sam u luksuz, dok je moja duša vapila za nečim stvarnim, istinskim, za nečim što bi moglo popuniti bolnu prazninu u mom srcu. U ožujku 2018. otac me pozvao da mu se pridružim u diplomatskoj misiji u Londonu. Ovo je bilo neobično za ženu u našoj obitelji, vrlo rijetko u službenom poslu, ali trebao je žensku prisutnost za sastanke sa ženama britanskih dostojanstvenika.
Bilo mi je 20 godina i nikad nisam bila sama u stranoj zemlji, bez nadzora. Let u London bio je kao da putujem na drugi svijet. Odsjeli smo u Savoy Hotelu i po prvi puta u mom životu imala sam svoju sobu bez posluge, bez straže, da nitko nije pazio na svaki moj pokret.
Ova tišina je bila i užasavajuća i stimulativna. Te večeri kad se moj otac vratio u svoj apartman, osjetila sam se potpuno sama. Šetala sam elegantnom sobom, dodirujući pokućstvo, otvarajući ladice, kušajući slobodu koju nikad nisam poznavala. U jednoj sam uz hotelski pribor za pisanje našla malu crnu knjigu sa zlatnim slovima na kojoj je pisalo – Biblija. Srce mi se uzlupalo kad sam ju podigla, kao da sam podigla opasan eksploziv.
U Saudijskoj Arabiji posjedovati Bibliju znači ozbiljan zločin, kažnjiv zatvorom ili mogućom smrću. Nešto me je vuklo ovoj zabranjenoj knjizi kao magnet, Ruke su mi zadrhtale kad sam otvorila slučajnu stranicu.
Riječi – u početku bijaše Riječ i Riječ bijaše od Boga i Riječ bijaše Bog – činilo mi se kao da skačem sa stranice i probije mi srce poput munje. Nikada prije nisam pročitala ništa slično ovome. Jezik je bio tako različit od Kurana, tako da je osobno i intimno, govorio više o ljubavi nego od strahu, više o milosti nego o kazni. Provela sam cijelu noć čitajući, nemoćna odložiti knjigu. Kad sam došla do priče o Isusovo iscjeljenju bolesnog, nahranio gladnog, i tretiranju žena s dostojanstvom i poštovanjem, suze su mi potekle niz lice. Ovaj Isus nije u ničemu nalik na Proroka, o kojem sam učila u islamskoj školi.
On je suosjećajan, pun ljubavi, revolucionaran u postupanju s odbačenima i grešnicima. Najšokantniji trenutak bio je u poglavlju Ivan 3:16 ‘ Jer Bog je tako volio svijet da je dao svog jednog i jedinog sina, da tko god vjeruje u Njega, ne će propasti, nego imat život vječni. Osjetila sam kao da netko govori direktno mojoj duši, odgovor na pitanja koje sam nosila godinama.
Ovo nije bilo pitanje zasluživanja Božje naklonosti kroz savršeno izvođenje rituala, to je bila stvar ljubavne čistoće i bezuvjetne ljubavi.
Kad sam se vratila u Saudijsku Arabiju, znala sam da moram imati tu knjigu. Pažljivo sam maknula Bibliju iz hotelske sobe. Skrivajući je u prtljazi, na letu doma, osjećala sam se kao krijumčar zabranjene robe, što je tehnički, istina. Srce mi je ubrzano lupalo kroz svake sigurnosne provjere; sigurno je ako bi netko otkrio moju tajnu, uhitilo bi me na licu mjesta.
Na povratku u Rhyad, praznila sam moje stare islamske knjige komentara i sakrila Bibliju unutar njih.
Svake noći poslije ponoći, kad je u palači bilo tiho i posluga zaspala, vratila bih se svom skrivenom blagu unutar korica s malom baterijskom svjetiljkom, gutala sam svaku stranicu, svako poglavlje, otkrivala više o Isusovoj nevjerojatnoj ljubavi i žrtvi. Pogledaj u svoje srce baš sada, jesi li ikad otkrila nešto tako moćno, takvu životnu promjenu, da znaš da se nikada nećeš vratiti tamo, tko si bio prije i što mi se dogodilo sa svakom pročitanom stranicom.
Praznina u mojoj duši sad se popunjavala nadom, ljubavi i svrhom, koju nikad nisam zamišljala mogućom.
Dana 15. kolovoza 2019. svijet mi se srušio u jednom trenutku. Moja rođaka Fatima me došla posjetiti, kao što je običavala činiti popodnevima četvrtkom. Raspravljali smo o pripremama za vjenčanja za drugu rođaku, kad me je zapitala da joj posudim jednu od mojih islamskih knjiga za vjerske studije, bez razmišljanja sam je uputila na moju policu s knjigama, dok sam uređivala cvijeće.
Tišina koja je uslijedila bila je zaglušujuća. Kad sam se okrenula Fatima je stajala zamrznuta…držeći moje islamske knjige unutar kojih se jasno vidjela Biblija. Pogled užasa i gađenja na njenom licu, još i danas me proganja. Ruke su joj se tresle dok je buljila u zabranjenu knjigu, a onda u mene kao da je ugledala demona. “Amira” – prošaptala je, s jedva čujnim glasom – “što je ovo, molim te reci mi da nije ono što mislim”? Nisam mogla lagati, mogla sam reći da pripada jednom od sluga ili da sam to studirala da bih opovrgnula kršćanstvo, ali u tom trenutku u meni je nešto odbilo opovrći istinu koja mi je promijenila život.
To je Biblija, Fatima – rekla sam tiho i ona mi je pokazala istinu ljubavi Božje. Njeno lice je bilo blijedo kao mramor. Bacila je knjigu kao opečena i izletjela iz sobe bez riječi. Znala sam da je moj život kakav sam poznavala, završen.
Za dva sata u moje odaje je uletio moj otac sa stricem i nekoliko vjerskih savjetnika. Lice mu je bilo crveno od bijesa, s napetom vratnom venom, urlao je optužujući me: ‘Kako si mogla donijet takvu sramotu u obitelj? Kako si se mogla pokvariti takvom prljavštinom?’
Majka je stajala iza njega, sa suzama koje su tekle niz lice, stiščući ruke u očaju. dali su mi jednu šansu da spasim sebe i obiteljsku čast: ‘Spali knjigu!’ Otac je naredio: ‘Objavi javno svoje pokajanje, a mi ćemo reći da si bila privremeno posjednuta zlim duhovima. Obitelj će preživjeti ovaj skandal!’
Gledala sam bibliju koja je ležala na krevetu, sjećajući se svake pojedine riječi koju sam pročitala, svake molitve koju šaptala Isusu u tami: ‘Ne mogu poreći, što znam da je istina’ – rekla sam im – ‘Isus Krist je moj Gospodin i Spasitelj’.
Pljuska mog strica preko mog lica, je bila tako teška, da me je oborila na pod. Vlastita majka mi je okrenula leđa i izišla iz sobe bez riječi.
Vjerska policija je stigla u našu palaču prije sutona. Ovo nisu bili obični službenici, nego članovi Vijeća za promicanje vrlina i sprječavanje poroka, saudijski najstrašniji religijski izvršitelji.
Skinuli su mi haljine i obukli me u sivu zatvorsku uniformu, ovaj simbolički prijelaz bio je završen. Nisam više bila princeza Amira. Bila sam zatvorenica br. 4758. osuđena na zločin apostazije, otpadništva.
Prijevoz u pritvor je zamućen sirenama, te vičući stavili su mi crnu kapuljaču na glavu, okovali moje noge i ruke. Kad su mi konačno skinuli kapuljaču, našla sam se u određenoj ćeliji, jedva ‘dva sa dva’, zidovi su bili umrljani krvlju i suzama prethodnih zatvorenika.
Ispitivanje je započelo odmah i trajalo brutalnih 18 sati…
A sada započinje prava drama... (za one koji ne mogu pratiti titlove na engl.
SAUDIJSKA PRINCEZA – BIJEG IZ ZATVORA (poput Petra) – II. dio
VIJESTI
SAUDIJSKA PRINCEZA – BIJEG IZ ZATVORA (poput Petra) – II. dio
By Uredništvo
Poslušajte (ili pročitajte) što se dogodilo princezi Amiri od Saudijske Arabije, zbog čitanja Biblije.
Osuđena na smrt, čekajući izvršenje smrtne kazne, odsjecanjem glave, u 3:33 sata ujutro, događa mirakul, čudesna intervencija, nešto poput sv. Petra (padaju željezne negve, otvaraju se sva vrata, stražari pozaspali…)
Prenosimo drugi i šokantniji dio svjedočanstva o čudesnom oslobađanju princeze Amire iz zatvora… (desno je Svjedočanstvo princeze Amire – I. DIO)
“Ime mi je princeza Amira, imam 32 godine. Dana 12. rujna 2019. godine trebala sam umrijeti. Bila je to smrtna kazna zbog čitanja Biblije u Saudijskoj Arabiji.
Ali Isus je imao drugačiji plan za moj život.
Ovo je moje svjedočenje o nadnaravnom oslobođenju. Rođena sam u saudijskoj kraljevskoj obitelji 1992. godine.
…U sudnici, svaka riječ je padala kao malj na moje srce… sudnica je bila prepuna religijskih službenika, predstavnika Vlade i moje vlastite obitelji. Moji roditelji su sjedili u prvom redu. Majka je rukama skrivala lice, otac je zurio pravo, kao da više nisam postojala.
Kada je sudac pitao razumijem li optužbe, moj glas je odjekivao u tihoj sobi – Razumijem optužbe, ali ih ne prihvaćam kao zločin!
– Odričeš li se vjere u Isusa Krista i vračas li se istinskoj vjeri Islama – sudac je pitao, a cijela sudnica je zaustavila dah?
Čula sam prigušeni jecaj moje majke, mogla sam osjetiti težinu očekivanja koja su me pritiskala kao fizička sila. Bila je to moja konačna prilika da spasim život, vratim se obitelji i obnovim kraljevski status.
Pogledaj u vlastito srce baš sada! Bi li mogla poreći Isusa i spasiti vlastiti život? Bili mogla nazvati najveću ljubav koju si ikada upoznala – laži, mislila sam na Isusa koji je umro za moje grijehe, birajući mučenje i smrt, – napuštajući vlastito poslanje. Kako bih mogla učiniti za njega …
– Ne mogu se i ne ću odreći Isusa Krista – izjavila sam. – On je moj Gospodin i Spasitelj i radije bih umrla kao kršćanka, nego živjela u laži.
Čekić je udario kao grom – Izvršenje smrtne kazne odrubljivanjem glave, na dan 12. rujna 2019.! Sudnica je eruptirala u kaos. Ali mene je preplavio čudan mir. Premjestili su me u red za smrt u zatvor najveće sigurnosti. Moja čelija je bila čak manja od zidova koji propuštaju vlagu s kantom u kutu za nuždu. Jedino svjetlo je dolazilo s malog rešetkastog prozora iznad moje glave. Hranili su me jednim obrokom dnevno: ustajali kruh, mutna voda koja ima okus hrđe i očaja.
Zatvorski imam posjećivao me dnevno nudeći spas u zamjenu za ponovo vraćanje u islam. – Vi ste mladi i lijepi – rekao bi – mogla bi se još udati i imati djecu i živjeti punim životom. Sve što morate reći jest Shahada (izjava vjere), odreći se kršćanske ludosti.
Moja majka je obavila posljednji posjet, tri dana prije mog predviđenog smaknuća. Pala je na koljena u sobi za posjet, stežući rešetke koje su nas dijelile, preklinjući me da se spasim.
– Molim te kćeri moja – plakala je – reci samo riječ, možeš vjerovati, što god želiš u svom srcu, ali samo reci riječ i spasi život.
– Majko – rekla sam nježno – volim te više od svog vlastitog života, ali volim Isusa, čak više od tebe, ne mogu ga sada poreći! Otišla je taj dan i nikad se nije vratila. Moj otac je poručio da sam mrtva za obitelj, da moje ime više nikad neće biti izgovoreno u njihovoj kući.
U noći 12. rujna 2019. ležim na tankom madracu u svojoj čeliji, zanjući da ću se za 12 sati suočiti sa dželatovom sabljom. Napisala sam oproštajna pisma članovima obitelji iako sam znala da to ne će biti isporučeno.
Svaki izlaz sunca osjećala sam kao odbrojavanje za vječnost, a sada je konačno odbrojavanje započelo.
Spavanje je bilo nemoguće, provela sam cijelu noć u molitvi, izlijevajući moje srce Isusu, govorila mu o svojim strahovima, nadama, moju zahvalnost za vrijeme koje mi je dao da ga upoznam.
– Isuse – šaptala sam u tami – ako si stvaran i ako me stvarno voliš, kako Biblija kaže – molim te, pokaži mi. Umirem za tebe. Molim te, da znam da si sa mnom.
Točno, u 3:33 sata ujutro, sve se promijenilo. u 3:33 ujutro, moja tamna čelija se ispunila briljantnom svjetlošću, jasnijom od saudijsko sunca u podne. Mislia sam da su čuvari upalili reflektore iz nekog razloga, ali ova svjetlost je bila drugačija. Bila je topla, mirna i izgledala da dolazi odasvud odjednom.
Tada sam ga vidjela. Isus je stao ispred mene u blistavoj bijeloj haljini što je izgledalo da sjaji iznutra.
Lice mu je bilo ljubazno i puno ljubavi, s očima koje su gajile dubinu suosjećanja.
Nikad nisam to mogla zamisliti, govorio je savršenim arabskim. Glas mu je bio poput tihe grmljavine koja je rezonirala kroz cijelo moje biće.
– Dijete moje, ne boj se, ja sam s tobom!
Pala sam na koljena, preplavljena njegovom nazočnošću. Nije to bio san ili halucinacija, došli sa stresom ili strahom. Bio je ovo živi Krist, koji je stajao u ćelija osuđenika na smrt, govoreći riječi utjehe osuđenoj princezi.
– Gospode – šapnula sam – sutra će me ubiti.
– Dijete – rekao je – pružajući ruku tebi, tvoja patnja nije bila uzaludna, pripremljena je za djelo koje sam planirao, tvoje izbavljenje je blizu, a kroz svoje svjedočanstvo, mnogi će doći da upoznaju moju ljubav.
Stavio je ruku na moju glavu, a mir je preplavio moje srce kao rijeke tekućeg zlata.
– Otići ćeš iz ovog mjesta – Isus je nastavio – i ti ćeš odnijeti moju poruku narodima, potpuno vjeruj u mene.
Viđenje je trajalo minutu, ali kad je svjetlost izblijedjela a Isus nestao, sve se promijenilo, strah je nestao, zamijenjen nepokolebljivom vjerom i nadnaravnim mirom.
U sat vremena počinje se događati nemoguće.
Čula sam prepoznatljiv klik ključa na vratima moje čelije, kako se otključava, iako nijedan čuvar nije pristupio. Teška čelična vrata su se tiho otvorila na šarkama, koja su obično škripala. iskoračala sam na hodnik, očekujući da se javi alarm i dotrče čuvari, ali hodnik je bio jezivo tih.
Svaka sigurnosna kamera koju sam prošla, bila je tamna. Njihova crvena signalna lampica je bila ugašena. Središnja monitorska stanica je obično s aktivnošću zujala, bila je potpuno tiha dok sam hodala zatvorom. Otkrila sam zašto!?
Svaki od čuvara bio je u dubokom nadnaravnom snu. Sjedili su pogrbljeni na stolicala ili ležali na klupama, dišući stalno, ali potpuno nesvjesno.
Bilo je to kao razdvajanje Crvenog mora, nemoguće, ali se dogodilo baš pred mojim očima. Išla sam otključati vrata, a ona su se otvorila, s mojim dolaskom. Prošla uspavane čuvare, koji su trebali biti budni.
Duh Sveti je vodio svaki korak u to, koji hodnik treba proći, a koja područja izbjeći.
Glavni ulaz je zahtijevao kompleksan elektronički kod i biometrijsko skeniranje, ali kad sam pristpila, masivna vrata su kliknuvši se otvorila, bez aktiviranja zvučnog alarma, sigurnosnih protokola. Izišla sam na svježi zrak preskozorja u Rhyadu… Slobodna žena… tu sam trebala biti nekoliko sati prije smaknuća…
Taxi se pojavio na uglu… kao da je božanska narudžba. Vozač, ljubazan stariji čovjek nije ni pitao, kad sam tražila transport na Aerodrom Kralja Khalida. Bog je išao preda mnom i pripremao mi put.
Moj kraljevska putivnica koja je trebala biti označena u sigurnosnom sustavu, kako pripada osuđenom zatvoreniku, skenirana (i prošla) normalno na svakoj kontrolnoj točci…
Pa vas pitam, baš ja koja sam prošla nemoguće, vjerujete li da Bog priprema čudesa, danas kada sam čekirala i ukrcala se na KLM let za Amsterdam, sa suzama koje su tekle niz moje lice, ne od straha, nego neizmjerne zahvalnosti.
Kad se zrakoplov podigao sa Saudijskog tla stisla sam lice uz prozor i gledala svoju domovinu kako iščezava ispod oblaka.
Kad smo pristali u Amsterdamu 12 sati poslije, pala sam na koljena na tlu strane zemlje i zavapila suzama čiste zahvalnosti – živa sam!
Slobodna sam i Isus je održao svoje obećanje.
Carinski službenik, koji je obrađivao moj zahtjev za azil, kasnije mi je rekao da nikad nije vidio kod nikoga toliku zahvalnost, samo da može disati.
Tri mjeseca nakon mojega čudesnog bijega, stajala sam do struka duboko u bazenu za krštenje u amsterdamskoj kršćanskoj crkvi Novog života. Pastor Hendrick proveo je tjedne pripreme pripremajući me za ovaj moment, uvjerivši se da sam razumjela značaj javne objave vjere. Dok sam gledala na kongregaciju od više od dvjesta članova koji su me primili raširenih ruku, osjetila sam preplavljenje Božjom milošću.
Princezo Amira – kako je Hendrick rekao s toplim odmjehom – Prihvaćaš li Isusa Krista kao svog Gospodina i Spasitelja? Moj glas je zvonio jasno i snažno kad sam odgovorila – Da! Prihvaćam!
Kad sam uronila u vodu, dogodilo se nešto duboko… princeza Amira, žena koja je živjela u strahu i praznini, umrla je u tom momentu. Kad sam izronila dahtajući i smijući se kroz suze radosti, ponovo sam rođena kao kći Kralja nad kraljevima. Kongregacija je eruptirala u slavlju. Pjevajući himne molitve u jezicima, još nisam razumjela, ali osjećala sam u srcu, po prvi put u mom životu, doživjela sam autentičnu kršćansku zajednicu. Ovi ljudi me vole, ne zbog moje kraljevske krvne linije ili bogatstva, nego jednostavno jer sam njihova sestra u Kristu. Slobodna otvoreno obožavati, pjevati pjesme hvale, dizati ruke u molitvi bez straha, osjećala sam da dišem svježi zrak, poslije života gušenja.
Upisal sam odmah biblijski koledž, gladna učenja svega u novoj vjeri. Svaki kolegij bio je otkrivenje; sustavna teologija, crkvena povijest, biblijska egzegeza, svaki predmet otvarao je novi prozor Bozjeg karaktera i plana. Moji profesori su bili zapanjeni mojom strašću za učenjem i detaljnim pitanjima za Pismo. Studirala sam 18 sati dnevno, nadoknađujući 27 godina duhovnog gladovanja.
Bolna stvarnost mog novog života bio je potpun raskid s mojom obitelji. Moji roditelji su me službeno proglasili mrtvom, obavivši pogrebnu službu i podigavši nadgrobni spomenik s mojim imenom. Mojoj braći i sestrama bilo je zabranjeno da izgovaraju moje ime ili potvrđuju moje postojanje.
Prijetnje smrću stizale su redovno, raznim kanalima, obećavajući da će me saudijski agenti pronaći i dovršiti smaknuće koje je Isus prekinuo. Ali otkrila sam nešto prekrasno o gubitku: Kada izgubite sve za Krista, shvatite da sve što ste mislili da trebate držalo vas je podalje od istinske radosti.
Samoća je stvarna. Tuga za mojom izgubljenom obitelji je ponekad poražavajuća. Ali mir i svrha koju sam pronašla u Isusu daleko prelazi sve što sam žrtvovala. Bog je otvorio vrata za službe koje nikad nisam mogla ni zamisliti. Crkve diljem Europe pozivale su me da podijelim moje svjedočanstvo.
Svaki put kad sam stala pred kongregaciju i ispričala moju priču, gledala sam promijenjena lica jer su ljudi shvatili da moć Božja je da čuva i prenosi.
Mnogi muslimani u publici su mi pristupali poslije duhovne gladi da bi saznali više o Isusu koji je mogao spasiti saudijsku princezu od smrtne kazne. Moja služba proširila se preko govornih angažmana. Počela sam raditi s podzemnim mrežama koje su pomagale osuđenim kršćanima pobjeći iz islamskih zemalja. Koristeći moje poznavanje arapske kulture i mojih veza, osobno sam pomogla u oslobađanju 37 vjernika koji su bili suočeni sa zatvaranjem ili smrću zbog njihove vjere.
Svaki uspješan bijeg me podsjeća da me je Bog spasio, ne samo zbog mene, nego da budem njegov instrument u spasavanju drugih.
Godine 2022, Bog me blagoslovio brakom s Davidom, nizozemski, misionarom, koji je provodio godine službe na Bliskom Istoku. Naše vjenčanje bilo je proslava Božje vjernosti, kojoj su prisustvovali vjernici iz 23 zemlje.
David razumije cijenu za slijediti Krista na neprijateljskom teriroriju i zajedno nastavljamo posao na koji nas je Bog pozvao. Baš sada gdje god prebirete ovo svjedočenje, Isus poziva vaše ime. Mozda ne traži od vas rizik života, ali od vas traži da sve okrenete k Njemu.
Pitanje koje trebate odgovoriti jest jednostavno ali duboko: Koliko ti Isus vrijedi? Vrijedi li On da iziđeš iz svoje zone udobnosti? Vrijedi li On tvoje reputacije? Vrijedi li On tvoj cijeli život?
Svaki dah koji imam je čudesan. Svaki izlazak sunca je Božji dar. Nikad ne podcijenite snagu našeg Spasitelja! Ako je Bog mogao spasiti arabsku princezu od smrtne kazne, on može upravljati nemogućim situacijama s kojima se suočavate danas.
Isus i danas izvodi čudesa, a i ti bi mogao biti slijedeći…
Saudijska ex. princeza Amira
Croativ.net