Danas se navršava punih 7/sedam godina od smrti Generala HVO-a i HV-e Slobodana Praljka koji je izabravši smrt suicidom ponizio međunarodni Haški tribunal, sve suce tog suda kao i cijelu međunarodnu zajednicu koja ga je osudila i prije izricanja te presude.

Premda je njegov čin suprotan Božjem zakonu koji zabranjuje svakom čovjeku ovog svijeta dizanje ruke na sebe taj čin treba sagledati s aspekta ne kukavičluka već iznimne hrabrosti jednog vrhunskog intelektualca, najviše ljudske ,karakterne i moralne vertikale koji premda je trebao izići na slobodu u vrlo kratkom roku nakon izricanja presude radije izabrao smrt jer nije mogao podnijeti etiketu pravomoćno osuđenog ratnog zločinca s kojom etiketom će sva njegova uža i daljnja rodbina zauvijek živjeti, kao i njegovi bojovnici kojima je zapovijedao po mnogim ratnim terenima uvažavajući onu sintagmu kako je između generala i njegove vojske znak jednakosti , zapravo znak jednakosti s cijelim njegovim narodom.

On je radije izabrao časnu smrt izgovarajući one čuvene i zauvijek urezane riječi u naša srca i duše kao i u prljave duše kreatora njegove osude a one su: “Slobodan Praljak nije ratni zločinac. S prijezirom odbacujem vašu presudu!“

Te će njegove riječi kao Damaklov mač visjeti nad glavama onih koji su ga odveli u smrt sve do njihove smrti jer on nije nikada bio ratni zločinac i što će vrijeme kad-tad demantirati.

Mnogi od nas su se pitali postoji li ikakav redovan ili izvanredan pravni lijek koji bi mogao osporiti nepravednu presudu prema jednom nevino osuđenom čovjeku koji se kao anđeo popeo na nebo i kojemu će milosrdni nebeski Otac nadamo se biti iznimno milostiv u njegovoj slabosti, te smo tragom takvih pitanja proučili sve pravne mogućnosti osporavanja takve presude a one su:

-U pravilu, nakon što presuda postane pravomoćna, mogućnosti za osporavanje su vrlo ograničene. Međutim, u nekim slučajevima, određeni pravni mehanizmi mogu postojati:
Zahtjev za reviziju presude: Prema pravilima ICTY-a (i njegovog nasljednika, Mehanizma za međunarodne kaznene sudove – MICT), moguće je tražiti reviziju presude ako se pojave nove činjenice koje nisu bile dostupne u vrijeme suđenja, a koje bi mogle bitno utjecati na presudu. Takav zahtjev mora biti podnesen od strane osuđene osobe ili njezinih pravnih zastupnika, što u slučaju Praljka nije moguće s obzirom na njegovu smrt.
Posthumna revizija: Iako rijetka, moguća je inicijativa od strane obitelji ili pravnih zastupnika da zatraže posthumnu reviziju presude, ali to ovisi o pravnom okviru suda. MICT nije izričito predvidio takvu praksu, iako su teorijski mogući argumenti ako se pojave dokazi koji osporavaju ključne aspekte presude.
Političke ili povijesne inicijative: Osim pravnih mehanizama, moguće je pokretanje političkih ili povijesnih rasprava o presudi putem drugih institucija, ali to ne mijenja formalno-pravni status presude.
Zaključak
Praljkova presuda je pravomoćna i vezana za međunarodno pravo, gdje su mogućnosti za osporavanje izuzetno ograničene. Smrt osuđene osobe dodatno komplicira potencijalne pravne korake. Obitelj, pravni zastupnici ili zainteresirane strane mogli bi teoretski tražiti reviziju ako se pojave nove činjenice, ali uspješnost takvih inicijativa bila bi vrlo neizvjesna.

Upravo u ovim gore navedenim inicijativama leže određene mogućnosti osporavanja njegove presude, koju u prvom redu na sebe treba preuzeti RH preko svojih zakonodavnih, izvršnih i sudskih instanci, odvjetnička društva, civilne i braniteljske udruge, Hrvati iz BIH i inozemstva na isti ili sličan način, te vršiti diplomatske pritiske ne Međunarodni Haški tribunal kako bi ta rasprava započela i koja bi u što ne sumnjamo nimalo bila završena posthumno oslobađajućom presudom za Generala Slobodana Praljka kao i za sve druge nevino optužene i osuđene Generale HVO-a i HV-e u postupcima pred tim sudom što je jedina istinska pravda za Hrvate u RH, u BiH i za sve one koji vjeruju kako je hrvatski narod u Domovinskom ratu tek branio svoja vjekovna ognjišta bez namjere osvajanja ili svojatanja tuđih.

“Svi mi dugujemo i “šestorki”, a posebno generalu Praljku istinu. On se nije mogao pomiriti i nije htio pristati da i jedan dan bude ratni zločinac. Jer to nije ni bio. I Bošnjaci to vrlo dobro znaju i trebali bi mu biti zahvalni na mnogočemu.”, istaknuo je u nedavnom razgovoru sa Zoranom Krešićem za Večernji list HDZ-ov saborski zastupnik Miroslav Tuđman.

U skoro pokretanje odgovarajućih pravnih postupaka osporavanja takvih presuda mi čvrsto vjerujemo jer Bog je uz nas uvijek. I kad rastemo i kad padamo.

Vlado Marušić/Braniteljski portal.ba