U svezi najavljenog tzv.“mirnog okupljanja-klanjanja“ u Širokom Brijegu svoj osvrt je dao i Pero Barbarić Pepi umirovljeni zapovjednik postrojbe HVO-a „Gavran 2 iz Čitluka i Predsjednik HKDU Hrast čije je priopćenje obiluje nizom konstatacija s kojima se ogroman odnosno najveći broj istinskih Branitelja, domoljuba, Katolika Hrvata ne slaže a koje priopćenje je naslovio s:”Obavještajni igrokaz oko klanjanja u Širokom Brijegu” i gdje je s naslovom potpuno pogodio temu, no nešto drugo nije o čemu ćemo u nastavku ovog teksta.

Između ostalog on je naveo slijedeće:

„Pa u čemu je problem da je osoba zaista i klanjala Bogu na javnoj površini u Širokom Brijegu?
Ja sam Hrvat i katolik iz Hercegovine i zašto bi meni smetalo ako neki pravoslavni vjernik ili vjernik muslimanske vjeroispovijesti se klanja (daje čast) Bogu na javnoj površini bilo gdje u BiH ili zašto bi nekom smetalo ako se katolici okupe svakog prvog u mjesecu i na javnom mjestu mole krunicu?

A, i mi Hrvati, sjetimo se nedavno pothvata Josipa koji je prepješačio sa molitvom i križem cijelu BiH i nigdje ga nitko nije napao niti loše dočekao…
Znajmo razlikovati i mi prave vjernike od duhovnih hipika.

A Vi g. Musa ako zaista želite doći u Hercegovinu sa duhom mira, dođite slobodno pred moju kuću u Donju Blatnicu ( Brotnjo..) i klanjajte se Bogu, ja Vam jamčim da Vas nitko neće ometati niti će to za mene biti uvreda…
Također Vas molim da se ne koristite vjerom kao instrumentom za širenje nepovjerenja i mržnje između naših naroda.“

Na njegovo pitanje:“Pa u čemu je problem da je osoba zaista i klanjala Bogu na javnoj površini u Širokom Brijegu?“ dat ću mu ja odgovor:

Problem u klanjanju u Širokom Brijeg proistječe iz činjenice kako je Široki Brijeg sredina koja je 100% Hrvatska i katolička, u kojoj ne postoji nikakva džamija niti mjesto predviđeno za vjerske aktivnosti Muslimana niti će ikada postojati dok je ijedan Hrvat katolik živ a sve iz razloga što je ovo sveto hrvatsko i katoličko tlo natopljeno krvlju onih koji su branili i prolijevali svoju krv za to tlo, upravo od onih koji žele vršiti to tzv.“klanjanje“na tom svetom tlu u Domovinskom ratu kako bi na mala vrata ušli i legalizirali to tzv“klanjanje“ u Širokom Brijegu i na svim mjestima u kojima Hrvati imaju apsolutnu većinu.

A Pepi jako dobro zna i to mnogo više od dosta ljudi kako je sotona perfidan i lukav i upravo sve radi kako bi malo vjerni i lakovjerni ljudi prihvatili nešto što nikada nije bilo normalno kao normalno, ta sjetimo se samo kako su u početku gay parade i sklapanje tzv“isto spolnih“zajednica a nikako brakova jer je brak sveto ime, zajednica muškarca i žene i nikako drugačije, ime koje se ne može mijenjati, bili oštro osuđeni i napadani od katolika i muslimana da bi danas te protu Božje i protuprirodne aktivnosti u svijetu pa i u BiH postale normalne i praktično više nema organiziranih protu demonstracija i protesta protiv održavanja istih.

Upravo zbog toga ukoliko bi postalo normalno tzv.“klanjanje“ tih Muslimana na svetim hrvatskim tlima mi svi postajemo isti poput dekadentnog i olinjalog zapada u kojemu se ne zna tko koga, kada, gdje i na koji način, a crkve i mjesta u kojima se moli Bog će postati uzgredna stanica za one koji su do jučer slavili i hvalili Boga , kao što će mnogim ljudima brak postati usputna stanica ka novoj, svježijoj, mlađoj i pohotnijoj stanici, na kojima ih čekaju druge žene pa čak psi, mačke, i ostali kućni ljubimci kao nadomjestak njihovoj potrazi za ljubavlju.

Ja tako ne želim i ne mogu živjeti.

Nikada neću prihvatiti da netko u ime nekoga, dolazi u moj Široki Brijeg, na moje sveto tlo, skrnavi ga, obeščašćuje svojim tzv.“klanjanjem“ jer nema i nikada neće imati čiste namjere u tom činjenju ukoliko to radi na javnoj površini.

Međutim ukoliko su iskrene i časne namjere takvih ljudi pa oni žele vršiti taj muslimanski obred klanjanja a zateknu se u mjestima u kojima Hrvati čine apsolutnu većinu neka izvole i odu negdje na osamljeno mjesto, šumu, na neki proplanak, udolinu, pa čak i WC, bilo gdje vodeći pri tome strogo računa kako ih nitko ne bi spazio u tom obredu jer time remete vjerske , nacionalne, običajne i kulturne osjećaje domicilnog pučanstva .

Ja kao Hrvat i katolik sam u dosta navrata u područjima u kojima su Muslimani imali apsolutnu većinu prolazio imajući potrebu pomoliti se i potiho u srcu molio molitvu krunice ili druge molitve a nikada na njihovom javnom mjestu niti ću to ikada učiniti dok sam živ jer nisam želio remetiti njihove vjerske i nacionalne osjećaje.

Ukoliko bi se svi ljudi iz BiH neovisno na vjersku ili nacionalnu pripadnost ponašali tako čvrsto vjerujem kako bi među svim narodima u BiH zauvijek vladao mir.

Što se tiče Pepijeve konstatacije kako je katolički aktivist Josip Jelinić iz Ljubuškog prošao BiH u dužini 1000 km noseći na svojim leđima drveni križ a da ga pri tome nitko nije dirao praveći paralelu između njega i Sanina Muse ta je paralela također neprimjerena i ne dobronamjerna a evo zašto:

Križ-raspelo koje je Josip Jelinić nosio na svojim leđima je simbol koji je davno prevazišao isključivo vjerski simbol te je on ponad svega simbol ljubavi za sve ljude ovog svijeta, pa ga u svojim Javnim ustanovama i svim drugim mjestima imaju sve vodeće države svijeta pa čak i one manje države te je uspoređivanje tog simbola ljubavi s tzv“klanjanjem „u Širokom Brijegu i suviše nisko i neusporedivo u svakom pogledu.

Josip Jelinić je na svojim leđima nosio raspelo koje ponad svega simbolizira ljubav među svim ljudima ovog svijeta

Isto tako Josip Jelinić je nosio križ kroz sva mjesta u BiH a koliko je meni poznato on je molio katoličke molitve na za to predviđenim mjestima i s njim su uvijek molili oni koji su znali moliti kao on, dok oni koji nisu znali moliti imali su mogućnost ne biti s njim tada ili šutjeti.

Isto tako ne treba zaboraviti napomenuti kako su Josipu Jeliniću to raspelo Sina Božjega pomogli nositi pripadnici muslimanske i srpske vjeroispovijesti što je za svaku pohvalu, jer je njegova misija pomirbe među svim narodima u BiH naišla na plodno tlo upravo zbog tog raspela.

Međutim osnovna značajka raspela Sina Božjega je u tome što nikakav vjerski simbol Muslimana u BiH ili svijetu je neusporediv s tim simbolom što zna svaki čovjek ovog svijeta koji će na koncu prigeti svoja koljena Njemu i prihvatiti Evanđelju ili Riječ Božju, koja u prijevodu znači Istinu iznad koje nema druge istine.

Na koncu Pepi navodi kako on poziva Sanina Musu pred svoju kuću u Blatnici u Čitluku kako bi klanjao ukoliko ne koristi svoju vjeru kao instrument za širenje nepovjerenja i mržnje između naših naroda što je Pepijevo pravo na njegovom privatnom vlasništvu, ali opet ukoliko to klanjanje pred njegovom kućom ne bi „uzbudilo duhove“ i povrijedilo vjerske, nacionalne, običajne i kulturne osjećaje njegovih susjeda, međutim uvjeren sam kako bi se dogodilo upravo to pa mu to nikako ne bih preporučio iako je tlo pred njegovom kućom njegovo privatno vlasništvo.

Međutim ako bi taj Sanin Musa ili netko sličan njemu klanjao na cesti, odnosno Javnoj površini ispred Pepijeve kuće ili bilo gdje, gdje Hrvati imaju apsolutnu ili relativnu većinu odgovorno tvrdim kako bih ga ja ukoliko bih u to vrijeme tuda naišao pješice ili s automobilom miroljubivo podigao i rekao mu da to ne čini tu jer vrijeđa moje vjerske, nacionalne, običajne i kulturne osjećaje, nakon čega bih ga zamolio ga da ide odatle.

Za to sam spreman i proliti svoju krv ukoliko bi to bilo potrebito jer želim naše hrvatsko sveto katoličko tlo zaštiti od onih koji ga žele oskrnaviti svojim klanjanjem koje nije produkt istinske vjere već provokacije koja želi zlo.

Tako mi Bog pomogao!

Kako bi se spriječilo to zlo potrebito je da svaki Hrvat koji se osjeća još uvijek kao istinski Hrvat i Katolik ne da tom zlu puštati korijenje na našem svetom hrvatskom i katoličkom tlu jer će postati dionikom onog novog „normalnog“koje se protiv Bogu i Njegovim zakonima a koje se poput najgore bolesti uvlači pod kožu svima onima koji to tzv“klanjanje“ na svetom hrvatskom, katoličkom tlu između ostalog prihvaćaju kao normalnu pojavu.

Vlado Marušić/Braniteljski portal.ba