S obzirom kako RH kao završni datum završetka Domovinskog rata u BiH priznaje dan 23.12.1996.godine, koji datum je krajnji datum do kojeg pripadnici HVO-a mogu ostvariti svoja zakonska prava u RH tragom te informacije potrudili smo se pronaći odgovor a odgovor na to pitanje leži u različitim pravnim, političkim i administrativnim tumačenjima završetka rata u BiH i statusa pripadnika HVO-a. Evo pojašnjenja:
- Formalni završetak rata u BiH je utvrđen na dan 23.12.1995.godine i to je dan kada je na snagu stupio Daytonski mirovni sporazum (nakon što su ga sve strane potpisale u Parizu 14.12.1995.). To se smatra službenim završetkom rata.
22.04.1996. godine je Predsjedništvo BiH donijelo odluku o prestanku ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti, što je imalo i ustavno-pravne posljedice na unutarnji pravni poredak BiH.
- Zašto se navodi dan 23.12.1996.?
U pojedinim zakonima u FBiH i županijama u RH stoji da je 23.12.1996.godine zadnji dan do kojeg se priznaju prava braniteljima HVO-a. Razlozi su:
Pravna sigurnost i obuhvat svih branitelja.
Nakon Daytona, još dugo su postojale oružane formacije, minska polja, incidenti, te su mnogi vojnici i pripadnici HVO-a bili formalno u statusu vojnika iako nije bilo otvorenih borbi.
Usklađivanje s odlukama RH .
Hrvatska je kao matična država HVO-a, u svojim zakonima (npr. Zakon o pravima hrvatskih branitelja) propisala 23.12.1996. kao krajnji datum do kojeg se priznaje sudjelovanje pripadnicima HVO-a. BiH i županije su to prihvatile radi jedinstvene primjene.
Proces demobilizacije i ukidanja vojnih obveza.
Pripadnici HVO-a (kao i ARBiH i VRS) nisu odmah 1995./1996. raspušteni, nego je proces demobilizacije i ukidanja formalnog vojnog statusa trajao sve do kraja 1996. godine.
Međunarodni faktor .
SFOR i druge međunarodne snage službeno su do kraja 1996. imale mandat nad implementacijom mira u BiH, a vojne evidencije (posebno HVO-a) zatvarane su tek krajem 1996.
- Razlika između „završetka rata“, „prestanak ratne opasnosti“ i „krajnjeg datuma prava“
Završetak rata (23.12.1995.) je utvrđen kao povijesna i međunarodno-pravna činjenica.
Prestanak neposredne ratne opasnosti (22.04.1996.) znači kako su unutarnji akt BiH označili kako više nema prijetnje oružanog sukoba.
Krajnji datum prava (23.12.1996.) je utvrđen kao krajnji administrativno-propisani rok do kojega branitelji HVO-a mogu ostvarivati status i prava, bez obzira što su ratna djelovanja formalno završila godinu dana ranije.
Ukratko:
Datum 23.12.1996. nije datum završetka rata, nego datum do kojega je zakonodavac produžio priznavanje statusa pripadnicima HVO-a (i u FBiH i u RH), zbog demobilizacije, pravne sigurnosti i jedinstvenog tretmana branitelja.
Ove informacije smo dobili proučavajući vojne spise nakon završetka Domovinskog rata u BiH, kao i mnoge zakone o pravima branitelja i članova njihovih obitelji u FBiH kao i mnoge zakone o dopunskim pravima branitelja u hrvatskim županijama.
No, možemo li biti u potpunosti zadovoljni s tim odgovorima u ovom tekstu drugo je pitanje, te ćemo s našeg aspekta promotriti te odgovore pa pođimo redom:
1.Na dan potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma(23.12.1995.godine) Armija BiH je brojila 229 000 pripadnika, dok je HVO-a brojio 37 000 pripadnika što je ukupno 266 000 pripadniha orućanih snaga FBiH a to su sve podaci sadržani u vojnim dokumentima označeni kao:VOJNA TAJNA-STROGO POVJERLJIVO iz tog perioda koje u svom posjedu imaju URB HVO-a ŽZH i UZB Ljubuški.
2.S obzirom kako Domovinski rat teoretski i praktično nije mogao prestati na dan 23.12.1995.godine jer je još bilo sporadičnih sukoba manjeg intenziteta kao neposredni prestanak ratne opasnosti uzet je dan 22.04.1996.godine.
3.Danas se u tzv“Objavi Jedinstvenog registra branitelja navodi cifra od 585 000 pripadnika oružanih snaga.
4.Razlika između današnje cifre pripadnika oružanih snaga FBiH od 585 000 i cifre po završetku Domovinskog rata u BiH od 23.12.1995.godine je 319 000 pripadnika oružanih snaga.
5.Iz ovoga se dade zaključiti kako je ta razlika od 319 000 pripadnika oružanih snaga u FBiH nastala nakon potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma u BiH 23.12.1995.godine.
6.Isto tako iz ovoga se dade zaključiti kako nitko od onih pripadnika oružanih snaga na dan Daytonskog mirovnog sporazuma do dana današnjega nije umro ili izvršio suicid, kao i članovi uže obitelji poginulog branitelja koji su konzumirali prava tog branitelja jer smrću i tih članova obitelji ta prava prestaju.
Imajući u vidu kako mnoge istinske razvojačene Branitelje u FBiH bole te frizirane, izvještačene cifre tzv“branitelja“ koji su se namnožili nakon Daytonskog mirovnog sporazuma ovdje ćemo pokušati objasniti neke činjenice vezane i za to.
Ukoliko je službeno Domovinski rat u BiH prestao potpisivanjem Daytonskog mirovnog sporazuma (23.12.1995.godine) a prestanak ratne opasnosti na dan 22.04.1996.godine tim se datumom morao prestati koristiti naziv Branitelj, jer branitelje je osoba koja nešto brani protiv nekoga.
A istinski Branitelji su branili suverenitet i opstojnost države BiH i RH u Domovinskom obrambenom oslobodilačkom ratu protiv agresora na njihova vjekovna područja.
Sad se postavlja pitanje tko su u stvari agresori a tko Branitelji?
U početku Domovinskog rata agresori na BiH su bile srpsko-četničke snage potpomognute tzv“JNA“ kojima su se u početku tog rata suprotstavile snage HVO-a da bi se kasnije formirala i tzv“Armija BiH“ koja je također branila neka područja BiH od tog agresora.
Kad se ta tzv“Armija BiH“ osokolila nekim uspjesima u BiH i to upravo dok je RH smjestila preko
500 000 njihovih izbjeglica Muslimana po svojim otocima, Jadranskoj obali i gradovima diljem RH, dok ih je još barem toliko potražilo spas u trećim državama ta ista tzv“Armija BiH“ je izvršila agresiju na mnoga hrvatska područja čineći grozomorne zločine nad hrvatskim vojnicima i civilima.
Znači u ovom slučaju je od strane te tzv“Armije BiH“ izvršena agresija na Hrvate i njihova vjekovna ognjišta, dok nigdje nije zabilježeno kako su Hrvati iz vršili agresiju na tuđa područja s namjerom otimanja tih područja premda su neka tuđa područja i uspjeli zauzeti u tom ratu ali su ih nakon Domovinskog rata izgubili za zelenim stolom.
Znači bez obzira na formulaciju branitelja ili agresora istinski Branitelji(„tzv Armije BiH“ i HVO-a) su mogli nastati samo do dana prestanka neposredne ratne opasnosti na dan 22.04.1996.godine a poslije tog datuma tamo do 23.12.1996.godine se nitko nije smio nazvati braniteljem već pripadnikom civilne zaštite ili radne obveze.
No, imajući u vidu kako je BiH u svemu nakarada od države, apsurdistan , šugava zemlja, banana država, međunarodni protektorat, u tzv“Jedinstveni registar branitelja“ od njih 585 000 su upali mnogi i to upravo nakon prestanka neposredne ratne opasnosti u BiH na dan 22.04.1996.godine a oni su stalno i sigurno biračko tijelo vladajućih stranaka u BiH SDA i HDZ BiH.
I ne samo što su njihovo biračko tijelo mnogi od njih imaju i direktne koristi od Domovinskog rata jer su korisnici iz BIZ-a(braniteljsko-invalidske zaštite),dok mnogi istinski razvojačeni Branitelji nemaju nikakvih prava iz tog rata u kojemu su lili svoju krv, znoj i suze.
Stoga je jedino rješenje za ove tzv“branitelje“ iz tzv“Jedinstvenog registra branitelja“ koji je našao svoje mjesto u Zakonu o pravima razvojačenih branitelja u FBiH iz 2018.godine izvršiti čistku na način kojim će se donijeti Zakon o Jedinstvenom registru Branitelja u kojemu će se odrediti točna definicija tko je Branitelj, od kada do kada, odvojiti borbeni od neborbenog sektora, javno objaviti imena svih korisnika iz BIZ-a(Braniteljsko-invalidske zaštite),i tek tada će se znati tko je kosio a tko vodu nosio.
Sve dotle manipulirati će se brojem istinskih razvojačenih Branitelja a davati naknade stotinama tisuća, ratnih dezertera ratnih profitera, uhljeba, tajnica, „sekretarica“, podrumskih štakora, lažnih odlikovanih, nečasnih udovica iz Domovinskog rata, lažnih RVI-a, te svih onih koji od Domovinskog rata jako lagodno i ugodno žive preko 30/trideset godina, dok istinski razvojačeni Branitelji žive i umiru u oskudici.
Ovakvo stanje nitko ne može izmijeniti već istinski razvojačeni Branitelji jedinim poznatim demokratskim metodama na parlamentarnim izborima ukoliko svi do jednoga zajedno sa svojim članovima obitelji, prijateljima, rodbinom i poznanicima ne reknu zajedno:“DOSTA VAS JE VIŠE!“jer niti jedna stranka u FBiH koja je participirala u vlasti ovo pitanje nije riješila do sada jer rješavanjem ovih braniteljskih pitanja bila bi zauvijek zapečaćena i riješena sudbina na političkoj sceni takvih stranaka a poglavito SDA i HDZ BiH koji su označeni kao najveći neprijatelji istinskih razvojačenih Branitelja u FBiH.
URB HVO-a ŽZH/Braniteljski portal.ba.