Palac dolje Biliću i stručnom stožeru. Sramotno!
—
Jakov Sedlar
“Ivica Račan bio bi sretan!
Palac dolje Slavenu Biliću i njegovim suradnicima!
Sredinom 2001. godine pričao je (i ne samo meni) Vlatko Marković, tadašnji predsjednik Hrvatskoga nogometnog saveza, da ga je, nakon što je postao predsjednik Vlade, Ivica Račan pozvao na sastanak te ga je tom prigodom upitao: “Moraju li hrvatski nogometaši i stručno vodstvo držati ruku na srcu dok, prije utakmice, svira “Lijepa naša”? Marković mu je odgovorio: “Dok sam ja predsjednik, drugačije neće biti! Ta ruka je izraz ljubavi prema Hrvatskoj!”
Tako je bilo sve do večeras. Do Praga gdje je igrana utakmica Češka-Hrvatska.
Sinoć je prvi put neki trener i njegov stručni stožer bio drugačiji od ekipe koju vodi!
Mnogi su me večeras zvali pitajući što mislim o činjenici da izbornik Bilić i ekipa njegovih pomoćnika nije imala ruku na srcu tijekom izvedbe hrvatske nacionalne himne.
Igrači na terenu drżali su ruku na srcu.
Moram priznati da se ne sjećam neke utakmice bilo koje državne reprezentacije gdje bi se trener i njegov štab razlikovao u ovome bitnom detalju od ekipe koju vode. Čak i Islandjanin Sigurdson, trener hrvatskih rukometaša, drži ruku na srcu tijekom sviranja himne. Ne zbog podrške bilo kojoj stranci, nego zbog poštovanja prema Hrvatskoj koju vodi.
Što misliti o ovome potezu Bilića i njegovih pomoćnika?
U najmanji ruku: razočaravajuće!
Ruka na srcu dok svira himna nije stranačka stvar, to je stvar ponosa i ljubavi, pripadnosti. Neki od ljudi koji su me zvali rekli su da su odmah ugasili tv i da, dok Bilić bude trener, ne žele gledati Hrvatsku!
Tužno, rekao bih, jer ruka na srcu zaista je simbol ljubavi prema svojoj državi, ponos što si dobio priliku da je predstavljaš, tradicija koju je besmisleno prekidati. I kakvo je to zajedništvo u kojemu su trener i njegov stožer drugačiji od ekipe? Što igrači , koji su u svakom smislu neovisni o bilo kome, misle o činu svoga trenera?
U svakom smislu, Biliću za ovu gestu – palac dolje! Razočarao je ogroman broj ljubitelja hrvatske nogometne vrste, toga velikog , možda i najvećeg nacionalnog ponosa.
Definitivno bi, da je živ, Ivica Račan bio sretan!”
Arna Šebalj/informativna web stranica