Piše: Vlado Marušić

Ovih dana svi smo svjedoci, a sve zahvaljujući objavama na društvenim mrežama, kako pojedini visoki dužnosnici iz RS-a i FBiH, počev od onog državnog ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH Staše Košarca, ministra obrane Zukana Heleza, predsjednika SNSD-a Milorada Dodika, Željke Cvijanović, člana Predsjedništva BiH, dijele novce šakom i kapom pred ove izbore, raznoraznim udrugama, pravnim osobama, umirovljenicima, od čega nisu zasigurno izuzeti, a ni imuni, ostali dužnosnici iz hrvatskog i muslimansko-bošnjačkog naroda, koji se, za razliku od ovih prvih, ne hvale tim „donacijama“.

No, ovdje je meni kao autoru ovih redaka puno važnije i značajnije čije to novce oni dijele, kome i zašto, jer su u pitanju stotine tisuća KM koje su neki od njih znali podijeliti za jedan dan?

Svi znaju kako oni ne dijele svoje novce, već novce svih nas, kojima oni raspolažu i upravljaju, iz čega proizlazi kako novca ima, samo što se nalazi u pogrešnim i lopovskim rukama.

A kada novac naroda postane sredstvo za kupovanje naklonosti naroda, tada novac više nije pomoć , tada postaje oružje. Oružje kojim se udara upravo po onima koji od tog istog novca najviše ovise.

Kao drugo, oni te novce dijele onim kategorijama pučanstva od kojih imaju određene koristi, a ta najnovija „korist“ je očekivanje kako će svi ti kojima oni udijele te novce za njih glasovati na ovim Općim izborima, zakazanim za dan 04. listopada 2026. godine, jer više nisu sigurni kako će ostati na vlasti, jer ne mogu varati, trpati rukama i nogama glasačke listiće umrlih, nestalih i osoba iz inozemstva u glasačke kutije, a sve zbog uvođenja novih izbornih tehnologija koje će na ovim izborima zacijelo zaustaviti onakve krađe glasova.

Jer, kada čovjeku pred izbore daju ono što mu godinama nisu davali, valja se zapitati: daju li mu iz milosrđa ili iz interesa? Pomažu li čovjeku ili kupuju njegovu šutnju, njegovu zahvalnost i, naposljetku, njegov glas?

No, bez obzira na njih i njihove lopovluke, uvijek i svugdje ovdje se postavlja i pitanje morala onih koji uzimaju novce koje im ovi lopovi iz vrha politike dijele.

Postoje, naime, ljudi koji nikada ni pod koju cijenu ne bi uzeli prljavi novac iz još prljavijih ruku onih koji nam piju krv svih ovih 31 godinu iza Domovinskog rata, neovisno jesu li oni političari iz reda srpskog, hrvatskog ili muslimansko-bošnjačkog naroda, a takvih je podosta.

Jer nije svaki novac vrijedan onoliko koliko piše na novčanici. Postoji novac koji čovjeku napuni džepove, ali mu isprazni obraz. A obraz se, kada se jednom proda, teško ponovno kupuje.

Postoje pokvareni mućci među ljudima koji dolaze s političke strane, koji nađu iste takve mućke koji dolaze sa strane običnih ljudi.

Tikva uvijek nađe čep.

Iz svega ovoga proizlazi kako se ovaj narod iz BiH, bez obzira na naciju, vjersku, političku ili bilo koju drugu pripadnost, poput onog Izraelskog koji je zbog svoje nevjere lutao egipatskim pustinjama preko 40 godina, nalazi pred istim takvim izazovom dugim 40 godina. 40 godina koliko je potrebno kako bi jedan cijeli naraštaj minuo, odnosno nestao.

Ovaj narod iz BiH već luta zbog svoje nevjere punu 31 godinu, a hoće li se on spasiti prije navedenih 40 godina veliko je pitanje, jer mu je nevjera velika. Ne vjeruje onima koji vjeruju kako ih mogu spasiti, već se okreću onima koji ih za proklete Judine škude guraju još dublje u mutnu vodu i kaljužu u kojoj se valjamo evo preko 31 godinu.

Možda je zato danas važnije nego ikada prije postaviti samo jedno pitanje: koliko još dugo možemo prodavati vlastitu budućnost za nekoliko stotina maraka?

Narod koji svoju slobodu mijenja za novac pred izbore ne dobiva dar , on dobiva račun koji će platiti nakon izbora. A taj račun najčešće plaćaju njegova djeca, njegovi umirovljenici, njegovi branitelji i svi oni koji od ove zemlje još uvijek nisu odustali.

Zato neka svatko prije nego što pruži ruku prema ponuđenom novcu dobro pogleda tko mu ga pruža i što za taj novac očekuje zauzvrat. Jer glas vrijedi više od bilo koje novčanice. Glas je čovjekovo pravo, njegova savjest i njegova odluka o vlastitoj budućnosti.

I na kraju, možda će upravo od toga hoće li ovaj narod ponovno vjerovati novcu ili vlastitoj savjesti ovisiti hoće li se konačno izvući iz ove mutne vode u kojoj se već desetljećima davimo.

Vlado Marušić/Braniteljski portal.ba