Rat ne bira ni vrijeme, ni mjesto. Vrijeme i mjesto biraju ljudi s one strane svijesti. Zapravo ljudi koji nemaju svijesti a pogotovo savjesti, jer da je kojim slučajem imaju znali bi unaprijed kako niti u jednom ratu nema pobjednika. U ratu sudjeluju ljudi, dok se dobar dio njih ne može nazvati ljudima već zvijerima kojima je ubijanje posao kao i svaki drugi.
Obični narod ionako nitko ništa ne pita premda taj isti narod u svim ratovima najviše strada. Rat ne pita tko je mlad, tko je star, tko ima snove, a tko bol. Kad dođe, sa sobom donosi tišinu koja vrišti, miris dima umjesto cvijeća, i pogled djece koji prerano postaju ozbiljna.
Netko davno reče kako smo „u ratu svi gubitnici“ i to je istina. Jer što vrijede zastave, osvojena područja, ako meni nema mojih najmilijih, govorim u svoje ali i u ime onih koji su ratovali, i tom ratu pobijedili a izgubili svoje najmilije i sve ono što su cijeli život stjecali.
Pogledajmo scene iz pojasa Gaze, prije kod nas Vukovara, Gospića, Siska, Dubrovnika, Srebrenice, Sarajeva, Mostara. Uvijek ista uplakana dječja lica koja nekoga traže, koja nekuda-nikuda gledaju ali ne vide ništa doli prašine, dima i ruševina.
Ni jedan rat nije dobar, jer nijedna pobjeda ne može nadomjestiti izgubljeni život. Nijedna granica nacrtana krvlju ne vrijedi suze majke koja više nema koga zagrliti. Ni jedan rat ne donosi istinsku pravdu, samo gomilu rana koje generacije nose u tišini, kao nevidljive ožiljke.
Govore kako rat rađa junake ,ali zaboravljaju da junaci najčešće ne žele biti heroji. Oni samo žele živjeti, voljeti, raditi, biti nečiji brat, prijatelj ili susjed. I baš zbog toga ,jer guta upravo one koji najviše vole , pa stoga rat nikada ne može biti dobar.
Mir je tiši, ali govori više. U miru gradimo škole umjesto rovova, mostove umjesto zidova. U miru djeca crtaju sunce, a ne tenkove. Mir je svakodnevica koju često uzimamo zdravo za gotovo , dok ne nestane.
Zato, kad kažemo “Ni jedan rat nije dobar”, ne govorimo to samo kao poruku prošlosti, već kao zavjet budućnosti. Da ne zaboravimo. Da čuvamo ono što je dragocjeno. I da nikad više ne pustimo da mržnja govori oružjem.
Povijesno gledano sve ovakve riječi napisane o miru koje su našle svoje izvorište u Svetom Pismu gdje je navedeno:“Blago mirotvorcima, oni će se Sinovima Božjim zvati“,odnio je vjetar i prije nego li su izgovorene, jer rat je pojava koja se ponavlja, koja nas prati, koja je konstanta u životu ljudi.
A rat se događa zapravo zato što netko smatra kako je jači od drugoga.
Pravilo rata vrijedi i za naš svakodnevni život, u našim obiteljima koje pucaju upravo zbog svojevrsnog vida obiteljskog rata, u kojemu jedan čovjek ili jedna žena smatraju kako su jači, bolji, vrjedniji, bogatiji, pametniji, superiorniji, ljepši, zgodniji, inteligentniji, od druge strane te zbog takvog vrsta toka svijesti dolazi do rata u kojemu se kraj odmah na početku tog rata nazire, a on na kraju dovede do postavljanja granice između takvih zaraženih strana u kojima opet najviše stradaju djeca kao i u ratu o kojemu pišemo ovaj tekst.
Ni do jednoga rata nikada ne bi došlo kad su kojim slučajem sukobljene strane, jednako naoružane, s teškom artiljerijom, avionima, tenkovima, i oružjem, iako u dosta slučajeva jedna od sukobljenih strana nije željela nikakav sukob, kao što je to slučaj u Domovinskom ratu u kojemu Hrvatska nije željela taj rat ali joj je nametnut i morala se stoga braniti inače bi doživjela goru sudbinu nego li su je doživjeli Hrvati na Križnom putu nakon završetka II svjetskog rata .
Do svih ratova od pamtivijeka dolazi iz razloga umišljenih vođa pojedinih naroda kako su vojno superiorniji od dragih naroda, i takva ih misao tjera uzimati područja i koja vjekovno nisu njihova, što se potvrdilo u svim osvajačkim ratovima ovoga svijeta.
Može li itko na ovom svijetu utjecati na svijest onih koji predvode države koje žele ratovati i napadati druge narode kako niti jedan rat nije dobar jer ubija sve ono što je dobro u ljudima dok sije sjeme zla koje klija stoljećima?
Kao jedan od načina zaustavljanja svih ratova u budućnosti neka nam posluže poruke Blažene Djevice Marije iz Međugorja koja kroz godine redovito poziva na molitvu i post, ističući: “samo molitvom i postom mogu se zaustaviti i ratovi”. Ovaj poruka vidljiva je, primjerice, u poruci od 25. veljače 2003.
“Dear children! Also today I call you to pray and fast for peace… only with prayer and fasting can wars also be stopped.”
Vlado Marušić/Braniteljski portal.ba