Piše:Vlado Marušić

U organizaciji Službe za zapošljavanje ŽZH u Širokom Brijegu je održan sastanak predstavnika Vlade Županije Zapadnohercegovačke i gospodarstvenika

Na sastanku je bilo govora o uvjetima i poteškoćama zapošljavanja stranih radnika u ŽZH jer je u mnogim poduzećima nedostatak radne snage a mnoge administrativne barijere im onemogućavaju zapošljavanje takvih stranih radnika.

Imajući u vidu kako u Širokom Brijegu postoje mnoga jako profitabilna poduzeća koja imaju potpisane ugovore s jasno određenim rokovima isporuka i dostava robe i usluga odista je logično kako su oni u potrebi zapošljavati i strane radnike, u nedostatku domaće radne snage koje nema dovoljno.Trenutno.Odnosno veće neko vrijeme.

No, ovdje je najinteresantnije pitanje zašto se sva ta poduzeća ne oslone na domaću radnu snagu, ili pak na radnu snagu uvezenu iz kršćanskih država a ne država koje imaju potpuno drugačiju vjeru od naše.

Stoga ćemo ovaj tekst posvetiti upravo tome.

Prvo pitanje koje se postavlja je pitanje odgovarajućih plaća koje se nude domaćoj radnoj snazi u ŠIrokom Brijegu i ŽZH. Ukoliko se uzme prosjek plaća u realnom sektoru uposlenika sa SSS,u svim poduzećima u Širokom Brijegu od kojih izdvajamo, Feal, Lukas TP Nakić, Namex, MCI, Mandeks, TT Kabeli, Mepas, A-3, Bernina, Emerus, Sjemenarna, IFORM, Europapier-Herceg-Tisak,itd. Koliko znamo plaće u tim poduzećima se kreću cca 1 500-2000 KM neto.

Takva situacija je najvjerojatnije i u drugim općinama ŽZH i gradu Ljubuškom.

Sada se postavlja opravdano pitanje kolika bi realno trebala biti plaća radnika u takvim poduzećima?
Iz razgovora s mnogim radnicima takva neto plaća ne bi smjela biti niža od 2500 do 3000 KM mjesečno neto.

Nakon toga se postavlja i sasvim logično pitanje mogu li navedeni poslodavci platiti tolike plaće svojim uposlenicima?

Ukoliko se uzme u obzir kako mnogi vlasnici tih poduzeća zadnjih godina prave zgrade po Širokom Brijegu, Dalmaciji, i cijeloj Hrvatskoj, po Blidinju,po kojima izgrađuju hotele, motele, pansione,stanove, poslovne prostore,vikendice,koje opet prodaju i zarađuju i na tome, sasvim je logično kako svi oni mogu svojim radnicima dati onakve povišene plaće no, oni to ne čine.

Umjesto da u prvom redu plate svoje radnike s plaćama od kojih 2500 do 3000 KM minimalno a kasnije od svog suviška neka rade što god hoće i gdje god hoće , što bi u konačnici generiralo veće zapošljavanje naših mladih u svom Širokom Brijegu i ŽZH, a samim time bi potaknulo i povratak naših mladih u Domovinu, oni ucjenjuju svoje radnike s mizernim plaćama čime ih tjeraju s njihovih vjekovnih ognjišta čime čine neoprostiv grijeh koji je već došao na naplatu jer su mnoga ognjišta ostala prazna koja će naseliti netko drugi a to se već događa na našu veliku žalost.

Ovdje treba biti iskren pa reći kako niske plaće nisu glavni razlog odlaska naših mladih, pa čak i cijelih obitelji pa čak i Branitelja u godinama vani u potrazi za boljim i smislenijim životom. Postoji još niz razloga a kao vodeći među njima su politička situacija i nejednakopravna zaštita njih i njihovih prava u odnosu na neke druge ljude, te pregolemi i skupi administrativni aparat koji koči mnoga njihova nastojanja osnivanja manjih i srednjih poduzeća, zapošljavanja pod istim uvjetima u JU i JP, a konačno i zasnivanja obitelji koju čekaju mnoge poteškoće u normalnom i funkcionalnom životu, koji im je onemogućenim spregom vladajućih garnitura stranke HDZ BiH, sa svim sferama Javnog, kulturnog pa čak i gospodarskog života koji su se umrežili u paukovu mrežu u kojoj se mali ljudi poput sitnih insekata koprcaju a ne mogu se osloboditi.

Profit nema srce ni duše

Vezano za uvoz jeftinije radne snage naši poslodavci u pravilu uvoze radnu snagu iz siromašnih azijskih zemalja od kojih prednjače Nepalci koji su po vjeroispovijesti Hinduisti, ili Budisti, , a nije rijetka pojava i Kurda, ili pak Afganistanaca i Pakistanaca koji su Muslimani, Agnostici a nije rijetka pojava i onih koji se izjašnjavaju kao ateisti.

Niti jedan od tih radnika koji dolaze raditi u naše sredine iz ovih država nije kršćanin što dugoročno pa čak i kratkoročno djeluje pogubno na demografske prilike u našim sredinama jer će svi ti radnici vremenom sa sobom dovesti i cijele svoje obitelji koje se neće asimilirati u našu vjeru, običaje i kulturu, što će opet dugoročno gledano imati pogubne posljedice po našu demografiju, vjeru , kulturu i običaje.

Kroz cijelu povijest ljudskog roda bilo je tranzicija i premještanja stanovništva iz jednih dijelova svijeta u druge, a Hrvati su živi dokaz tome, i naselili su cijeli svijet zbog ratova, protjerivanja političkih , ekonomskih i drugih razloga, no, gdje su god Hrvati došli, neovisno jesu li to države EU, Sjeverne ili Južne Amerike oni su uvijek dolazili u države koje su bile Kršćanske u kojima su se vrlo brzo asimilirali, prihvatili jezik, vjeru, kulturu i običaje domocilne države, zbog čega su uvijek i svugdje bili prihvaćeni kao jako civilizirani, napredni i prihvatljivi stranci i radnici.

Situacija s Azijatima i njima sličnima, u Hrvatskoj i Hercegovini nije ista, jer je to potpuno drugačija slika i situacija.

Umjesto da naši gospodarstvenici u nedostatku radne snage našim domaćim radnicima daju odgovarajuće plaće koje im mogu dati, a u nedostatku i takve radne snage uvoze radnike iz kršćanskih zemalja oni uvoze radnike iz nekršćanskih država zbog proklete zarade i profita koja ubija sve one koji im robuju.

Kolateralne žrtve takvih radnji naših gospodarstvenika smo svi mi koji to promatramo sa strane, i koji na Svetim nedjeljnim misama sjedimo u istim klupama upravo s tim gospodarstvenicima kojima pružamo ruku pomirnicu koju nam oni uzvraćaju s njihovim usiljenim , izvještačenim ,oholim, i licemjernim smiješkom, ispod kojeg se krije podmukla laž njihove prijetvorne iskrenosti.

Nakon tih misa ogroman većina njih barem u procentu 99% odlazi upravo na one destinacije diljem Dalmacije, Hrvatske, Blidinja, na kojima su krvavim novcima svojih uposlenika koje im nisu dali izgradili svoja carstva koja neće nositi na onaj svijet,a koja će vremenom nagristi zub vremena, grmlje trava ili šaš.

A u ponedjeljak svi su opet tu kao i prije, kao da ništa nije bilo.

Vlado Marušić/Braniteljski portal.ba