Jedna kineska poslovica kaže:“Ukoliko čovjek želi do kraja imati ispunjen i smislen život on mora tijekom svog života dobiti dijete, napisati knjigu i zasaditi drvo“.

Slijedom te kineske poslovice a vjerojatno i ne poznajući je krenula je i moja kuma Matea Kožul rođ. Kutle, kći od Zdravka Kutle iz MZ Brig, grad Široki Brijeg kojemu sam ja dolje potpisani Vlado Marušić bio vjenčani kum.

Ona je sinoć u širokobriješkoj knjižnici predstavila svoju prvu knjigu poezije nazvanu „Mozaik moga postojanja“. Organizator predstavljanja bio je Ogranak Matice Hrvatske Široki Brijeg, a autorica je osvojila prvo mjesto na Matičinom natječaju „Moja prva knjiga“ te kao nagradu dobila tiskanje prve svoje zbirke poezije. U programu su, uz autoricu Mateu, sudjelovali i Marija Baković Pavković i Marija Lovrić Crnjac kao recenzentice te knjige pjesama.

Svojim notama i glasom ovaj kulturni događaj uljepšao je Ivan Zadro. Recitatori Ivan Martinović i Jure Soldo svojim interpretacijama nazočnima su približili Mateine stihove i stanja lirskoga subjekta.

Zbirka pjesama Matee Kožul sastoji se od pet dijelova – Prostranstvima umjetnosti,Tajanstveni sastojci sklada, Dominacija kamenčića svjetla, Geometrijski oblici pejzaža i
Kamenite podloge bića.

O knjizi su svoj osvrt dale i dvije recenzentice Marija Pavković i Marija Lovrić Crnjac koje su na sebi svojstven način približile te Mateine pjesme posjetiteljima kojih je bilo popriličan broj, u ispunjenoj knjižnici. Obje recenzentice su naglasile kako će ova zbirka pjesama premda prvijenac autorice zacijelo naći put do šireg kruga čitatelja jer stihovi njenih pjesama dotiču dubinu duše svih generacija koje je ona svojim iskonskim pjesničkim šarmom ukrasila roneći u tajne dubine našeg postojanja i naše duše.

Moram priznati kako je ova zbirka pjesama moje kume Matee i mene jako ugodno iznenadila premda se ja s knjigama družim cijeli svoj život te je stoga njeno djelo u mojim očima poraslo do neviđenih visina a poglavito što joj je to prvo djelo. Konačno gdje joj je kraj?Taj kraj se ne nazire niti u jednoj njenoj pjesmi koje nude perspektivu jednog plodonosnog pjesničkog života koji je započeo putanju prostranstvima lijepe pisane riječi.

Jako mi je drago bilo vidjeti njenu obitelj na okupu na predstavljanju njene knjige, njenog supruga i kćerku, oca Zdravka, majku Ivanu, braću Marka i Ivana,te ostalu mnogobrojnu rodbinu i prijatelje ozarenih lica jer svatko od njih je u njene pjesme utkao barem djelić svoje duše.

Kako smo na početku napisali sukladno onoj kineskoj poslovici Matea je već dobrano ispunila svoj život koji je tek na početku, jer je već dobila dijete, napisala knjigu, a je li zasadila drvo to ne znam, ali sam uvjeren u to kako će ona zasaditi ne samo jedno drvo već šumu koja će davati hladovinu, mir i spokoj mnogim nebeskim pticama koje će u njenim krošnjama nalaziti odmor od dugih putovanja na koja će krenuti svojim neumornim krilima na let prostranstvima nebeskim.

U svom predstavljanju knjige autorica je u svom govoru istaknula da se u književnosti djelo treba raslojavati, djelo treba razgoliti i tako ćemo doći do njegove osnovne ideje. Tragati za smislenim stavkama, rekonstruirati vlastite ili piščeve postupke, iznjedriti svaku mirisnu notu svojih ili piščevih
misli – stavke su koje nam pruža književno djelo. Književno djelo nam nikad sve ne kaže, zato je književnost uvijek podložna istraživanju. U poeziji svaki književni postupak ima svoje značenje te će svaku bjelinu čitatelj popunjavati vlastitim iskustvima, očekivanjima, željama.

Govor je završila retoričkim pitanjem kojeg upućuje svojoj publici – Ako su svjetovi fikcije
toliko udobni, zašto ne bismo pokušali čitati stvarni svijet kao da je fikcija?

Ja bih na ovu njenu konstataciju nadodao slijedeće:Svi mi u životu maštamo o različitim krunama kojima želimo da nas netko okruni. Različite su te krune u našim glavama. Dok neki maštaju o kraljevskim krunama,neki pak žele da njihove krune budu ono u što su uložili sebe, cijeli svoj život.
Matea je svojom prvom knjigom u srcima mnogih koji je poznaju i koji će je tek upoznati već osigurala veličanstvenu krunu svojim mozaikom, slagalicom inserata iz njenog života koji su sinoć ugledali svijetlo dana a koji su dotad bili skriveni negdje u najtamnijem kutku njenog bića . A to je siguran sam tek početak njenog životnog mozaika. Mozaika njenog postojanja.

Vlado Marušić/Braniteljski portal.ba