Piše:Vlado Marušić

Moje su misli ptice.
One slijeću na žice dalekovoda i pjevaju tihe pjesme koje vjetar šalje u daljinu poput struje pod njihovim nogama za koju se drže a koja ih ne ubija.

One slijeću na grane drveća, u hladu šume skrivaju svoje perje koje im pomaže letjeti.
Dodiruju vode rijeka i mora, a zatim se odmaraju na njihovim obalama tražeći mrvice koje su ostale a koje im daju dobronamjerni ljudi, kupači.

Na krovove kuća spuštaju se u tišini, zaviruju kroz prozore poput voajera, ulaze u domove ko lopovi i slušaju ljudske priče.

Slijeću i na vlakove, pa ih prate u njihovoj jurnjavi, ulaze u vagone i gledaju lica putnika.
Slijeću i na autobuse i u njih, među umorne ili zamišljene putnike promatrajući im lica prepuna briga i tjeskoba, a da pri tome ne misle jesu li im ta lica, bijela, crna, crvena ili žuta, umotana ili ne.

Slijeću i na automobile, parkirane i u vožnji, na njihove krovove i unutrašnjost i tu vide svašta, gdje njihovi vozači i putnici u tišini nose svoje brige i radosti.

Moje misli-ptice spuštale su se i na krovove crkvi, na svodove tih svetih prostora, gdje šapat molitve diže svoj pogled ka nebu.

A slijetale su moje ptice ,moje misli i na topovske cijevi, na cijevi pušaka, osluškujući udarce gromova i zvižduk zrna.Od početka do kraja tih udara.

Tijela su im se trzala od straha, od boli, jer te granate i meci nisu poslani u daljinu kako bi donosili i širili ljubav, nego mržnju i smrt.

A one, naučene svugdje pjevati, ovdje su bile prinuđene plakati.

Konačno kada završe svoj let, moje se ptice vraćaju u moju sobu.

Bjesomučno kljucaju svojim kljunovima u tastaturu mog PC-a dok vani kiša sipi, radio što svira, krevet koji škripi, snijeg koji zatrpava ceste, vjetar koji lomi grane, a sunce vida svoje rane.

Rijetko se tko nađe na ulici u tim trenucima.
Svi su negdje zavučeni, a jedino su moje ptice budne.

One neumorno kljucaju po mojoj tastaturi,udarci njihovih kljunova sinkronizirano odzvanjaju i tako misli postaju riječi.

Moje su misli ptice koje nigdje ne savijaju gnijezdo.

Vlado Marušić/Braniteljski portal.ba