
Piše:Vlado Marušić
U vremenu kada se svijet nalazi na rubu novih geopolitičkih lomova, kada ratovi i sigurnosne prijetnje ponovno oblikuju međunarodni poredak, svaka država treba jasno vodstvo, stabilnost i usklađenost ključnih institucija. Nažalost, u Republici Hrvatskoj svjedočimo suprotnom dubokom raskoraku između državnog vrha koji slabi njezin položaj na međunarodnoj sceni.
Predsjednik Zoran Milanović svojim izjavama i postupcima često izaziva kontroverze koje nadilaze uobičajene političke razlike. Njegovi javni istupi o Izraelu, državi koja se već desetljećima suočava sa sigurnosnim prijetnjama od organizacija poput Hamasa i država poput Irana, nerijetko odstupaju od službenih stavova većine zapadnih saveznika. Time se Hrvatska dovodi u situaciju da djeluje neusklađeno i nepredvidivo, što je luksuz koji si mala država ne može priuštiti.
Istodobno, u kontekstu ruske agresije na Ukrajinu, koja traje od 2022. godine, izjave predsjednika koje se percipiraju kao blaže odnosno naklonjene prema politici Vladimir Putina izazivaju dodatnu zabrinutost. Većina članica Europske unije i NATO-a jasno i nedvosmisleno osuđuje rusku agresiju te pruža potporu Ukrajini. Svako odstupanje od tog zajedničkog stava slabi i vjerodostojnost Hrvatske kao pouzdanog partnera.
Posebno zabrinjava kontinuirani sukob između predsjednika Republike i Vlade predvođene Andrejem Plenkovićem. Umjesto suradnje u ključnim pitanjima nacionalne sigurnosti, vanjske politike i obrane, svjedočimo javnim prepucavanjima koja ostavljaju dojam institucionalne nestabilnosti. Takav odnos ne nanosi štetu samo političkim akterima, nego i ugledu države u cjelini.
Hrvatska kao članica Europske unije i NATO-a mora voditi odgovornu, predvidivu i strateški promišljenu politiku. Suradnja s partnerima, uključujući i države poput Izraela koje imaju razvijene sigurnosne i obrambene kapacitete, nije pitanje ideologije nego nacionalnog interesa. Odbacivanje takve suradnje bez jasne strategije može imati dugoročne posljedice, a upravo tu odličnu poziciju Hrvatske u odnosima s Izraelom koju je izgradila sadašnja Vlada RH na čijem je čelu Andrej Plenković zajedno s ministrom obrane Ivanom Anušićem svojim nepromišljenim i budalastim izjavama je narušio Zoran Milanović.
Vrijeme u kojem živimo zahtijeva ozbiljnost, državničku odgovornost i jedinstvo ključnih institucija. Hrvatska ne smije biti talac osobnih sukoba i političkih animoziteta. Građani s pravom očekuju stabilnost, sigurnost i jasan smjer a to je moguće samo uz međusobno poštovanje i suradnju svih nositelja vlasti, međutim taj odnos nositelja državnih vlasti s Zoranom Milanovićem nije moguć jer je on potpuno drugačije ideologije i mentalnog sklopa od ogromnog broja ljudi koji vole RH i koji žele nju u EU i u suradnji s Izraelom i SAD-om.
Ipak povijest će, kao i uvijek, dati konačan sud. No odgovornost za sadašnjost je na onima koji danas donose odluke a Milanović je onaj kamen smutnje koji se skotrljao na put svih nastojanja samostalne i suverene Hrvatske kako bi ona postala moderna, vojno sposobna, i gospodarski održiva država koju će svijet cijeniti.
Tko će taj kamen smutnje s puta Hrvatske skloniti pitanje je vremena. Hoće li se sam otkotrljati niz padinu ropotarnice povijesti ili će ga netko samljeti i s njim posuti taj put kojim Hrvatska kroči još je neizvjesno, no jedno od ovoga ga čeka sigurno.
Vlado Marušić/Braniteljski portal.ba
