Piše:Vlado Marušić

Nakon još jedne veličanstvene i briljantne pobjede hrvatske rukometne reprezentacije nad Mađarskom od 27:25 nakon čega je Hrvatska osigurala mjesto u polufinalu i borit će se za medalju, uslijedilo je veliko slavlje hrvatskih rukometaša zajedno s našim mnogobrojnim navijačima.

Nitko nema pravo osporavati taj ogroman uspjeh hrvatskih rukometaša unatoč podcjenjivanju i sumnji od mnogih u sposobnosti naših igrača na ovom turniru. Unatoč tome što je Švedska zahvaljujući Udbinim poslušnicima iz Hrvatske i susjednih zemalja koji su se namnožili kao najgori korov i puštaju svoje otrovno korijenje i dalje , uspjela zabraniti pjesmu Marka Perkovića Thompsona „Ako ne znaš što je bilo“ koja je postala svojevrsna himna hrvatskih rukometaša koju su oni srcem i dušom prihvatili kao svoju i pjevaju je zajedno s našim navijačima iz sveg grla bez razglasa i zvučnika prkoseći i Švedskoj i hrvatskim neprijateljima, oni su je pjevali i večeras.

Ipak iznad svake pobjede Hrvatske na ovom turniru istinskim Braniteljima i domoljubima je ipak draže čuti kao naši rukometaši i navijači pjevaju tu pjesmu-himnu nakon čega se svima nama kroz tijelo provlači neopisivo slatka jeza koja tjera suze na oči uz emocije koje se ne mogu opisati riječima.

Ipak večeras se dogodilo nešto što je u meni kao autoru ovog teksta pobudilo oni gorki osjećaj nepravde koji sam osjećao u Domovinskom ratu kad smo bili napadnuti od znatno opremljenijeg protivnika s tehnikom . Nepravde koju sam bio spreman ubiti a to sam bio i večeras.

Onog trenutka kad je kanalu Arena šport 1 završila utakmica proključale su emocije u svima nama koju Hrvatsku vole i žive za nju. Gledao sam kako naši rukometaši trče jedni drugima u zagrljaj a potom u zagrljaj naših navijača, dok sam ja poletio u zagrljaj moje supruge kako bismo zajedno proslavili ovaj uspjeh.

Ne dugo nakon stišavanja početnih emocija vidio sam kako naši navijači i zagrljeni rukometaši pjevaju iz sveg glasa „Ako ne znaš što je bilo“ što sam im iščitavao s usana, međutim taj kanal Arena Sport 1 nije utišao govor svog komentatora koji je gle čuda Hrvat, koji se opet gle čuda navio kao gramofonska ploča svo vrijeme dok se orila ta pjesma iz tisuća grla hrvatskih navijača i rukometaša bez ikakve namjere da ušuti trenutak i pusti naše navijače i rukometaše kako bi ih čuli svi, u zemlji i inozemstvu.

To nije bio slučaj već svjesno i sračunato blokiranje te Thompsonove pjesme-himne hrvatskih rukometaša od strane tog „hrvatskog“športskog komentatora.

I sad ja dolazim do nerješivog problema u mojoj glavi.

Ja da sam bio na mjestu tog komentatora pustio bih tu pjesmu do zadnje riječi i ne bih slušao svoje nalogodavce koji su mi naložili da na sve načine blokiram tu Thompsonovu pjesmu pa taman izgubio svoj posao nakon te utakmice jer se Hrvatska duša nikada ne prodaje. Jer ona nije na prodaju i ne može biti.

Osjetio sam toliki bijes nakon onolikog brbljanja tog komentatora da nemam riječi kojima bih dočarao toliki osjećaj bijesa da je moj TV tek pukim slučajem ostao u životu jer sam ga mislio puknuti daljinskim , niti imam ikakvog opravdanja za tog komentatora jer je večeras bio sudionik zla koje sustavno progoni Hrvate i Hrvatsku od završetka Domovinskog rata i najvećeg živućeg hrvatskog glazbenika, Branitelja i domoljuba Marka Perkovića Thompsona, naše Branitelje, Domovinski rat i temelje naše Svete Katoličke i Apostolske crkve.

Upravo zbog toga navijam za Hrvatsku rukometnu reprezentaciju da više no ikada sada osvoji medalju pa taman ona bila i bronca, kako bi svi dočekali naše rukometaše na Trgu Bana Josipa Jelačića i da vidimo te hrvatske izrode i zločinačku sektu možemo zajedno s Tomaševićem koji će zabraniti izvođenje te Thompsonove pjesme koju će zajedno s rukometašima pjevati desetine tisuća domoljuba Hrvata.Isto tako koji će pjevati Bojnu Ćavoglave uz bojni poklič tri puta prije njenog početka:ZA DOM-SPREMNI, ZA DOM-SPREMNI, ZA DOM-SPREMNI.

Stoga, hajdemo momci u završni boj za narod svoj do samog kraja i neka je Bog s vama.

Bog i Hrvati!
ZDS!

Vlado Marušić/Braniteljski portal.ba