Piše:Vlado Marušić
Svi smo svjedoci ružnih scena u mjestima Donji Gradac, Dobrič i Provo, kod Širokog Brijega, kada je najveći broj mještana tih MZ spriječio Petrovca don Miljenka Krešića kojeg je imenovala Mostarsko-duvanjska biskupija u obredima Svetih Euharistija, gdje je došlo do nemilih scena pa čak i uvreda između manjeg dijela mještana koji podržavaju don Miljenka Krešića i onih mnogo brojnijih koji su bili protiv njega.
Decenijski sukob mostarsko-duvanjskih biskupa s mještanima i franjevcima nekih hercegovačkih župa
Taj sukob traje decenijama a sve iz razloga što je Mostarsko-duvanjska biskupija odlučila u tu župu postaviti dijecezanskog svećenika,Petrovca umjesto franjevaca koji su održavali tu župu stoljećima prije, zbog čega je i nastao taj svima poznati“hercegovački slučaj“ ne samo u toj župi već i u mnogim drugim župama diljem Hercegovine.
Nakon objave tih događanja na društvenim mrežama osvanuli su mnogi komentari gdje je velika većina tih komentatora na strani Petrovaca, odnosno don Miljenka Krešića, pravdajući to time kako su franjevci sukladno zavjetu poslušnosti dužni poslušati svog mjesnog biskupa i prepustiti mjesto Petrovcu, i tu sva njihova rasprava prestaje, dok su oni drugi pravdali franjevce navodeći kako su te župe stoljećima prije održavali franjevci te kako bi oni i dalje trebali ostati u tim župama.
Neki od komentatora se pozivaju na neke stogodišnje Ugovore koje posjeduje Vatikan odnosno papa, u kojima sve te župe koje je Mostarsko-duvanjska biskupija odredila preuzeti trebaju pripasti njima sukladno tim ugovorima.
S obzirom kako oni koji su na strani mjesnih biskupa niti jednom riječju ne navode koja su prava mještana tih župa u njihovom preuzimanju od strane dijecezanskih svećenika odnosno Petrovaca,a sve sukladno onoj čuvenoj izjavi umirovljenog biskupa Ratka Perića:“Tko narod išta pita“,ovdje ćemo citirati što naša Sveta Katolička i Apostolska crkva navodi o tome koja su prava i obveze svećenika a koja laika odnosno mještana.
U našoj Svetoj Katoličkoj i Apostolskoj crkvi postoji razlika između zavjeta poslušnosti redovnika (npr. franjevaca) i dužnosti vjernika laika (mještana župe).
- Franjevci i zavjet poslušnosti
Franjevac kao redovnik polaže zavjet poslušnosti i obvezan je prihvatiti odluke svojih zakonitih poglavara te crkveni red koji uređuje gdje će služiti. Zato je njegova obveza prema premještaju ili službi stroža od obveze običnog vjernika. - Što kaže kanonsko pravo za vjernike (mještane)?
Najvažniji je kanon 212. On kaže da vjernici trebaju s kršćanskom poslušnošću slijediti ono što crkveni pastiri (papa, biskupi i drugi zakoniti pastiri) određuju u vršenju svoje službe, ali istodobno imaju pravo a ponekad i dužnost iznijeti svoje mišljenje o stvarima dobra Crkve.
Drugim riječima:
Mještanin župe nije zavjetovan na poslušnost kao fratar , jer mještanin nema redovnički zavjet.
Ali kao katolik postoji određena obveza crkvenog zajedništva i poštivanja zakonite crkvene vlasti, uključujući biskupa u pitanjima upravljanja župom i postavljanja župnika.
Istodobno on ima pravo izraziti neslaganje, pisati biskupu, tražiti razgovor, dati argumente ili molbu, ako smatra da nešto nije dobro za župu ali uz poštovanje i bez odbacivanja crkvenog zajedništva. Kanonsko pravo to izričito dopušta.
- Tko odlučuje o župniku?
Prema kanonskom pravu, župa je pod vlašću dijecezanskog biskupa i njemu pripada osnivanje, mijenjanje i upravljanje župama, kao i postavljanje župnika prema crkvenim pravilima. To nije odluka mještana, nego crkvene hijerarhije.
Ako to prevedemo onda je odgovor vrlo konkretan:
Mještanin župe nije “dužan isto kao fratar” jer nema zavjet poslušnosti.
Ali ako ostaje u katoličkom razumijevanju crkvenog poretka, očekuje se prihvatiti zakonito imenovanog župnika kao legitimnog pastira župe, čak i ako se s odlukom ne slaže, uz pravo da svoje neslaganje izrazite na zakonit i miran način.
S obzirom kako Kanonski zakonik propisuje poslušnost fratara onda su oni dužni poslušati svog mjesnog biskupa i prepustiti župu svećeniku kojeg je taj biskup odredio.
S druge pak strane mještani tih župa koji nisu pod obvezom poslušnosti mjesnom biskupu kao fratri bi trebali prihvatiti zakonito imenovanog župnika kao legitimno pastira župe pa čak ako se s tom odlukom i ne slažu uz pravo da svoje neslaganje izraze na zakonit način.
S obzirom kako se ja kao pisac ovog teksta ne slažem s imenovanjem dijecezanskih svećenika u župe koje su stoljećima prije pripadale franjevcima premda sam dužan prihvatiti ta imenovanja ovim putem sukladno Kanonskom pravu iskorištavam svoje pravo te ću iznijeti razloge mog neslaganja s tim imenovanjima Petrovaca u te župe i to na slijedeći način:
1.Sam pokojni papa Franjo je naveo kako u našoj Svetoj Katoličkoj i Apostolskoj crkvi postoje 2/dva reda Kardinala i to:
-jedan red koji smatra kako je crkva zbog naroda i drugi koji smatra kako je narod zbog crkve.
Papa je naveo kako se on priklanja prvom redu kardinala koji smatra kako je crkva zbog naroda, jer što će crkva ako u njoj nema naroda. Što će pastir ako nema stada.
Isto tako što će stado bez pastira ali se nekako kao opravdan odgovor nameće istina kako je baš u današnje vrijeme kada se naše crkve zatvaraju i pretvaraju u restorane, izložbene prostore, kafiće, i druge sadržaje koji nemaju nikakve sveze s Božjim naumom, kada je crkva u sveopćoj krizi i u EU i svijetu, potpuno opravdano tumačenje kako je današnja crkva upravo zbog naroda a sve u svrhu kako bi opstala.
Umirovljeni biskup Ratko Perić:”Tko narod išta pita?”
2.Ukoliko bi bila točna i ispravna teza umirovljenog biskupa Ratka Perića „tko narod išta pita“ što vrijedi našoj crkvi zatvorena crkva, zazidani zidovi tih crkvi što se već u nekim župama i dogodilo, i gdje će konačno završiti vjernici tih župa ukoliko se u njima ne služe Svete Euharistije?Ta zar nije posve izvjesno kako će župljani tih župa krenuti stranputicom prepunom strasti u kojima vrebaju vuci sa svih strana te izgubljene ovčice?
3.Ukoliko se naša Sveta Katolička i Apostolska crkva poziva na stogodišnje ugovore u kojima bi te župe kojim su upravljali franjevci trebale pripasti Petrovcima ta zar nije upravo u današnje vrijeme ispravnije revidirati te ugovore jer svaki ugovor je dvostruka obostrana volja ugovornih strana i ostaviti te župe franjevcima poradi mira na relaciji mještani tih župa-mjesni biskupi, odnosno mira na relaciji zavađenih mještana tih župa. Ukoliko bi pak problem mjesnom biskupu bio ostanak franjevaca koji su otkazali poslušnost mjesnom biskupu oni se mogu premjestiti u druge župe u BiH i van nje a na njihova mjesta imenovati druge franjevce s čime bi se postigao efekt“vuk sit a ovce na broju“ a s čime bi se zacijelo složili i svi mještani tih župa kao i „odmetnuti franjevci“.
Taj zamršeni gordijski čvor može presjeći papa ukoliko bi mu mjesni biskupi to sugerirali u to sam uvjeren, no oni to zbog svoje taštine, sujete i tvrdoće svog srca ne žele učiniti.
4.S obzirom kako mjesni biskupi a poglavito umirovljeni biskup Rato Perić izjavljuju kako“narod nitko ništa ne pita“ovdje je potrebito odgovoriti i na tu izjavu.
Stoljećima prije franjevci su zajedno s mještanima tih župa prolijevali krv, znoj i suze, gradili crkve, sudjelovali skupa u svim radostima i žalostima, postali neraskidivo tkivo poput mesa i nokta, i sada netko nakon svih stoljeća tog zajedništva želi odvojiti taj nokat od mesa. Očito je kako svaki takav pokušaj rađa bol i to bol koji mjesni biskupi ne osjećaju već župljani tih župa i stoga se u njima i rađa takav otpor i prkos nametanju rješenja bez njihove suglasnosti unatoč tome što bi i mještani tih župa trebali sukladno Kanonskom pravu prihvatiti odluku mjesnih biskupa koga će imenovati u te župe.
Mještani koji se protive dolasku Petrovaca u njihove župe se proglašavaju hereticima, kriminalcima i nevjernicima
5.Sada dolazimo do toga da se svi mještani koji se protive dolasku Petrovaca u te župe proglašavaju hereticima, buntovnicima, kriminalcima, nevjernicima, siledžijama, a Svete Euharistije na koje oni odlaze zajedno s „odmetnutim franjevcima“ se proglašavaju kao klanjanje „zlatnom teletu“a u samom Evanđelju stoji zapisano:“Gdje su dvojica sabrana u moje ime i ja sam s njima“, a mještani koji odlaze na takve Svete Euharistije s takvim franjevcima slave te Euharistije po Kanonskom pravu, klanjaju se istom Isusu, Sinu Božjemu bez ikakvih drugih primisli na bilo što drugo.
6.Među mnogim komentarima koji se napišu na ova događanja u Župni Donji Gradac, Dobrič i Provo nalaze se mnogi kojima je svejedno govori li misu Petrovac ili franjevac jer je to po njima isto što u stvari i jeste, no takvi su davno prihvatili jednu neumitnu činjenicu u kojoj ono „svjedeno“ postaje normalno.
Kada ono “svejedno” postane normalno
Ono „svejedno“u kojemu normalne postaju i one tzv“LGBTIQ povorke ponosa“, sklapanje zajednica isto spolnih osoba, usvajanje djece u takve zajednice, dolazak islamskih migranata odnosno islamskih terorista u naše krajeve, abortus, eutanazija, rastava braka kao normalne pojave, smještaj roditelja u staračke domove kao da su stare krpe, nevjenčani zajednički život prije braka, oblačenje žena koje nije čedno, napadi na molitelje krunice na trgovima, napadi na najvećeg živućeg hrvatskog glazbenika, Branitelja i domoljuba Marka Perkovića Thompsona, relativiziranje Domovinskog rata i izjednačavanje žrtve i agresora, napadi na Branitelje, napadi na temelje naše Svete Katoličke i Apostolske crkve, hedonizam i konzumerizam bez ikakvih granica, opijanje i drogiranje, itd.itd.
Sve to se događa pod onom krinkom „svejedno“ koja u mnogim slučajevima djeluje pogubnije od samog rata u kojemu padaju mrtve glave. I upravo se to „svejedno“događa u svim župama Hercegovine u kojima decenijama tinja nekad s jačim a nekad s manjim žarom sukob između mještana koji su za ostanak franjevaca i onih koji se tome protive uz blagoslov svih mjesnih biskupa Mostarsko-duvanjske biskupije.
Do kada će taj sukob trajati sami Bog zna, no na to pitanje je najbolje odgovorio jedan moj prijatelj koji je otišao s ovog svijeta u Kraljevstvo Nebesko a koji je rekao slijedeće:“Što je crkvi 100 godina čekanja a što je to običnom čovjeku?“
Vlado Marušić/Braniteljski portal.ba