Piše:Vlado Marušić

Najavom stvaranja trećeg entiteta hrvatskog naroda u BiH o čemu se počelo otvoreno razgovarati u SAD-u, i Zagrebu gdje je održan i plenum na kojemu je sudjelovao i umirovljeni Vrhbosanski Nadbiskup Kardinal Vinko Puljić izazvana je neviđena histerija koja graniči s ludilom među svim muslimansko-bošnjačkim političarima u BiH ali i među njihovom „rajom“koji takve prijedloge odbacuju s mržnjom, prijetnjama i uvredama protiv svih onih koji zagovaraju taj entitet, od čega nisu pošteđeni ni kardinal Vinko Puljić ali ni hrvatski narod u BiH u globalu.

Neki od njih su na društvenim mrežama otišli tako daleko da su oni počeli crtati karte takvog entiteta, odnosno novog teritorijalnog uređenja BiH sa tri entiteta gdje su ogromnu većinu BiH područja obojili zelenom bojom, dok su Hrvatima plavom bojom obojili područje zapadne Hercegovine, a Srbima ostavili usko područje uz rijeku Drinu obojeno crvenom bojom.

Ipak od svega je najzanimljivije to što Muslimansko-bošnjačka politika vuče praktično iste poteze kao veliko-srpska politika početkom 1991.godine kada su u svrhu zaštite njihove zločinačke SFRJ ponajprije krenuli na Sloveniju koja im nije bila interesantna već tek kao dimna zavjesa da bi svoj krvavi četnički pir započeli u RH a završili u BiH.

Znači i jednima i drugima je nezamisliva podjela SFRJ i BiH i u tom smislu su po izjavama njihovih vodećih političara spremni krenuti na one koji su krenuli u rušenje takvih tvorevina.

Srbi na Hrvate, Muslimane i Albance, a Muslimani na Hrvate i na Srbe.

Ovdje se odmah postavlja pitanje tko je i s čime krenuo na Hrvate, Muslimane i Albance a tko će i s čime krenuti na Hrvate i Srbe.

Ukoliko se vratimo u početke Domovinskog rata jako dobro znamo, mi koji smo u to vrijeme branili svoje vjekovne hrvatske prostore kako je tzv“JNA“ preko TO općina i gradova razoružala Hrvate jer su svi bili dužni vratiti uredima obrana oružje i vojnu opremu koju su kao pripadnici TO u rezervama zadužili kako bi velikosrpska politika imala širom otvorena vrata granatiranju i ubijanju nevinih Hrvata i Muslimana diljem RH i BiH premda su ionako u rukama imali praktično 95% vojnog arsenala bivše zločinačke SFRJ dok su Hrvati i Muslimani bili praktično bez ikakvog vojnog naoružanja a svi znamo kako je taj rat uz Božju pomoć u RH i BiH završio porazom veliko-srpske politike veličanstvenim vojnim akcijama pripadnika HV-e i HVO-a i gdje se ta zločinačka SFRJ urušila kao kula od karata.

Sada dolazimo do veliko-muslimanske politike u BiH koja po uzoru na veliko-srpsku politiku iz Domovinskog rata „neda raspad“ tzv.“BiH“.

S kime će i čime te usijane glave spriječiti raspad tzv“BiH?“

Potpuno je logično kako te usijane i indoktrinirane glave nemaju ni približno vojnog arsenala kao što ga je imala tzv“JNA“.

Isto tako potpuno je jasno kako ni Hrvati nisu nenaoružani a ni blesavi te neće više ponoviti greške iz rata s Muslimanima u Domovinskom ratu kada su slijepo vjerujući njihovoj suradnji u borbi s srpskim agresorima „popušili“ to povjerenje plativši ga višestruko većim žrtvama nego li sa srbo-četničkim agresorima.

Ukoliko se poslužimo analogijom i paralelama između veliko-srpske i veliko-muslimanske politike s početka Domovinskog rata i ove današnje postoje mnoge sličnosti koje mnogi ne zamjećuju ali su idejno jako slične.

Ukoliko promotrimo onu kartu zemljovida koja je osvanula na društvenim mrežama gdje je netko zelenom bojom obojio praktično cijelu BIH, Hrvatima ostavio plavu boju u području zapadne Hercegovine a Srbima crvenu boju u području rijeke Drine onda je potpuno jasno kako njihova politika ide u smjeru zauzimanja vjekovnih hrvatskih područja u Srednjoj Bosni, Žepča, Usore, doline Neretve, Mostara, Stoca pa sve do Neuma dok je Srbima oduzeto područje zapadne i sjeverozapadne Bosne u koju spadaju Banjaluka, Prijedor i sva područja koja trenutačno pripadaju RS-u.

Što se tiče oduzimanja područja RS-u potpuno je jasno kako to muslimansko-bošnjačka politika ne može ostvariti što neminovno podsjeća na scenarij napada Srbije i JNA na Sloveniju koja im nije bila interesantna u početku Domovinskog rata, te će takva politika inicirati sporadično puškaranje sa Srbima iz RS-a i od toga odmah nakon par dana odustati da bi njihova politika svu svoju snagu i resurse usmjerila prema Hrvatima u Središnjoj Bosni, Žepču, Usori, dolini Neretve, Mostaru i i Stocu, pa i Neumu.

Netko će na sve ovo reći kako je takav scenarij nemoguć jer to neće dozvoliti međunarodna zajednica a ni RH i Srbija.

Takav scenarij po meni nije nemoguć jer nitko ne zna do kada će međunarodna zajednica ostati u BiH.

Onog trenutka kad ona napusti BiH ostvarivanje navedenog scenarija veliko muslimanske politike je jako izgledan a pri tome sporadično puškaranje tih „usijanih glava“ sa Srbima iz RS-a uopće meni kao autoru ovog teksta nije interesantno. Meni je samo interesantna zaštita hrvatskog naroda u Središnjoj Bosni, Žepču, Usori, dolini Neretve, Mostaru, Stocu i Neumu.

Kako će se u tom slučaju postaviti hrvatska politika u BIH a poglavito u RH?

Hoće li opet državna politika RH od strane te veliko-muslimanske politike biti proglašena UZP odnosno agresijom druge države na tzv“BiH“, ukoliko se Hrvatska umiješa u zaštitu Hrvata u Središnjoj Bosni?

Hoće li opet RH kao i u Domovinskom ratu u svoje hotele i smještajne kapacitete diljem Jadranske obale i cijele RH primiti preko 500 000 muslimanskih izbjeglica, preko svog teritorija pustiti uvoz u BIH vojne opreme, hrane i sve druge logistike dok će njihova vojska tzv“Armija BiH“ ubijati, klati, silovati Hrvate i Hrvatice, čija rodbina kumovi i prijatelji se kupaju u Hrvatskom Jadranskom moru, iščekujući „dobre vijesti“ završetka rata u kojem je ta tzv“Armija BiH“ sačuvala tzv“BiH“ od njenog cijepanja i urušavanja mašući zastavama s ljiljanima?

Hoće li RH tada spasiti nas od njih ili će nas ostaviti same kako bi sami sebe spasili od njih pitanje je koje čeka odgovor ukoliko do toga dođe a nije neizgledno?

Vlado Marušić/Braniteljski portal.ba