Piše:Vlado Marušić
Kad god ulicama Zagreba, Zadra ili Pule zakorače kao što su danas zakoračili tzv“antifašisti“,kolone ljudi pod simbolima minulog i zločinačkog komunističkog totalitarizama, svi oni koji Hrvatsku vole bez interesa te slike zabole. Zaboli ih isto ono mjesto gdje su ranjeni naši branitelji, gdje su slomljene obitelji, slomljena srca, gdje su majke pokapale svoje sinove, gdje je krvlju ispisana cijena naše slobode.
Jer oni koji danas marširaju pod zvijezdom petokrakom ne marširaju zbog pravde nego protiv istine.
Ne marširaju zbog budućnosti nego zbog prošlosti koje se nikad nisu odrekli.
Ne marširaju za Hrvatsku nego protiv svega što Hrvatsku čini Hrvatskom.
I zato se ovo što gledamo ne može nazvati nikakvim “antifašizmom”već u celofan zavijenim komunizmom.
To je stari izblijedjeli celofan , umotan oko istih ideologija koje su ubijale svećenike, hrvatske civile, intelektualce, neistomišljenike i branitelje. To je parada onih koji nikada nisu prihvatili da živimo u slobodnoj, samostalnoj, suverenoj i demokratskoj Republici Hrvatskoj. To je istina i zakon onih koji su ubijali njihove neistomišljenike zbog misli riječi ili djela,a ponajviše onih koji nisu pripadali njihovom zmaju, simbolu i obilježju:zločinačkoj , krvavoj i crvenoj zvijezdi petokraci. Zapravo su najviše pobili onih koji su ih propustili pobijediti u II svjetskom ratu ponajviše zahvaljujući tome što su se stjecajem povijesnih okolnosti našli na strani poraženih sila u tom ratu, premda su i tada kao što mi i danas sanjamo samostalnu, suverenu i slobodnu Hrvatsku oslobođenu od svake primisli na ta tu zločinačku zvijezdu petokraku.
Ti isti “junački nasljednici revolucije” danas se predstavljaju kao moralni a neki pak kao i duhovni autoriteti, dok s podsmijehom gaze po Domovinskom ratu i po svetoj žrtvi hrvatskih branitelja.
Dok brane simbole krvavih režima, napadaju Crkvu, proglašavaju svete vrijednosti nazadnima, a rušenje hrvatskog identiteta prikazuju kao napredak.
Dovoljno je samo pogledati one koji marširaju ulicama naših gradova: Aleksandar Stanković, Maja Sever, Peđa Grbin, Katarina Peović, Urša Raukar, Tomislav Tomašević,Sandra Benčić, Ivana Kekin, Damir Markovina, Dalija Orešković, Anka Mrak Taritaš, te mnogi, mnogi drugi i lijep sunčan dan kao što je ovaj današnji će vam se pretvoriti u tmuran, oblačan, beznadan i bezidejan, dan iz kojeg bi najradije pobjegli negdje u osamu ili pod jorgan da nikog i ništa ne vidite, a to je zacijelo njihov i cilj.
Obezglaviti i ostaviti bez nade one koji su Hrvatsku sanjali i za nju bili spremni umrijeti u Domovinskom ratu pa i danas.
I, što je najtužnije u svemu tome imaju neograničenu medijsku logistiku.
Iste kamere koje su šutjele ’91.
Isti mikrofoni koji su veličali Jugoslaviju i koji su gašeni Marku Perkoviću Thompsonu na dočeku naših Vatrenih u Zagrebu.
Ista pera koja su uvijek pronalazila krivca u Hrvatima.
Kao paradoks treba navesti kako sve najvažnije javne medije u RH drže Srbi čime se potvrđuje ona bolna istina kako je na djelu hibridni i specijalni rat protiv Hrvatske ne oružjem već tintom i perom koji može biti znatno podmukliji i opasniji od streljiva i granata kojima je ubijana istina u Hrvata.
Danas ih podržavaju jer im je isti cilj: udariti na temelje hrvatske države iznutra, polako, perfidno, pod krinkom “borbe protiv fašizma”.
A najlakša meta im je Marko Perković Thompson.
Jer udarajući po njemu, udaraju po svemu što je braniteljsko, hrvatsko, domoljubno, čisto i ponosno.
I zato se danas postavlja jedno teško, bolno pitanje:
Gdje su tisuće i tisuće hrvatskih branitelja koji su ’91. stali pred prave, oružane nasljednike petokrake?
Gdje su silni domoljubi koji su tada bili spremni dati život, a danas gledaju kako se istom simbolu dopušta da se šeta našim gradovima?
Nisu problem hrvatske majke i braniteljice koje nose transparente s istinom na kojima piše:1991 godine su mi antifašisti ubili brata je sam li i ja stoga fašist? Ili Antifašisti su mi ubili tri strica i raselili obitelj. VLADA RH-kad ćete zabraniti petokraku?HOS je naš ponos.
Nisu problem BBB, Torcida ni Armada, koji su opet prvi stali u obranu časti Domovine.
Problem je što oni koji bi trebali čuvati Hrvatsku od ideološkog nasilja danas okreću pendrek prema vlastitom narodu.
I onda se čudimo što mladi odlaze.
Što ljudi šute.
Što se Hrvatska polako pretvara u državu u kojoj je domoljublje sumnjivo, a ponižavanje Hrvatske poželjno.
Štos e Hrvatska pretvara u državu koja se našim mladim generacijama sve više gadi.
Ali jedna stvar ostaje sigurna, jasna i neuništiva:
Hrvatska je rođena u Domovinskom ratu ne u partizanskim šumama i gorama. Hrvatska u Domovinskom ratu nije klicala:“Smrt fašizmu, sloboda narodu“, već je klicala:“Evo zore evo dana, evo Jure i Bobana.“
Hrvatsku su stvorili hrvatski branitelji koji su početkom Domovinskog rata uz Boju Ćavoglave nosili glavu u torbi i bili je spremni dati na oltar Domovine za razliku od ovih mizerija i plašljivih miševa, aktivista s ulice koji marširaju ulicama Zagreba, Zadra i Pule,
Temelji naše države su križ, obitelj, vjera, žrtva, pravednost i sloboda a ne crvena zvijezda pod kojom su ubijani Hrvati kroz čitavo 20. stoljeće.
I zato, koliko god oni danas marširali, zviždali, provocirali i prijetili neće moći zauvijek hodati protiv istine.
Jer Hrvatska ima onaj duh koji ne možeš ušutkati.
Onaj prkos koji ne možeš slomiti.
Onaj narod koji se uvijek diže kad je najteže.
A kad se digne tada prestaje povoraka onih koji ne vole Hrvatsku.
Tada prestaje laž.
Tada počinje istina koja progovori i neda se ušutkati.
Vlado Marušić/Braniteljski portal.ba